Trivijalnost važnija od svake solidarnosti

Vodeći mediji u zemlji i vodeće televizije, poglavito one strane, sve više dijele svojom priglupom koncepcijom suvisle ideje u ovoj državi. Već tjednima nas oblijeću s uvijek istim, ezidejnim komentarom o Sanaderu. Čovjek je iza brave, ali mediji ne posustaju u svojim strategijama zavjere, dosadnim ponavljanjima njegovih grijeha. Tako i hapšenje branitelja ove naše prodane zemlje postaje trećerazredna vijest, kojoj prednjači svaka riječ o Sanaderu ili o  primjerice Severini, pevaljki trećerazrednih Bregovićevih stihova. Tako da je nedorasla novinarska elita morala nešto slično svojoj vrijednosti emitirati u svome programu. Koga zanima Purda? Tek šačicu branitelja. Ostalima je važnije Sevino cupkanje po Srbiji, s novim sponzorom njenih ljubavnih jada. Nekada "Dalmatinka" je prerasla u "Hrvaticu" i nakon toga se pretvorila u kamiondžijsku pevaljku degeneričnih stihova - "Gas, gas!" I kako sada neko ocrnjivanje časnog branitelja može više biti bitno pored svih Sevkinih brodoloma i video uradaka.

Po kojim je ona kriterijima postala "Seve nacionale" znaju svi ti žuto umazani novinari. Jedino prema tom mjerilu braniteljski lov preko granice, kao za odstrelnim srndaćem nije zanimljiv, kada nam je mjerilo trećerazredno vrednovanje stvarnosti. Po tom mjerilu ispranog razumjevanja stvarnosti, mediji dižu strašnu buru oko nekakve Ave Karabatić i njenih ljubavnih problema, jer je lakše obaviti razgovor s njom, nego s braniteljem, koji bi mogao reći i istinu - koliko su debilizirali svoj rad i sustav vrijednosti.

Okupljanje branitelja po trgovima prenosi se kao suhoparna vijest. Tek da se registrira. Kao da su branitelji tamo neka margina prosjaka, koji opterećuju zaglupljenu sadašnjost, obespravljenost nikoga više ne zanima. Skupi se par tisuća ljudi, ali za koncert Miroslava Ilića ljudi se trgaju za karte i ne pitaju za cijenu. Možete dijeliti besplatne karte Kazališta Knap, javit će vam se pokoji čovjek, ali budete li dijelili karte Sevke, potrgat će vam ruku. S pravom se pitaju branitelji za što su se osakatili i izgubili najbolje godine svoga života. Da ih nekakvi režiseri "hrvatskih filmova" pljuju uriniranjem po zarobljenicima i idiotiziraju u nekavom filmu "Crnci". Tome pridodamo jurnjavu za njihovim ucjenjenim glavama i čudim se još uvijek mirnim prosvjedima izvrijeđanih boraca za slobodu zemlje, dok se stalno i lažno govori o partizanskom humanizmu, koji se vidio na Križnom putu.

Hrvatskoj je ostala još svetinja Vukovara, koju je prvo narušio pobunjeni Srbin Stanimirović sa svojim odurnim lažima, kako rat u Vukovaru nisu počeli Srbi, pa do danas, kada je to navodno dokumentirano krivnjom vukovarskih branitelja. I što je to nego izdaja branitelja, kad predsjednica vlade i predsjednik države stoje rame uz rame kraj Stanimirovića, koji nam dijeli lekcije o ratu i Sanaderu, a Pupovac se posipa pepelom o bilo kakvoj krivici u nekakvim srpskim aferama.

I kad god zatreba, takozvani naši novinari HTV-a spominju prevelik broj branitelja, ali nikoga od tih novinara ne zanima primjerice teška situacija braniteljske obitelji Staničić, koja nema za operaciju svoga djeteta. Kao ni situacija mnogih branitelja koji nemaju za ogrjev, najam stana. Koga briga za to, kada ih je medij proglasio folirantima, ubojicama i teretom proračuna. Beštijalno silovanje istine dovelo nas je opet do Srboslavije, za koju su hrvatski branitelji zločinci. Razaratelji Ustava SFRJ. Oni koljači sa zvijezdama u Vukovaru su bili čuvari SFRJ. Na njih Purda nije smio pucati, jer je to pobuna, trebao ih je propustiti da naprave što više Ovčara,  jer oni samo brane ustavopravno-koljački sistem bivše Jugoslavije.

Što preostaje poslije Stanimirovićevih i Štrbčevih laži braniteljima, nego se zabijati u gluho-nijemi Sabor saautom ili bacati se s mosta, jer mutna rijeka nema toliko mulja, koliko ima smrada na političkoj pozornici. Grotesnko je sve to gledati.

Vode nas političari s više glava, a niti jedna poštena. Vode nas u propast, a većina im odobrava primitivizam i izdaju, jer niti sami ne znaju kako se nositi sa situacijom gdje se testira vlastita odgovornost.

U kojoj normalnoj državi sjede pobunjenici u vladi? U kojoj normalnoj državi se amnestiraju pobunjenici, a progone branitelji Trpinske ceste? U kojoj normalnoj zemlji Stanimirović može baljezgati da oni nisu krivi za rat u Vukovaru? Tko je kriv - svemirci? U kojoj normalnoj stranci mogu kolati sms poruke ignoriranja braniteljskih prosvjeda? Nigdje.

Kod nas može, jer nam očito ne treba država već poligon za treniranje neznanja. Zato ne krivimo vlast za sve, ona je produkt mentaliteta i nigdje drugdje ne može tako brzo poništiti uspjehe, kao kod nas. I onda nam na skupu u Karlovcu predsjednica vlade provali; " neka nam živi vječna, zamislite i jedina Hrvatska". I masa udari pljeskati, a ona nezainteresirano prati silna hapšenja, samo na osnovu rekla-kazala, branitelja, ove prodane zemlje. Ismijavali su mediji Tuđmanove riječi; smutljivci, prevrtljivci, prodane duše, a sad takvi mediji i nelojalni pojedinci trančiraju tijelo ove uništene duše.

Dragi sugrađani nastavite i dalje gledati sapunice u Saboru i manje se čudite bosim nogama. Dok nas novi "demokrati" kradu, buđenje će opet biti na istoku uz Krležinu, "sačuvaj me Bože hrvatske kulture" i onu cajku Severinu.

Igor Drenjančević