Tito kao najveća prevara

Zadivio me komentar na radio "Anteni" negdje u popodnevnim satima, od neke stare skojevke - kako je sramota za hrvatski narod da se ovako odnosi prema Titu, čak nedopustivo. Ta skojevka i u poodmaklim godinama nije uhvatila dovoljnu dozu kritičnosti prema lideru jednog problematičnog pokreta, koji se nazivao komunističkim. I nije imao veze s komunizmom. Odgovor je trebao glasiti  da je sramota šta je on radio svojim protivnicima u politici.

Navečer je slijedila nova doza gluposti iz usta našeg akademika Bilandžića, kako je Tito bio globalist, čak zapravo prvi globalist. Da je to kumica s placa provalila, još bi se netko i dobro nasmijao, ali ovo je malo previše. Možda je on bio u skladu sa Staljinovim globalnim metodama ubijanja protivnika, pa je to nagnalo našeg akademika na ovaku stupidnu misao. Još kad mu se priključio i uvaženi pisac Matvejević i opravdavao zvjerstva komunističkog pokreta s pokretom nesvrstanosti i ulozi Tita u tom segmentu, sve je još strašnije zvučalo.

Čovjeka, koji je izdao vlastitu ženu da bi se spasio od giljotine, dva su uglednika proglasila svetim. On je globalist, on je čovjek za kojeg zna cijeli svijet, on je čovjek na čiji sprovod su došli mnogi uglednici, on je čovjek kojeg je poštivao Krleža. I to je opravdanje za silna zvjerstva poslije rata i u ratu, to je opravdanje za Goli otok i na kraju raspad Jugoslavije. To je opravdanje što mu je rumunjski diktator bio najbolji prijatelj, što su afrički diktatori i nadasve lopovi bili njegovi prijatelji.

Naša je sramota što uopće razgovaramo na taj način i vrijeđamo žrtve njegove samovlade jednog masovnog ubojice. On je mnogima uzor, spasitelj, pa čak Matvejević može tako kazati da je taj diktator učinio najviše za hrvatski narod.

Učinio je pune jame Hrvata, pobijenih kao stoku, ubijene djece, žena i na kraju koliko se god boriio protiv Luburića i njegovih zvjerstava, postao je kao i on šef najvećeg stratišta poslije Drugog svjetskog rata.

A sad malo zašto ga druge Republike bivše zemlje vole; pa zato što je Makedonija dobila samostalnost od srpske čizme, od Bugarske, Albanci su bili stišani, Srbija i Crna Gora nikad nisu bile veće, Bošnjaci su dobili naciju, Slovenci komad mora i zaokruženu cjelinu, pa je onda baš svakome jasno koliko je to sve išlo na štetu hrvatskog korpusa, koji je stigmatiziran još i danas zbog Tita. Zanemarivala se snaga baš Hrvata u otporu prema fašizmu. Čak je i dan prvog otpora fašizmu lažiran i proglašen u Srbu. Zar je i to bilo hrvatski nastrojeno, da se četnička ubojstva  proglase "Danom ustanka naroda Hrvatske". Pa kad je Bilandžić bio toliko blizu Tita, što ga kao povjesničar nije upoznao s tom laži, kad svetac Tito, to "nije znao". I zamislite nebuloze; uz to što je Tito bio globalist, po Bilandžiću Jugoslavija je bila demokratičnija od Europske Unije. U nekoj zemlji, normalnoj bi se netko priupitao, tko takve ljude plaća iz proračuna, da nas rade budalama, ovdje kod nas to je normalno.

Valjda ono odurno rečeno "dijete spava ko zaklano" je normalno kod nas, krv, nož su dopušteni načini djelovanja, svako malo, ali misliti svojom glavom nije dozvoljeno niti nakon trideset godina od smrti najvećeg licemjera dvadesetog stoljeća.

Koliko je Ahmića Tito stvorio, Josipović već sada, pa do kraja mandata bi se mogao ispričavati vlastitom narodu. I trebao bi to učiniti. Jednostavno treba prestati s propagandnom politikom Beograda, kako su pobijeni zaslužili biti pobijeni, samo zato što su nosili te uniforme. Ili zato što su te žene bile njihove žene. Najžalosnije kada to dolazi i s naše strane, kao normalno, a oni koji takve izjave iznose trebali bi se zapitati što je sa njihovim duševnim zdravljem.

Pa kad tom miljeu dodamo i Jergovića, koji je devedesetih gorljivo zastupao tuđmanizam, a sada jednu Jadranku Kosor naziva ustašoidnom, s pravom se pitamo tko je u ovoj zemlji lud, tko zbunjen i tko normalan. I mogu li ti likovi odrasli u jednom potpuno drugačijem sustavu vrednovanja sada nametati svoj način vrednovanja kao progresivan, kad je njihov sustav vrednovanja i danas u njihovoj domicilnoj zemlji na ogromnoj kušnji. Ili ona latinska; "kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin" bi trebala konačno zaživjeti i kod onih, koje je ova otvorena zemlja prihvatila.

Tito je trajni kamen spoticanja i osnova podjele naroda, jer su se mnogi nepotrebno poistovjetili s njim i prihvatili umbolnu tezu - "s Titom i za Tita", umjesto da su preuzeli časnu ulogu otporu fašizmu i distancirali se od zvjerstava , koje je on očito zapovijedio, baš kao što se zrelo hrvatska država ogradila od ekcesa u Domovinskom ratu. Kojih nije bilo niti jedan posto u odnosu na onu klaonicu od 1945 godine, uz to treba naglasiti u potpunosti organiziranu i monstruoznu.

Sami prosudite, gledajući te jame i te napaćene leševe da li netko od nas želi takvu zemlju, kao što je Jugoslavija bila, da li i dalje želi slušati; da  je Hrvat jednako ustaša, da se drugačiji stav uspješno liječi na Golom otoku ili Lepoglavi batinanjem, a demokratičnost po Bilandžiću takvog tipa je veća od EU i najbolja za Hrvate po Matvejeviću.

Oprosti im bože ne znaju što čine!

I na kraju da jednu bakicu citiram; "ote nekam drugam, nismo mi baš tak veliki bedaki"...

Igor Drenjančević