Sudbina neželjenog djeteta

Zadnjih dana intenzivnije dijelimo informacije iz farizejskog sudišta, tamo negdje u ujedinjenoj Europi, u omraženom Haagu, jer te završne riječi nekako najviše sublimiraju namjeru tužilaštva prema bivšoj Jugoslaviji, zapravo njihove ciljeve. Kako su sve ove presude političke, a ova za nas i najopasnija jer ima naglašenu ulogu potpunog poniženja i destrukcije, a naše pak vitezove želi označiti kao kriminalce, time i situacija postaje sve složenija.

Osobno, kao i mnogi, nisam mogao izdržati dugo, a da ne prebacim na drugi kanal, tijekom besmislene besjede tužilaštva. Teško je trpjeti takvu licemjernu retoriku, a mogu zamisliti koliko kuha u glavama časnih vojnika, koje proganja neiskrena savjest europskih činovnika.

Tužilac me zadivio svojom glupošću kada je počeo iznositi teoriju kako su granate koje su popadale po Kninu imale takve zvukove da su civili, praćeni srpskom paravojskom, to prepoznali kao znak za etničko čišćenje. Zanimljivo je da su vukovarske granate mjesecima imale miroljubive zvukove i  to je valjda bio razlog što su Hrvati ostali u porušenom gradu. Kada tome dodamo i očitu "devastaciju" Knina u usporedbi sa Vukovarom, jasno je da smo mi etnički očistili njih, koji su petnaest puta više pobili naših građana. To je nova logika rasuđivanja europske elite.

Naš predsjednik Tuđman svakako je morao paziti kako izgovara riječ "Srbin", jer se i to može shvatiti kao povod za udruženi zločin. Stvarno je neumjesno od njega da tako zbori o njihovoj vojsci jer je spomenom riječi "Srbin", a opet ne spominjanjem riječi "srpska vojska", učinio da se svaki njihov civil može osjećati ugrožen, dok njegovi sunarodnjaci pale naše crkve, gradove, siluju i pljačkaju. Tuđman je svakako u svakom transkriptu trebao milozvučno oslovljavati "komšije" u njihovom ubilačkom pohodu i nije smio biti srdit ili skraćen u svom rječniku. Ovako se našao neki đavolji odvjetnik, koji  mjeri svaku riječ i izvlači riječi iz bilo kojeg godišta, kako bi njega mrtvog optužio. Toliko odurno je to sve zvučalo u završnoj riječi, da je jedino Mišetićeva primjedba divno zvučala- đavolja posla. Opet s pravne strane, scenarij tužilaštva je mjerljiv s filmom Psiho.

Za tužilaštvo nije degutantno optuživati mrtve ljude, pa se pitam koliko tek malo vrijede naši živi. Tužilaštvo nas optužuje za barbarizam u Kninu, cijelom i gotovo neoštećenom, a zatvara oči pred još do danas porušenom Vukovarom, a može se na primjeru ulaska u ta dva grada jasno razlučiti tko je divljak, a tko vojnik.

Možda se ovim europskim mešetarima stvarno pošemerilo u glavi, kad vojnika i četnika ne razlikuje, iako je već i prema modnom dizajnu i odjeći jasno da se radi o bradatoj, smrdljivoj nakazi, koja je uz podršku stvarno nakaradne Europe dobila svoj muzej, iako bi i naš "modni mačak" bez problema ustvrdio da je vojnička oprema vikinga armanijevski pogled u odnosu na ove nakaze i sijače smrti. Ipak uz sve činjenice protiv, tužilaštvo ustraje na zločinačkom pohodu nas nad njima. To se može tumačiti jedino snažnom političkom presijom, do našeg obezglavljenja iz isključivog interesa ovladavanjem hrvatskim prostorom.

Ako sve ovo gledamo iz te kalkulantske logike, teško možemo sagledati i presudu racionalno, jer farizejima ne treba istina, nego premoć. Za tako što našli su u našoj vladi i predsjedniku idealne pokornike i nekako mi je nespojivo, da bi ti ljudi mogli donijeti pravednu presudu i vratiti Gotovinu i suborce doma, kad bi ovi svojim dolaskom mogli poremetiti sluganstvo vlade, sabora i predsjednika. Jednostavno prekinula bi se idila vladajućih i oporbe, koji se ruže u saboru, ali jedni druge podržavaju kod proračuna, predsjednik okolo dovodi srpskog predsjednika, koji nas uči da smo napravili genocid i da nam on to "mora izreći" i s tim u svezi zamislite oslobađajuću presudu Gotovini i ostalima, kako bi zazvonila u ušima usnulih stigmatiziranih građana, nakon svih ovih unutarnjih i vanjskih gomila laži?!

Preosobno za ove naše političke elite. Zato neka nam Bog pomogne u ovoj nedaći.

Još bedastije zvuči i činjenica, da je odbjegli premijer Sanader bio dobar lovac na Gotovinu, ali je bio loš lovac na kriminalce u svojim redovima i zbog toga smo mi ekonomski na koljenima, a cinkarenje Gotovine će nas koštati i moralnog sloma. Kazna i katarza nas stiže zbog inertnosti i naivnosti biračkog tijela, koja je proizvela katastrofalne posljedice postavljanjem sijase vlada i  predsjednika u sveopćem metežu; te na kraju  gubitka individualne vrijednosti.

Narod je postao neželjeno dijete, ne želi ga ni vlada niti predsjednik, narod služi za podmirenje opljačkane imovine, za laboratorijski nalaz izdržljivosti u svezi poniženja. Vani nas  rbi rade budalama, optužujući nas za etničko čišćenje, Haag izvrće istinu protiv naših generala i mislim da jedina stvar dobra što se lapsusom dogodila iz usta tužitelja je; izjavom kako je ovo sa Srbima bio međunarodni sukob. Nije ni svjestan koliko je istine time iznio, a opet ne shvaćajući svoju glupost tom izjavom. Možda će i to biti trunka preko koje ćemo pokrenuti naše spasenje. Možda.

Kakvi nas ljudi vode i sustavno uništavaju, teško da se takav trenutak može pravilno sagledati. Previše Mesićevih savjetnika, opskrbljivača haaških tužitelja i danas radi u uredu predsjednika i ti su se izborili  za srpski dan ustanka, dan klanja nad Hrvatima, za zaštitu zločinca Broza, pa je apsurdno; da se takvi likovi izbore za istinu o domovinskom ratu. Još ako tome dodamo da su oni predavači na Fakultetu političkih znanosti i svoje nebuloze prenose na pokoljenja, jasno je da se duhovna i materijalna instanca razobličuju u izdaju.

Na djelu je izdaja domovine, branitelja i svih dobronamjernih ljudi, osiromašenih duhom i egzistencijalno. Provedbom tog monstruoznog plana ljude se želi izolirati iz javnog života, kako bi oni bili zaokupljeni borbom za kruh i na sve ove izdaje ne bi mogli reagirati. Ipak, mislim da svaka negativna presuda mora biti temelj novog odnosa prema stvarnosti, put buntu prema krađi i izdaji domovine za par judih škuda. Gotovina je simbol našeg odnosa prema budućnosti, u slučaju da ga ostavimo samog, ostavit ćemo i sebe van istog tijela.

Igor Drenjančević