Farbanje naše nove godine

Za kraj ove turobne godine, za sve nas godine najvećih državnih otkrivanja i sramota, pada životnog standarda većine građana, otkrivamo sve više da je uloga politike sve više lakrdijaški preskupi show. Uglavnom to bespotrebno zanovijetanje košta porezne obveznike, koji poprilično plaćaju političku maglu. I to sve zbog nakaradnog biračkog sustava, koji gura stranačke 'brendove' umjesto izbora najkvalitetnijih pojedinaca. U takovoj farsi uvijek izlaze na vidjelo najgori manipulatori, kojima je jačanje samoživosti osnovni temelj postojanja. Većina od nas se ne sjeća niti jedne pametne riječi političara u zadnjih godinu dana, pa je sve postalo bolesno borilište bedaka i njihovih slugu.

Tako je primjerice Milanović kao vođa i isplivao u loncu esdepeovske kuhinje, jer se nije tražila karakteristika sposobnog političara, već domišljatog lakrdijaša, koji bi u nekoj normalnoj stranci odavno otpao zbog kroničnog gubitka izbora. No kod nas je alfa nečega i omega ničega. Sve jadniji su njegovi ispadi slikovitih prikaza naše stvarnosti. Zadnja "prepametna" misao mu je bila kako će cijela Hrvatska biti crvena, aludirajući valjda na ljude oko sebe. Meni se on učinio kao pitur na zadatku, koji farba našu zemlju u crveno. Ako je to najpametnije što je izrekao, onda kist u ruke i na posao, pofarbajte što više zidova. Valjda ćete onda shvatiti što znači raditi, a nas ćete poštedjeti bar za kratko priglupih dosjetki. Jednostavno se trebamo probuditi iz tih crvenih snova, koji nas prate još od 1945 godine i shvatiti da je došlo vrijeme obračuna i s lakrdijašima. Isto toliko koliko i profesionalni politički lopovi ukradu, isto toliko bezidejnost i nesposobnost odnesu novaca na drugoj strani. To vam je kao da u firmi plaćate radnika, a da ovaj ništa ne radi. Koliko dugo bi to činili? Mi to činimo zadnjih 65 godina!

U toj gunguli bedastoća i naš već bivši ministar financija bi sada vladao i po saborskim odborima za financije. Ili iz straha da ga ne otkriju ili možda iz straha da ga netko otkrije kao čovjeka lakrdijaša. Zamislite koja je to doza ljudske bahatosti i političke nepismenosti. Čovjek još uvijek misli da nam je toliko bitan ili da smo svi baš tolike budale, koje će on i dalje vući za nos i postavljati uvjete, kad niti jedan uvjet nije uspio ispuniti kao ministar - osim posuditi novac. Sada se samo opet upitajte, koliko je branitelja ovaj Titov sistem ekonomije upropastio. I što nismo već odavno ucrvenjeni, od srama. Ne vidim razlog zašto se ne pitamo, zbog čega takvog lika plaćati, da se još više deblja i nas upropaštava? Zaliha ima, pa neka krene, put pod noge. Pretilost mu ionako škodi za zdravlje. Svaki dolazak na zavod za zapošljavanje će mu dobro kondicijski doći.

Ovaj smo tjedan saznali da Mimara ima dosta zavidnu konkurenciju u Sanaderu, novi donator se pojavio u našoj zbilji. Njegovo su blago prebacivali policajci u još jednoj lakrdiji naše stvarnosti, čak 16 sati. Sada zamislite da i drugi politički lopovi daju svoje sličice, pa tri Mimare ne bi bile dovoljne. Ili Barišić nema slika, ni Protega, niti sva ta protegnuta elita. No naše sudstvo se uključilo u filmske aranžmane, pa sad ganja Sanadera u glavnoj ulozi. I sve te cirkusarije mi plaćamo. Dok nas strane banke gule po oguljenoj koži.

U sportu nas isto tako gule sofisticirani manipulatori pa tako u jednom trenutku, Cibona nema za struju, a u već drugom trenutku kupuje NBA zvijezdu Gordana Giričeka. Mamić nema stadion, ali ima novce za kupnju igrača i vrijeđanje novinara, na koje javnost nijemo gleda, dok se on bogati na našoj sirotinji. Neka on sam napravi stadion i osnuje građansko-seljački nogometni klub Dinamo, Alternator ili Anlaser, pa neka onda maše svojim novcima i zaziva Jugu, kao njegovu neprežaljenu zemljicu.

Koliko još naših novaca oni moraju prosipati, da se probudi naš interes za opljačkanu stvarnost, stabilizacije, recesije, pridruživanje, za svakojake unije, u kojima ćemo biti još veća sirotinja i još veći bedaki?! Mogu samo poželjeti sretno novo buđenje u novoj godini, kada ćemo solidarnije shvatiti da nas njihove krađe vode na dno, a njih na vrh nezaslužene piramide.

Kako nam je u politici, tako će nam biti i u stvarnosti. Počnimo pratiti tijek novca i priglupe odluke pojedinaca, to je jedini put k ozdravljenju sadašnjosti, inače će nestati svega i neki čudni jezici će početi vladati nakon toliko stoljeća. Jer još smo jednom pali na ispitu zrelosti.

Igor Drenjančević