Biti manje vrijedan

Ponedjeljak, 14. lipnja 2010.

Biti manje vrijedan

Sviđala mi se konstatacija čelnika HSP-a Srba u svezi pogleda na današnju zbilju hrvatske države; kako smo mi Hrvati "građani drugog reda", poglavito politički Hrvati. Koliko je to istina, govori nam sadašnje stanje sigurnosti, od one opće, socijalne, pa do zakonodavne. Kako smo to uspjeli napraviti ne zna niti jedna knjiga fenomena, možda je to osmo ili deveto svjetsko čudo. Postalo je normalno da smo postali poligon za iživljavanje srpskih mafijaša, naši novinari se likvidiraju usred bijela dana, nalazimo odrubljene glave po jezerima, likvidacije po scenariju Luc Bessona, a naša tajna služba odgovara kako nismo provincija, već zemlja visoke sigurnosti. Naša pak sigurnost izvire iz sretne okolnosti što nismo još uvijek zanimljiva destinacija za okorjele teroriste, kao za srpske mafijaše. Mi bismo mogli u turističkoj ponudi za srpske turiste staviti slogan: „dođite na naše more, vaše tajne službe i mafijaši će vas štititi, oni su već dugo kod nas" .

Tadić i Josipović Pogled prema izbjeglicama iz Bosanske Posavine, koje je brzinski srpska klika istjerala, govori o "zavidnoj " brizi vlade i aktualnog predsjednika. Tako su mnogi svoje velike i udobne kuće zamijenili uz prazna obećanja ove tzv. naše države, s preuređenim štalama, a srpski ugroženi kriminalci su naravno dobili nove izgrađene kuće, iako su stotine bombi i svakojakih projektila uputili prema nama. To je logičan i zakonski slijed događanja po hrvatskim mjerilima.

"Naši" vrli novinari brinu se uz svakog čovjeka zalutalog na nekoj životnoj stranputici "iskopati" neku vezu s braniteljima i obranom zemlje, kako bi petnaest godina poslije rata, upozorili kako su nas branili loši ljudi. Naravno u Novinarskom domu ne znaju da time krše osnovna ljudska prava, kao i s onim registrom branitelja, umjesto da prenose točne informacije o događaju. Zašto to čine? Jer im neorganizirana država ne može uzvratiti pameću, već svojom laži.

Potražite li bilo kakvu zakonitu pomoć, sud će trajati vječno, baš kao što je i hrvatska država vječna, opet ako se zovete Mesić, sud će iznimno pokazati kako može biti brz i učinkovit. I sada dolazimo nakon ovih malih pričica do Srbove istine, mi smo građani drugog reda. U svemu.

U bankarskom sustavu, ostali smo bez dobrih banaka, zbog naših lopova i vanjske pameti, pokoreni u duetu za osiromašenu zemlju, pa je svako vladanje zemljom olakšano stranim tajkunima, megalomanskim supermaketima i lokalnim tajkunima. Građana u toj opciji nema, građani služe za pokradene rupe u proračunu, državna poduzeća, koje nemilice pune svojim znojem za vladin osmjeh na licu, a sebi će na kraju možda priuštiti deset deka parizera, te biti sretni što nekakve srpske gologuze pevaljke ljetuju kod nas , kad oni ne mogu.

U našem sustavu vrednovanja čini se baš sve, kako bi građani s gađenjem na sve gledali, namjerno se ponižavaju stradalnici krvavog pohotnog srpskog pohoda, branitelji, isto tako se stigmatizira i prvog predsjednika, nakardanim zazivanjem Tita, a sve u cilju zbližavanja sa Srbima. Tako su normalni vicevi o Slovencima, ali o Srbima ni traga ismijavanju, nekakve sapunice stalno nude izgubljenu djecu po Srbiji, srpske ljubavi, na tragu pomirenja, pa tako je i naša i njihova vojska krenula u "suradnju", policajci već duže vježbaju zajedno, jednostavno idila. Ali za Srbe. Čak i nogometna repka Srbije ne treba brinuti, naši će političari zdušno za njih navijati, kad smo mi već omraženi susjedi njima, po njihovim istraživanjima, pa zašto ne bih voljeli takve osviještene susjede.

