Karamarkove istrage

Nakon dvadesetak godina šutnje i toleriranja partizanskih zvjerstava, probuđena sadašnjost u Hrvatskoj je navodno krenula u rješavanje ubojstava poslije Drugog svjetskog rata. Naš ministar unutarnjih poslova je izjavio da navodno ne može spavati dok se to ne riješi. Da li mu je za vjerovati procijenite sami. Meni je sam tekst bio previše patetičan da bih tu izjavu prožvakao. Nekako mi se učinilo puno logičnije da je Njemačka svojim pritiskom na naše pravosuđe i samom ultimativnom situacijom primorala inertni i nezainteresirani sustav da nešto počme čačkati u svezi ove više neizdržive situacije.

Sam pritisak je došao u najbolje vrijeme, kada je već započelo cinično sprdanje sa žrtvama i omalovažavanje njihove ljudske dimenzije. Najgora od svega je činjenica kako je sprdnju pokrenuo umirovljeni predsjednik Hrvatske. Čini se kako jedna Njemačka, primjerice, više brine o mrtvim Hrvatima, nego domicilna država, koja uzima svoj porezni harač, ali ne pokazuje brigu za građanstvo.

Veliki obrat

Donedavno naveliko hvaljeni vanstranački ministar unutarnjih poslova sada se samo zbog najave kako bi se mogle istražiti sudbine više od stotinu tisuća žrtava partizanskih zločina odjednom našao na meti eminentnih novinara - kao dio korupcijske hobotnice, opisivan kao nesposoban, jer za vrijeme njegova mandata tajne službe nisu imale pojma u svezi Pukanićeva ubojstva. Koji je to obrat. Od novinara, koji su mu napravili cijeli niz hvalospjeva. Zašto?

Vjerojatno je dirnuo u osinje gnijezdo, a uskoro bi iz osinjeg gnijezda mogao izaći "unutarnji neprijatelj" u svojoj punini zločina. I sve samo zahvaljujući stranim čimbenicima koji zahtijevaju da počistimo krv ispred svojih vrata.

Dobar je ovo znak prema istini, jer su svjetske propagandne mašine s druge strane opet počele forsirati krvavo bratstvo-jedinstvo Srba i Hrvata, ujedinjenje hrvatsko-srpskog jezika i njegovo perverzno spajanje. I sve iz svog interesa.

"Naši vladari" naučeni skakutati kako drugi sviraju ipak su uhvaćeni u jednoj progresivnoj ucjeni Njemačke da isporuče krvnike gospodina Đurekovića. Čovjeka koji je ubijen, jer je i tada htio prokazati malverzacije u Ini. I danas je Ina na tapeti, pa je jasno da se javljaju neki drugi Đurekovići u sprječavanju lopovluka. Stav Jugoslavije prema Đurekoviću i lopovluci tadašnjeg vremena jasno govore od kuda sežu lopovluci u našoh domovini.

Jugonostalgija

One, kojima je bilo u Jugoslaviji bolje, treba podučiti kako je zviždač prošao u Jugoslaviji, a kako prolazi danas. Tada je završio u lokvi krvi, današnji se ipak vraća na posao. Toliko o jugoslavenskoj demokraciji. Isto tako, tzv. demokratske stranke u političkom životu zemlje brišu "nepoćudne"  iz članstva i javnog života, dok je recimo Hebrang izbrisan i iz života za vrijeme jugoslavenske socijalističke revolucije. Da ne pričamo uopće recimo o  hrvatskom odnosu prema pobunjenim Srbima za i poslije rata, dok su titoisti protivnike zatrpali u neznana grobišta.

Iz svega navedenog mi nije jasno zbog čega HRT, televizija s navodno nacionalnim predznakom, u svoje emisije dovodi osumnjičene za poratne zločine II svjetskog rata. Te emisije mi više liče na propagandni rat, nego na informaciju. Zar će ijedan od osumnjičenih išta priznati? Nešto suvislo izjaviti? Ili će u emisiji zapravo iskoristiti medijski prostor, za svoju obranu i promociju?! Zaslužuju je li on tako što? Ili je bilo logičnije pozvati obitelji žrtava, kako bi si još više približilo djelovanje naše policije i sudstva i razumijevanje nove situacije. Opet zaključite sami.

