Nestvarni likovi

Živimo u zemlji nestvarnih likova, mi smo postali nestvarni, bez obzira koliko živi i stvarni bili. Usadili smo u naš sustav vrednovanja bezličnost i opću nebrigu. U toj situaciji naši takozvani vladari ne vladaju, već prepisuju tuđe želje. Tuđinci vladaju, svuda oko nas, a mi postajemo statistička konstatacija naših bezličnih vladara. Zapravo i mi i naši vladari postajemo nestvarni. Samo nas naše robovanje bankama, jurnjava ovrhama i otimanje imovine probude iz nestvarnosti. Sve kockice bezličnosti su posložene i kontrolirane. Zamjena ovoj vlasti ide u smjeru, kojem je krenuo sadašnji predsjednik i opet dolazimo do zaključka, da bi se takvim odnosom snaga mogla ponoviti naša nestvarnost. I dalje bi ostali križevi za ukop, kao i proganjanici bankarskog lopovluka.

Krupni kapital uvijek potražuje takve bezlične likove na vlasti, da bi nas ostale proglasili nestvarnim ili konkretno nebitnim. U našoj nebitnosti sve se više izvlači kapital. To sve dobro klapa, dok "nestvarni likovi " nisu gladni. Glad je na pragu i bezlični političari više ne mogu kontrolirati takozvanu zbilju. Glad resetira sve one nestvarne likove, da pogledaju stvarnosti u oči i shvate koliko su zapravo bili nebitni, kao tek odstrelni višak divljači u šumi.

Nestvarnost se vidi svuda oko nas, branitelji su samo vrh sante leda koja se rastapa. U njihovom slučaju rastače. Lov na njih je otvoren odavno. Sada u završnoj fazi postaju svi isti. Kriminalci. Nakon toga oni trebaju nestati i njihova nestvarnost je potvrđena. Kako se to reflektira? Neki dan je u Požegi napadnut branitelj flašom i jezivo sasječen, jer je neki mrzitelj hrvatskog znakovlja sebi odredio svoju istinu "da su njega ustaše istjerale iz njegovg doma". Uzmeš ideju da si "bre ugrožen", odlučiš nekog hrvatskog branitelja zaklati u hrvatskoj zemlji i to učiniš, jer njegova zemlja je nestvarna i njegova hrabrost prebrisana. I nastavak Purdinih jada se nastavio i u Požegi. U Hrvatskoj. Nije samo nezahvalna Bosna i Hercegovina postala srpska produžena ruka nepravde. Ima toga i u zemlji nestvarnog stanovništva. Bosanci umjesto da na primjeru Srebenice, Bjeljine, Sarajeva i ostali srpskih zločina nauče poštivati život, oni sami postaju ekspozitura srpskih laži. Problem je što smo to i mi postali u nestvarnoj zemlji Hrvatskoj, vrativši se na brdoviti Balkan.

Srpska pravda i pomirba se jasno vide i u Subotici, gdje je proslava vaskrsa "dopunjena" srpskom pomirbenom pjesmom još iz Vukovara, "Mađarice šaljite salate, klat ćemo Hrvate". I što poslije ove pjesme Srbin može reći nego; "Hristos se rodi". I opet smo mi Hrvati nestvarni, tek divljač označena za klanje. Baš kao i Bosanci, Bošnjaci I Hrvati, za koje je uljuđena Europa izjavila, kako nad građanima Bosne nije napravljen genocid, jer su i oni nestvarni, već valjda dozvoljeno ubijanje stanovništva. I kuda mi to onda idemo? Tko su nama susjedi i komšije? Zar smo stvarno toliko nebitni i nestvarni?

Branitelji su nestvarni. Radnici Kamenskog su nestvarni. Radnici Tvornice duhana Zagreb su nestvarni. Seljaci su nestvarni. Ribari i njihove trošne ribarice su nestavarni. Jedino će glad i jad ovih ljudi biti stvarna. A tada više bezidejna prepucavanja Kosor-Milanović neće biti bitna, kao i oni, koji su nas zajedno sa sadašnjim predsjednikom pokušali napraviti nestvarnim. Shvatit će, da su svojom ulogom zapravo ujedinili sve mase nezadovoljnika, koje kad još shvate svoju zajedničku sudbinu i braniteljsku i radničku, seljačku, ribarsku, umiriovljeničku, ljudsku, da niti jedna manipulatorska vlast ove nestvarne i pokradene Hrvatske ne može zaustaviti.

To je spoznao Tadićev prijatelj Josipović i na nekakvoj gorkoj kavici s građanima počeo umirivati branitelje, koje je sam svojim djelovanjem izazvao. Shvatio je da je upleten u srpsku zavjeru laži i sada pere ruke, da nije otvoren lov na vještice. Pravdajući sudbinu Purde. Svojim govorom zapravo je priznao svoje ogromne propuste u vođenju vanjske politike i nepoštivanju mrtvih kroz stoljeća.

Riječi rezigniranog ribara na zadarskoj rivi su rekle sve o ovoj nestvarnoj državi; "mi ribari jedino znamo raditi". Tom rečenicom se iskrala jedina prava istina ove manipulatorske vlasti, da nam neda niti raditi. Neda nam odlučivati, pa nas doživljava cijelo vrijeme kao opasnu divljač, koju treba izgladnjivati i ignorirati.Tako će i o našoj europskoj sudbini  prvo oni odlučivati zagrezli u svakojake pljačke i izdaje heroja, jer smo mi nestvarni.

Stvara se soj izdajnika, koji će narod pretvoriti sustavno u roblje banaka, branitelje u zločince, a o svemu bi trebao odlučivati "kradeze" i partija milanovićevih frustracija..

Stvarni ćemo postati onog trenutka kada kažemo ne ovakvoj bezbožnoj Europi, da volimo Hrvatsku i ujedinjeni izađemo na ulice; ratari, branitelji, radnici bez plaća, opljačkani privrednici, ribari, nezaposleni i umirovljenici  - pokažemo ovoj nestvarnoj vlasti, da je bilo dosta nestvarnosti i da smo mi itekako stvarni. Ivericu ćemo zamijeniti hrastom, ljubavlju prema Hrvatskoj spasiti se od zla globalnog lažizma.

Igor Drenjančević