Srbi su shvatili poruku, baciš milijun projektila, porušiš četvrtinu zemlje i susjed te voli više, možeš tražiti svašta, pa čak i povratak onih koji su bacali projektile, jer kad su već projektili ovdje, ne vidimo razlog zbog čega i pošiljatelji ne bi mogli otvoreno sijati mržnju i dalje-ovdje. Tako su i Slovenci shvatili da lopovska banka , hoću reći Ljubljanska, će biti jedan od uvjeta daljnje ekonomske suradnje, to je isto jasno, nismo dovoljno pokradeni, treba uzeti sve što se može. Ovo postaje nova Palestina, jedino što smo mi sami napravili ovo stanje, koje je sve samo ne stanje, znate već...

Sve mi imamo i sindikate koji nisu sindikati, više afere, vladu , koja ne zna vladati, predsjednika za vanjska pomirenja, policiju koja ne vidi mafijaša, banke koje treniraju ovrhe i "idealne kamate", državu koja sve samo ne naša i što nam ostaje? Zemlja. Ona jedina osjeća patnju znoja i krvi.

Igor Drenjančević

KOMENTARI ČITATELJA

#1 To sam... — Satyr 2010-06-13 22:50

...i ja primjetio:

Citat:

Tako su normalni vicevi o Slovencima, ali o Srbima ni traga ismijavanju, nekakve sapunice stalno nude izgubljenu djecu po Srbiji, srpske ljubavi, na tragu pomirenja, pa tako je i naša i njihova vojska krenula u "suradnju", policajci već duže vježbaju zajedno, jednostavno idila. Ali za Srbe. Čak i nogometna repka Srbije ne treba brinuti, naši će političari zdušno za njih navijati, kad smo mi već omraženi susjedi njima, po njihovim istraživanjima, pa zašto ne bih voljeli takve osviještene susjede.

Gotovo da će mržnja i pljuvanje po Slovencima ući u Ustav, a izbacit će se 141. članak/stavak 2.
Naravno, po Slovencima je dopušteno pljuvati jer po planovima domaćo-vazalnih vlasti Slovenija nije u nikakvim integracijama s nama u bliskoj budućnosti - Zapadnom Balkanu - dok Srbiju čeka prijestolje te naddržave, ko što se već govori na međunarodnim stolovima: " Srbija je najutjecajniji glas u regiji(...)" .
Sa Srbijom, koja se izdiže iz pepela ko Feniks, se pod svaku cijenu žele smekšati granice i omogućiti laku difuziju velikosrpskog utjecaja.
Zar se ljudi nisu zapitali ko nam je nametnuo tu mržnju prema Slovencima osim lijevih vlasti s početka dvijetisućetih i to zbog pograničnih pitanja.
Pa kako mene logika služi, uvijek naši problemi dolaze s istoka osim u ovom slučaju.
Naime, nametnula se mržnja prema maloj Sloveniji koja bi nam trebala biti uzor, koja se grčevito bori za svoje interese s jednom velikom Hrvatskom (velikom po teritoriju, a ne po politčkom moralu i etici) zbog otetog teritorija.
A nitko se ne pita što je sa Šarengradskom adom kod Vukovara?
Ista situacija ko sa Slovenijom.
No, na istoku se sve relativizira.
Možda isto kao što nam je estradna glazba sve orijentalnija, tako se orijentaliziral a i politika, a nitko ne pita što hrvatske uši žele čuti, kako od estradnih revača tako i od estradnih političara.

Biti manje vrijedan

Biti manje vrijedan

KOMENTARI ČITATELJA

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Tko je na vezi?

Abecedni popis autora

Uvjeti korištenja

Naša udruga

Stranice članova

Izbor publikacija

Prijava na Portal