Što sa sobom nose gay parade?

Zadnjih dana vrijeme prolazi u datumu za ulazak u EU i "gay pride" performansu. O prvom ne treba puno pričati, jer smo stalno pod monitoringom mrkve i batine, a ono drugo je postalo "ozbiljan problem" za naš ulazak u EU. Znači, nije se trebalo dugo čekati da poslije mrkve dobijemo batinu Najglasniji batinaši su nekako demokratični Nizozemci. Isti oni koji bi jednako tako trebali poneki monitoring, primjerice, zbog mržnje desnice prema strancima, izrugujućih tekstova prema muslimanskoj vjeroispovjesti. No, zbog toga, oni nemaju nekih većih problema. Isto kao što njihove plave kacige nemaju nekih većih problema u svezi omugućavanja masakra civila po Bosni i Hrvatskoj. Za one, koji silno misle naći toleranciju u EU, još jedan svijetli paradoks.

Parade homoseksulaca, prije bih rekao šetnja po gradu i mahanje izabranom zastavom, čemu uopće služi? Zar mi ne znamo kroz sva ova stoljeća što je gay populacija? Čemu iznositi svoju intimu na svjetlo dana? Dobija li osoba time štogod ili je nepotrebno razgolićena pred javnošću, to je sada pitanje. Ako se u to moje pitanje stavi tek gay populacija, onda tekst ispada ekstreman, ali ako se sagleda u cijelosti, vidi se nepotrebno šetkaranje po gradu. Ako i ja kao heteroseksualac smijem po gradu iznositi, koje me žene zanimaju, što me na njima privlači, javno to obznanjujem, po meni izgledam jeftino. Neke stvari iz intime se ne iznose, postoji li mudrosti.

Gay parade kao način rješavanja temeljnih pitanja zajednice

Gay pride sada je u svijetu trend, širi se drugačiji pogled na život, neke druge vrijednosti, koje moramo poštovati, kako kažu mediji, ali je upitno koliko su to vrijednosti i standardi progresa. Pitanje je samo koliko je teza o svačijim pravima, da živi po svojim nahođenjima stvarno točna, stvarno napredna i podržavaju li zemlje, koje nemaju predviđene i ozakonjene gay brakove, takve skupove. Mi u našoj zemlji nemamo ozakonjene homoseksualne brakove i ne znam niti jedan primjer takvog usvajanja djece, ali na državnoj razini "moramo" štititi gay pride, kao pokret. Čemu smo onda licemjerni i ne dopustimo takvav život institucionalno, već ga podržavamo deklarativno? Može li to šačica prosvjednika odlučiti ili građani ove zemlje? I sada dolazimo do sljedećeg logičnog primjera - "što većina ima s tim, kako ću ja živjeti?" Pa jasno, nema, ali oni koji nameću "pride" kao rješenje, ulicom rješavaju delikatna osobna pitanja pojedinca. I tada dolazi do bijesa dijela javnosti. Nameće im se ono što ne žele i što ih uopće ne zanima. Ionako, oni koji su bacali kamen na paradu ne će šetkaranjem paradirajućih ništa promijeniti svoj stav. To se dobija u obitelji i sustavu vrjednovanja. Nije taj čovjek neandertalac zbog bacanja kamenja, već je osoba duboko netolerantna prema općim vrijednostima. Homoseksulac nije jedini njegov cilj, njemu je svaka prepreka u životu isti cilj, kao i ova parada. Tako da je nemoguće odvojiti ovu situaciju od dnevne nebrige svih slojeva društva. Liječenjem sustava vrijednosti liječimo anomalije, tako da mi općenito imamo problem nepoštivanja radnika i vlasnika, države prema građanima, nepoštivanje i brige prema starijima, pa po svemu sudeći naše nakaradno društvo je idealno za stranu dominaciju.

SDP-ov čelnik iz Splita daje podršku paradi drugačijeg, ali nije sjeo na autobus i došao do Macelja, gdje su žrtve nekog drugog divljaštva kulminirale zločinom. Toliko smo licemjerni, da ni vlastitom narodu više nismo zanimljivi.

Što su stvarno donijeli „prideovi"?

Ovaj "pride", čudnog imena, ponos, ne će nikavim šetnjama po gradu riješiti razlike u pogledima na život, a kako je ovo krucijalno pitanje opstanka i pogleda na svijet, pametnije bi bilo da je stvar pojedinca, zbog toga što je on sam izabrao taj put, a zajednica ga ne smije u tome spriječiti. I da se zadrži na tome. Što je nekome normalno, drugome nije, pa bi i organizator trebao voditi brigu o tome. U suprotno, stvara dubiozu. Što su neki prideovi donijeli razgoličenim ženama i muškarcima u tangicama, kako vrište po EU trgovima, osim medijske pompe? Baš ništa. Zašto me netko treba uvjeravati da ja to prihvatim ili da podržim, ako on vjeruje u sebe i to javno konzumira?! Problem nastaje kad se neka populacija proglasi ugroženom iz ni sebi znanih razloga.

Opće poznati trend izgladnjivanja ženskog tijela, anoreksičnih manekenki, je li stvarno produkt boljeg pogleda na odjeću? Zašto se želi izjednačiti dva spola i tko ima taj utjecaj?!

Čini mi se, da postajemo ovce sa playstationima, iphoneima, obitelj po toj teoriji može biti svakakva, država je zamijenjena globalnim selom, žene i muškarci tjelesno postaju slični, a djeca zamjenjuju obitelj s facebookom. Živimo li mi svoj život ili smo postali virtualna laž? Hedonizam stvara kapital, pa je uopće svjedno tko je s kim, s čim, što je ispravno, a što lažno, kad se na onom nečemu može lako zaraditi novac.

Naše društvo ima dovoljno kritične mase tako što mijenjati na bolje, izgrađivati svoju toleranciju, a hedonizam pogoditi jedinom pravom kamenicom, duhovnošću.

Igor Drenjančević