Bez trunke kajanja

Koliko je sve oko Križnog puta bogohulno vidi se po kapitalcima koji se sada prozivaju. Također i u strašnim bešćutnim riječima Mesića prije nekoliko dana u Dnevniku, kako je tamo blizu Bleiburga pobijeno nekoliko ljudi, te ako je još netko ubijen kako se to treba istražiti. Zamislite riječ "ako je netko ubijen", u moru kostura koji vire iz zemlje na sve strane. Trebamo se zapitati da li naš srećom bivši predsjednik svjesno dijeli hrvatski narod i sije mržnju. Kao i Manolić, koji ništa pametno nije rekao, niti je spomenuo odgovorne, već je promovirao ideje socijalizma. Nitko ništa ne zna, a bili su na svim relevantnim funkcijama.

I Fumić priča istu priču, kako su ubijani svećenici jer su bili naoružani, vojnici, jer su bili naoružani. To se može usporediti s Mesićevim opravdavanjima zločina, retorika je slična. Bezidejnost pojedinih novinara pomogla je toj retorici, umjesto da je laž izbila na vidjelo, sve više se približila priča partizanskih čelnika. Jasna je logika, ubijeni su bili krivi. Tom retorikom zapravo se otkrivaju istine, kako su svi znali i držali lojtre ubojicama u njihovom krvavom piru. Niti jedan sugovornik nije pokazao gađenje prema tom zlu, već su odurno opravdavali ubijanje u potiljak tezom o žrtvama koje to zaslužuju ili da su križari i poslije rata ubijali "narodnu vlast". Pa su zbog toga oni morali prije toga poubijati što više ustaša, valjda da se to križarenje spriječi. Nevjerojatne teze. Vjerujete li da Fumić do 1971. nije znao za križni put?

Ipak, Fumić je rekao i jednu bitnu stvar - kako je Ozna provodila ta ubijanja, pa je time i izravno optužio Tita, jer je on bio "komandant" i jasno da je morao znati za organizirani zločin. Međutim, zamislite s čim Fumić završava - kako se sada sotonizira partizanski pokret zbog "križnog puta", jer on je bio na pravoj strani. Po svemu napravljenom on je bio zapravo isključivo na svojoj strani i na toj strani je napravio pokolje iz kojih ga ne mogu izvući niti Fumićeve teze "opravdavanja".

Iz svega se da zaključiti, kako je arogancija i podcjenjivanje žrtava zamijenilo bilo kakvo pokajanje, preko govora bivšeg predsjednika pa do istaknutih partizana. Mesićeva rečenica kako hrvatski vojnici nisu bili "planinari" već naoružani ljudi, jasni je pokazatelj straha od novonastale situacije. Samo, ovoga puta nije riječ o dječjim prstima u pekmezu već o moru krvi.

1800 kn na dan

Duboko kontrolirani sustav prikrivanja svojih zločina i prokazivanja branitelja sada je došao na kušnju. Fumićeve teze o dobroti sustava u kojem on nije smio spominjati Križni put, jer bi ga netko skratio za glavu, o nekoj pozitivnoj strani na ratnoj stazi - iako je i sam priznao da je zločina bilo i da se na Golom otoku završavalo za krivu riječ - govore o dubiozi Hrvatske, koja je do Tuđmana bila veliki logor, od Gradiške, Lepoglave do Golog otoka. Blago nama na tom humanom režimu i "humanoj strani" njihovog boga Tita.

Nije mi jasno sljepilo naroda, koji plaća 1800 kn na dan nekog bivšeg predsjednika i novog reformatora povijesti, za ovakve kavanske izjave. Neshvatljivo. Plaćati nekoga da te ovaj ponižava, koji je to mazohizam! Poglavito jer je Mesić optuživao Tuđmana da se ponaša kao car, s lentom, da je rastrošan, a pogledajte sada njegovu skromnost i silna "pomaganja" prijatelja u svezi gradnje kojekakvih objekata, o kojima Tuđmanovi mogu sanjati. Gdje je tu laž, gdje je istina, zaključite sami.

Zaslijepljen narod finoćom "naših " posljednjih predsjednika, sve više biva zatečen izdajama naše državotvornosti, preko Purde, koji je "rušio slavni poredak SFRJ", preko potpuno zaboravljenog branitelja Marića, koji već duže vrijeme gubi svoj život po srpskim kazamatima, pa do silnih rasprodaja mora lakomim susjedima, podizanja glasa branitelja, logoraša srpskih logora, sve do otimanja ljetine seljacima.

Svatko imalo pismen vidi, kako ovo stanje ne može kontrolirati niti vlast niti oporba i kako će narod sam na kraju morati ponovo okretati kotač povijesti, kojeg su ovi naši "suvremenici" zaglibili u blato laži, bogateći se i za sve uvijek okrivljavajući Oca moderne države.

Igor Drenjančević