Novac i vlast

Hvale i hvalospjevi, svjetski ugledni čovjek, poznati biznismen... Jesu li hvale uopće mjerilo ljudske vrijednosti? Samozatajni i povučeni ljudi nekako žive životom u kojem pomažu drugima, to smatraju sasvim normalnim, zauzvrat ne traže ni naslove u novinama ni riječi hvale. Jednostavno, mirno i čisto žive. Ne hvali ih se pretjerano ili ih se uopće nespominje, još im se prigovara jer njima se to može – ljudi su od njih navikli na pomoć i dobrotu. Dakle, dobivamo odgovor da je hvalisanje mjerilo ljudske vrijednosti.

Hvalisavci i medijski pozicionirani ljudi svojim radom i svojim rukama, pa čak ni svojim kruhom ne znaju pomoći NovacKod bogatog čovjeka nije iznimka već pravilo da pozvoni susjedu na vrata i moli ga da mu posudi kovanice za kruh jer on tobože ima samo 1000 kuna u novčaniku – što je šteta razmijeniti jer će se onda i potrošiti. Kad imaš nikad ti nije dosta, želiš više i više i postajemo vreća bez dna. Nikad ne možemo imati toliko, koliko naši kapaciteti mogu trošiti i prilagođavati se na veći budžet.ljudima, već oni od tih istih očekuju pomoć svake 4 ili 5 godina. U Hrvatsku nam je došao čovjek koji je po svim svojim referencama bio vrh vrhova, čovjek koji zna i može, čovjek koji ima i koji se nije došao u Hrvatsku obogatiti, čovjek koji želi pomoći našoj i njegovoj Hrvatskoj. Pokušao je raditi u kratkom vremenu koje mu je bilo na raspolaganju baš kad su svakojaki pritisci bili veliki. U tome se uopće nije pokazao lošim no, što se dogodilo sada? Čovjek koji ima brdo ušteđevine, koji si je stvorio već sve uvjete za dostojanstven život, čovjek koji je ambiciozan i poželjan, uzima mjeru 6+6! Pitamo se koliko onda u kunama vrijedi ljudsko dostojanstvo? Pri samom dolasku čudio se kako su hrvatski zakoni nevaljali, nudio je europske pravedne zakone. Svi se nekako zalažu da hrvatski građani žive na principima europskog građana – a onda se olako prepuste nevaljalim hrvatskim zakonima, tj. pravima koja im se omogućuju. Je li nužno imućnom čovjeku prodati se za par tisuća kuna i time poljuljati svoje dostojanstvo?

Kod bogatog čovjeka nije iznimka već pravilo da pozvoni susjedu na vrata i moli ga da mu posudi kovanice za kruh jer on tobože ima samo 1000 kuna u novčaniku – što je šteta razmijeniti jer će se onda i potrošiti. Kad imaš nikad ti nije dosta, želiš više i više i postajemo vreća bez dna. Nikad ne možemo imati toliko, koliko naši kapaciteti mogu trošiti i prilagođavati se na veći budžet.

Problemi običnih građana nemaju prisluha u visokoj vlasti

Zašto čovjek, poželjan u poslovnom svijetu, ne prione odmah na posao kao što je to, primjerice, učinio bivši predsjednik Josipović vrativši se na Fakultet – pretpostavljamo da nije htio stagnirati. Zašto onda bivši premijer stagnira, još nije pronašao radno mjesto ili se želi odmoriti i iskoristiti slobodno vrijeme za učenje hrvatskoga jezika kako bi u budućnosti konkurirao na hrvatskoj političkoj sceni? Nije li logično da se jednom tako uglednom poslovnom čovjeku šalju ponude? Ili je on pak odlučio biti solidaran s građanima te će se okušati u traženju posla putem natječaja i HZZ-a, a načuo je da u tome neće tako lako uspjeti te se valja osigurati narednih godinu dana, a nakon toga ga možda netko primi na stručno osposobljavanje za 2400 kuna.

Ispada da ona stara poslovica i danas stoji: Čovjek se poznaje po vlasti i novcu! Na vlast se dolazi sa skromnom osobnošću, a velikim i uvjerljivim obećanjima, a kad se vlada tek tada se upoznaje sustav i shvaća da se svako obećanje ne može ostvariti. Još žalosnije je što problemi običnih građana nemaju prisluha u visokoj vlasti – jer kako bi, kad se s takvim stvarima nikad nisu susretali. Ako sve ide dobro vikat ćemo da je to naš čovjek, a ako krene po zlu narod će vikati da je lopov. A novac, novac će uvijek biti ključni faktor svih. Oni koji nemaju naviknut će se živjeti bez njega, a koji imaju uzet će i ono „malo“ na što imaju zakonsko pravo. Takav smo narod.

Lucija Fosić

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.