Oni su sami

Ponekad kratimo nezadovoljstva svojih života u nekim depresijama. Mi koji imamo vremena za nju. Neki ljudi su toliko u svojoj patnji, da jednostvno nemaju vremena za sebe. To sam i danas spoznao, otvarajući poštanski sandučić. Otvorio sam kovertu i vrlo brzo saznao, da je nekim ljudima očajno teško boriti se sa svojim tragedijama. Na komadu papira sam u par redaka saznao, kako postoji obitelj od devet članova, s teško bolesnim dječakom. On kao dijete je morao brzo odrasti i zaboraviti puno dječjih nestašluka, jer je teško bolestan. Koliko tragedije u par rečinica napisanih.

Dječak Martin Staničić ima na lijevoj nadlaktici tumor. Treba mu pomoć svih dobronamjernih ljudi, kako bi otišao na operaciju, koja košta 44.0000,00kn. Velika porodica nema mogućnosti omugućiti Martinu operaciju. To su troškovi, koji su za njih preveliki.

Obitelj Staničić živi u mjestu Štikada, nadomak Gračaca. Otac djeteta kao razvojačeni branitelj uhvatio se najtežeg životnog poziva, minera. Htio je pomoći ljudima da sigurnije žive. Danas svi solidarni ljudi mogu vratiti pažnju ovoj dragoj obitelji i omogućiti im bolje trenutke života, na način da oni sigurnije dožive sutrašnjicu. Svaka minuta, svaki trenutak je bitan. Ne treba razmišljati  već pomagati zdravlju djeteta.

Nazvao sam telefonom majku Martina, gospođu Mariju i u nekoliko trenutaka razgovora spoznao da je tragedija puno veća, nego na papiru opisana. Jednostavno papir nije dovoljan za spoznati tu bol u govoru, strah od nepoznate situacije i ljubav prema djetetu. Sudbina je stavila obitelj na jednu kušnju, koju mi svojim donacijama možemo ublažiti, učiniti život jednog djeteta normalnijim. Ipak su njegovi roditelji raskirali svoje živote za sigurnost drugih i sada je trenutak da društvo pokaže osjetljivost na tuđu tragediju. Obitelj je izgubila i kćer u devetnaestoj godini, od leukemije. Ta smrt je obitelj teško srhvala. Smrt voljenog djeteta, kojeg majka opisuje kao izuzetnu vrijednu djevojčicu, uzornu učenicu i nadasve voljenu kćer. Tu kraj nas oni žive i bore se tiho za svoj mir, za svoje zdravlje.

Srhavani svojom boli oni traže svjetlo svoga života. Mi smo tu kraj njih. Budimo to svjetlo, kako bi dijete živjelo. Kako bi obitelj osjetila da oni nisu sami, a mi da smo najveće bogatstvo dotakli tek onog trenutka, kad i nekog drugog usrećimo.

Iz razgovora zapamtio samo one bitne riječi, od majke koja vapi za zdravljem svoje obitelji, kada ti netko poželi puno zdravlja u ovoj tragićnoj situaciju, dotakao si nebo, poželimo i mi njima puno zdravlja i pomognimo. Još danas.

Dobrotvorni institut Hrvatske,  broj računa: 2484008-1104525396, poziv na broj odobrenja 777-777-777, opis plaćanja - Humanitarna pomoć za Martina Staničića, 10 000 Zagreb.

Hvala.

Igor Drenjančević