Crvena zvezda se skrasila u Kumrovcu

Ljudski mozak brzo zaboravlja zlo, pa mu možda onaj hrvatski još izraženije izlaže tu istinu na vidjelo. Tako bi se mogao nazvati skup "zvezdaša" u Kumrovcu, gdje su nam još jednom pokazali najlošije skrojenu i dizajniranu odoru, po njihovom uniformu, u svjetskoj povijestii. Ali da je samo ta ružna odora problem, bilo bi to sjajno. Najgore je gledati simbol krvave zvijezde na glavama svakojakih lakrdijaša, koja pak simbolizira zvjerstva poslije četerdeset pete, a tu su zvijezdu nosili i mnogi krvnici za vrijeme Domovinskog rata i rušili naše gradove, sela, divljali po našim poljima i moru i sakatili obitelji. I sada je ta zvezda, njihova zvezda simbol, slobode. I u našem pitomom Zagorju, koje je toliko hrvatskih sinova dalo, orgija jedna bolesna laž o "crvenoj zvijezdi", kao simbolu nečeg dobrog. I još kada se tome doda ime Tito i njegov rođendan, svjetina u tisućinskim brojkama padne u delirijum nekakvog slavlja i veličanja, valjda jedinog Zagorca "koji si ni bil dober z Hrvatima".

Još jednom u našoj povijesti nema solidarnosti svih segmenata društva, jer su političke elite i akademici zaduženi za taj segment "spavali " u Jugoslaviji, a kada im se u našoj državi otvorio put istini, lakše je bilo nastaviti lagati. I tako smo došli do spoznaje; da i jedan dan proveden u Domovinskom ratu, jedna minuta, koja je crvenu zvezdu vidjela kao neprijatelja našoj državi s gađenjem gleda na sve one slavitelje Tita i njegovog zločinačkog pokreta.

Odurno je bilo te spodobe gledati s nekim crvenim maramama, kolajnama "za hrabrost", a mene je nekako počelo kopati, koliko je koljača s Križnog puta bilo u Kumrovcu na balu vampira ovih dana i smijalo se nevinim žrtavama.

Kako se simbol ove "crvene zvezde" ne bi baš nikad zaboravio, pokušala se pobrinuti HČSP, sa svojim skromnim sredstvima, a i sa još skromnijom podrškom medija, po kojima se ponovo vrti pjesmuljak "po šumama i gorama", veliča se Titova srbo-kajkavština, svinjska glava i slične komunističko-socijalističke gluposti, pa se prema tome opet pokazalo, koliko je intelektualna elita Hrvata u "banani", jer se nitko bitan nije htio angažirati, povesti sve domoljubne snage u taj famozni Kumrovec i par stotina ljudi protiv Tita ojačati s tisućama prosvjednika. Kumrovec zaslužuje bar 250000 ljudi u prosvjedu svake godina samo za Križni put, Kumrovec zaslužuje bar 15000 prosvjednika za ubijene građane u Domovinskom ratu, opet ubijenih za ideologiju Tita.

Što ti ljudi u Kumrovcu slave? Da li ubijenih 250 000 Hrvata i drugih građana Jugoslavije poslije Drugog svjetskog rata, pobacanih kao vreće za smeće, kao otpad, po nekim rupama, jamama, šumama. Da li slave divljanje polupupismenih stražara po Golom otoku? Da li slave progon Hrvata po Europi? Možda njihova zvjerska ubojstva? I kome je to u Jugoslaviji bilo "lepo"?

Onima, koji su mislili svojom glavom sigurno nije.

Da li se netko smio izrugivati iz Tita, crtati njegove karikature, pričati viceve, kao što to danas čini crvena oporba u Hrvatskoj na račun pokojnog predsjednika Republike Hrvatske? Teško.

Hrvatska se na takve dane mora "probuditi", jer nas je taj politički lik ponižavao i posljedice osjećamo još i danas. Politička masa hrvatski nastrojena mora se tamo okupiti više nego igdje, kao na crti jednog lošeg puta, svi domoljubi, relevantni činioci naše stvarnosti i iz tog sramnog mjesta pokrenuti ponovni bunt Hrvata protiv laži, obmane, gladi i nejednakosti. Ovako; dok svi mirno šute i gledaju u tu prokletinju, ne može narod prosuditi tko je onaj voditelj istine. Nedostatak hrabrosti je osnova opće inertnosti. Hrabri pojedinci su pokretači promjena, od Tomislava, Zrinskih, Frankopana, Gaja i Gupca, Radića, Starčevića, Bušića, Stepinca pa do zadnjih vitezova predvođenih Tuđmanom. Sve patnje i hrabrost je sublimirala Hrvatska, ne da; sad gledamo zločinački pokret Tita, već da svo zlo pometemo i samo časnima damo zasluženi poklon. Tko je okrvario ruke mora biti prezren, pa tako i Tito, a ne slavljen, oni , koji ga slave isti su kao i on, te zaslužuju opći prezir. Inače nas čeka sudbina bolesne srpske države, koja nije sposobna stvoriti državu, već otimati susjedovu imovinu, oprostite "komšijinu", postat ćemo kao i oni lažljiva država, kako oni slave četnike kao oslobodioce, tako i mi dajemo pijetet najvećem smutljivcu bivše zemlje.

Počinje naša laž sve više smrditi po truleži zaklanih tijela i trajno osakaćenih obitelji. I sve u produkciji druga Tita.

I zašto bi to trebala biti naša laž, kad je njihova, komunistička? Zašto nas guraju u te laži o Titu? Pa, da bi prikrili zločine i njegov zločinački um. Tako da je zapravo dan njegova rođenja i dan naše najveće povjesne golgote, od nekog tko se rodio u našoj zemlji, čime je i naša sramota veća, a ne osnova za slavlje.

Igor Drenjančević