Srpska okupacija političkih misli

Snagu hrvatske vanjske politike očito već odavno kreiraju susjedi dok mi sve više izgledamo kao Dudek na putu u "pečalbu". Pahor nam je daleka prošlost u stalnim bedastoćama naše političke "elite". Gnjilost je jedina prava riječ ove zbilje.

Pupovac je u potpunosti velikosrpski propupao, ishalucinirao je novu SAO općinu za Srbe i to progurao u Sabor ponizivši time sve hrvatske branitelje. Jer ako ne mogu u ratu, Srbi će u miru pokušati živjeti zajedno. Što opet govori, osim jednostavne istine, kako oni ne mogu prežaliti uspostavu hrvatske države. Jednostavno, nju preziru. Koliko su bahati pokazala je "mlada" četnički nastrojena djevojka, koja je bila na skupu, na kojem je bio i predsjednik naše zemlje u Jadanovu, te je napravila budalu od predsjednika kao institucije - s krvničkim znakovljem na nekakvoj šajkači. Možemo li mi zamisliti da neki mladić otiđe na njihovu Ravnu goru sa "U" na kapi? Pitam se kako bi prošao...

Njezino ponašanje govori koliko smo slaba država postali, svoje neprijatelje ne znamo politički nadmudriti. Tako je bolesni sustav počeo proizvoditi nove reformirane četnike, a velikosrpska ideja zadojila ljudska prava, kroz lažne "mučenike". Sustav vrednovanja poremetio je plemenitost palih za domovinu. Daljnja perverzija vidi se i u okruženju, kad genocidna tvorevina Republika Srpska nikome ne smeta, pa ni tim vehabijama, koji pak ruše svoje kantone i svoje nevjernike, ali ih ne zanima diverzija na tu tvorevinu. Umjesto toga, oni po svojim kantonima i federaciji siju nemir prema onima s kojima su zajedno nekada bojevali. I opet sve je to najviše okrenuto zatiranju hrvatske kulturne i političke zbilje, bez koje nema niti Bosne, jer sada vlada ekstremna srpska i muslimanska ekspanzija, što je smrtna presuda za Bosnu, kao i za mir na Balkanu.

Za nas je sve ovo opasno u recesiji i nesnalaženju političara, jer ovako ektremno terorističko djelovanje u susjedstvu zatire put našoj privredi i otvara mnoga pitanja - kako dalje. Ovaj potez vahabija i ubojstva isto tako otvara i svrsishodnost tolikog vezanja naše privrede za Bosnu i Srbiju, u kojima naša politika i zastava nisu dobrodošli, ali je navodno naša privreda dobro došla. Pa opet s tim u svezi , koliki će gubici biti, kada robne kuće i privredni objekti budu meta ovih ekstremnih pogleda. Tada će naša ekonomska elita shvatiti, kako je bilo bolje pratiti nove tehnologije i krenuti prema privrednim slikama Slovačke, Češke, Austrije i Mađarske, nego trenutno topiti svoju prosječnu snagu na nestabilan Balkan i ulagati u političku nestabilnost svojom privredom. Kada sve to saberemo dolazimo do jednog puta punog rupa i guma može puknuti svaki tren.

Put je pokrenut nestalnom politikom, nekakvim liderstvom u regiji, u regiji u kojoj je glupo biti lider, jer protagonisti su previše zaokupljeni sobom. Vehabije, bošnjaci, velikosrbi, kosovari, albanski ekspanzionisti u trenutku mogu promijeniti sudbinu kraja, porušiti privredu i zaviti progresivnu politiku u crno. Zato mi je neobično toliko privredno vezivanje za takvo susjedstvo. U slučaju pobjede ekstrema i naša privreda dolazi u pitanje, baš kao što je jednom bio sporan uvoz mesa u Bosnu iz naše zemlje. Previše često smo krava muzara, da bi bili u položaju nekoga musti, tek svoje lojalne građane vrlo učinkovito muzemo. Od njih ima svaki pobunjeni Srbin veća prava. Zato nam ulice opet imaju ispisane četničke parole, po zemlji tumaraju srpski mafijaši, kupuju našu imovinu i mijenjaju populacijsku sliku. Kada povežemo proždiranje zemlje iznutra s takvim političkim mislima i vezivanje privrede za takve državne zajednice propast je lako moguća, ako se ne okrenemo istinskim prijateljima i interesima.

Igor Drenjančević