Golgota jedne istine

Za ovogodišnji Uskrs prigodno nam se događa slična nepravda, kao sinu Božjem. Nitko nas ne čuje u našoj istini. Nitko nas ne želi, a mi se pitamo zašto tako stoljeća prolaze, tu na predziđu kršćanstva. Zašto se samo naši grijesi sabiru?! Onda se upitam, da li mi uopće želimo svoj dom? Svoju ideju? Dopuštamo da nas vode ogorčeni ljudi, licemjernih osmjeha, puni svoje laži. Oni nas demagoški obrađuju prije sudbonosnog nestajanja. Ipak Uskrs naših želja samo ovisi o nama, da te ogorčene spodobe izmaknemo iz stolica i sami zasjednemo na tron svojih snova.

Prebacivanje krivnje

Ove ogorčene sebične face se optužuju tko je izdajica, a mi sve više imena uviđamo, prozvanih u općem optuživanju. Mesić je došao dan ranije iz Kine, vjerojatno da bi nas svuda cinkario iz čistog straha, a dan kasnije napravio spektakl u svojim medijima i za sve optužio Karamarka i Jarnjaka.

Ljudima je sve više jasno da je ta nesposobna i priglupa elita iz svojim interesa prokazivala svog prethodnika. Miroslav Tuđman jasno u svojoj studiji navodi Mesića, kao osobu koja je koristila obilaske po svijetu da bi ocrnjivala Franju Tuđmana. Za to smo mi njega plaćali. Koliko je mržnje u tom čovjeku, da olajava mrtve i da kao gluha kuja zaobilazi Tuđmanov grob. Koga smo to izabrali za predsjednika? Čovjeka zatomljenog mržnjom, kojeg ne zanima država, već sebična osveta mrtvom čovjeku. Odurno.

Mesićeve laži

Karamarko optužuje Mesića, da laže, iako su nekada bili vrlo bliski. Sjetimo se tog perioda, dok još ovaj drugi nije bio 'Harry Potter'. Sada se nekako drugačije nosi s istinom. Nezrelost ljudi uvijek se očituje u prebacivanju odgovornosti na druge. Jedina dobra stvar što se događa je istina o stvarnom broju upletenih spletkaroša. Ljudi koji su svoje osobne sebičnosti donijeli svima na stol. I klupko se odmotava uz sve inforbirovske medije u Hrvata.

Nezamislivo mi je Mesićevo cinkarenje Tuđmana u svijetu, a bio je vrlo bliski suradnik. Kao da on u svemu nema svoju odgovornost. S političkog stajališta, Mesić je bio vrlo visoko pozicioniran u Tuđmanovoj državi, pa mi je jasnije da su on i slični njemu ordinirali političkom scenom, a ne Gotovina. Ovaj je bio ratnik. Pa se pitamo, ako je rat politika drugim sredstvima, što ti političari ne napune zatvore, a ne generali, koji su se u ime njihovih metoda borili?! Zašto smo isporučili Gotovinu, kad je Mesić bio utjecajniji i na utjecajnijoj poziciji?

Nove laži

Naši mediji sve više prenose srpske kolumne i naše dežurne pametnjakoviće u svezi takozvanog otrežnjenja nacije i suočavanja s istinom. Koja manipulatorska retorika. Tko je ikada opovrgnuo da nisu učinjena ubojstva? Nitko nikada. Svi znamo za to, a i mnogi su osuđivani za nedjela, što i jest za nas najbolje. Jer i tako su zločinačke ruke utamničile Gotovinu, pod izgovorom, da on to nije prijavio, ali da je to navodno podržavao, iako je tada bio pred Banja Lukom.

Srbi sad likuju i nad pomoći Amerikanaca i Francuza u Oluji, jer je itekako bježanija bila jedina konačnica njihovog postojanja u tzv Krajini. Sada opet mogu lagati, kako su oni hrabri borci, te da su Hrvati ovakvi ili onakvi, ali da su ih pobjedili Amerikanci. Evo nove laži o Marku, koji na Kosovo kasno stiže. Samo treba razraditi novu laž. Nije ni čudo da su prijatelji s Englezima, koji iz čiste imperijalne politike Škote rade škrtima, iako se radi o izuzetno gostoljubivom narodu, za razliku od Engleza, Irce pijancima, iako je to puno jače izraženo u Engleskoj, čiji navijači su poznati po nekulturi najnižega balkanskog oblika.

Laž jednostavnije zavlada istinom, ako imamo više ruku na svojoj strani. Srpski mediji puni su neke naše katarze, dok je još uvijek na stotine litara krvi pred njihovim vratima. O kojoj katarzi mi pričamo , kad je više Hrvata osuđeno u našoj zemlji za zločine, nego što je osuđeno Srba za zločine nad Hrvatima. Zašto Haag nije progonio naše rukovodstvo za ignoriranje srpskih zločina?! Zato jer je to nama bila dužnost, ali je nismo ispunili da ne zadiremo u srpska nacionalna pitanja i stalne njihove ugroženosti.

Zašto se narod osjeća vrhunaravnom budalom?

Etnički očišćen teren od Hrvata u tzv. krajini, nikome ne smeta, pa je i međunarodna zajednica čuvala granice te etnički očišćenje zemlje i tu situaciju priznavala. Danas međunarodna zajednica priznaje etnički očišćenu Republiku Srpsku. Koliko se uopće vratilo Hrvata u tu tvorevinu? Koliko se Srba vratilo u Hrvatsku?

Koliko je sve ovo bizarno, ispričala mi je naša carinica s hrvatsko-bosanske granice, kada je bila vrijeđana od strane Srba povratnika koji je "bre ugrožen", jer mu je carinica pregledala auto samo zato što je Srbin. Zar se ne vraćamo u Tuđmanovo doba i te bolesne laži, ozakonjene od srpskog nacionalista Pupovca, koji do te mjere propupao, da su svi Srbi, koji naprave nešto nezakonito odmah ugroženi.

Zbog njihovih privilegija je i bio ovaj rat, a sada im te privilegije vraćamo. U HHO-u će vas dočekati, ako su vam ugrožena ljudska prava s rečenicom; "e da ste Srbin, sve bi to lakše prošlo". Baš krasno. I to me podsjeća na priču seljana turopoljskih iz doba Karađorđevića, kada su molili jedan aparat za gašenje, pa kad ga nisu dobili, napisali su kralju u stilu "mi Srbi iz sela Kuće, trebamo aparat za gašenje" i kralj im je isti odmah poslao. I danas postoji sprdnja na tu lukavu ideju Turopoljaca, ali je i danas to istina u Hrvatskoj.

Brammertz i Oluja

S. Brammertz je do sada nas proganjao k'o zvijeri, a sada nam tumači prvo da je Oluja bila legitimna akcija, pa onda da nije. Kolumnisti iz svijeta i dežurni naši Jude manipuliraju izrazom suočenje s vlastitim zločinima, a sve je to zapravo igrokaz da se umire branitelji i umiri i tako previše inertan narod. To se opet ne smije prihvatiti, jer je isti taj nakaradni tužitelj i ona jezivo antipatična prethodnica dio zločinačke manipulacije protiv ovog naroda. Vukovar nije bio udruženi zločin? Logori nisu postojali? Ubijanje Hrvata nije udruženi zločin? Uništene crkve nisu plod etničkog čišćenja?

Da nam se ne dogodi Isusova sudbina, moramo prave krivce sami naći, a Jude prestati plaćati,ukinuti im nepotrebne urede, vozila, hranu, pa neka oni osjete bilo napuštenog naroda.

Igor Drenjančević