Dobrota u mislima, dobrota u djelima

Baš kada je počeo padati prvi snijeg u Zagrebu, sjeo sam u kafić s organizatorom nove udruge branitelja, Draženom Glogovićem. Jednostavno me privuklo ime udruge - "Udruga prevarenih branitelja". U Hrvatskoj postoji poplava udruga, stranaka, pa mi se činilo bitnim upoznat inekoga, tko svojim sloganom želi upozoriti na braniteljski status. Naše društvo kao da se u nekoliko godina odreklo onih koji su izborili slobodu misli i stavova. Ljudi su zaboravili da smo devedesetih oprezno i tiho iznosili svoje stavove, a oni koji su nas obranili, dali su nam sav oslobođeni prostor, da kreiramo sadašnjost, onakvu kakvu želimo. Danas su neki branitelji ljudi koji nemaju stan, toplinu doma, nikakvu sigurnost i glad pred očima.

Društvo je njih iskoristilo kao robote u borbi za svoju opstojnost i sada su samo smetnja "progresivnim stavovima".

Draženova ideja udruge je vrlo praktična; mnogi branitelji nemaju za ogrijev, nemaju za osnovne potrebe života. Rekao mi je da se sve ispolitiziralo, pa tako i krovne braniteljske organizacije, što u biti ne pomaže braniteljima. Branitelji stalno osnivaju nove udruge, jer ne mogu u postojećima ostvariti svoja prava. Podjela na one stvarne i one lažne samo je još produbila status najugroženjih. Objašnjavao mi je kako je braniteljima bitno da nisu omražena margina društva, zapostavljena manjina, jer time se bude svakojaki osjećaji i branitelji potežu oružje na sebe. Isto ono kojim su branili sve nas. To je postala ironija sudbine hrabrih.

Pričao mi je o svim strahotama rata i dugim neprospavanim noćima koje su dio njihove svakodnevice U svojim strahotama je sam, društvo ga ne prepoznaje. Ponekada se pita tko je to sve preokrenuo i solidarnost devedesetih jednostavno pojeo.

Probleme vidi i u okupljanjima, stručnim tretmanima - sa stručnim osobama na klubu PTSP-a. Jednostavno, teško mu se sjećati rata i kada ga na terapiji doktori pitaju o ratnim iskustvima, noći mu postaju još duže, jer se ponovo vraća u neželjenu prošlost i jedino ljekovi mogu zaustaviti teške snove. Zna on da i to nije rješenje, da trajno gubi dio sebe i želi nekim drugim pristupom spasiti svoju sadašnjost, pomoći svima  koji i sami trebaju bolju budućnost. Ne želi takve terapije, već neko svjetlo u toj tami, te ga obuzima jeza.

Samo iste sudbine se mogu povezati u razumijevanje. To on sada i čini.

Zanimljiv je bio i trenutak dolaska jednog čovjeka, koji nas je zamolio za pomoć - branaitelja koji nije imao za ogrjev. Prepoznao je njegove vojne oznake i zamolio ga za pomoć. Porazgovarali smo s gospodinom i došli do sličnog zaključka, kako besćutna administracija ne priznaje njegovu hrabrost i navlače ga od mila do nedraga samo da mu ne bi osigurali prava. Koliko je takvih obespravljenih branitelja? Da stvar ne funkcionira vidi se lako iz maćehinskog odnosa prema stvarocima naše zbilje, koji sada grcaju sami u svojoj bijedi.

Ipak jedna njegova rečenica je bila itekako zanimljiva. Rekao mi je da ne zna kako su se svi podjelili, ali da i on i ostali branitelji trebali su stati uz radnice Kamenskog, sve ostale obespravljene i dati isto tako podršku obespravljenim radnicama, solidarizirti se. Jedino će tako svi segmenti društva prepoznati probleme u društvu, te obostrane probleme. Jedni uz druge, to je ideja nove braniteljske udruge, ali ne samo isključivo uviđati probleme branitelja, već reagirati na svaku društvenu obespravljenost, doći na skupove, pomoći građanima. Jer su se oni za pravicu borili.

Podsjetio me Dražen na divan film; "Šalji dalje", koji bi trebao biti moto spasa ove planete, ignoracijom zla i protežiranjem dobra. To je uvijek velika uzbrdica, ali rješiva. Ovo vrijeme blagdana nam šalje još snažniji podršku solidarnosti i brige za obespravljene. Ipak i ovaj razgovor je značio korak naprijed.

Šaljimo jedni drugima dobrotu ovakvih mislima i djelima.

Igor Drenjančević