Praznik rada sa sve manje zaposlenih radnika

Postoci svakodnevno padaju u svezi radnika koji rade, onih na cesti i po zavodima za zapošljavanje ima sve više. Razlog je nepripremljenost "političke elite" za izvanredne situacije na tržištu rada. Zapravo kad seciramo naše vrlo društvo i nekakvu horor zbilju, dolazimo do zaključaka i s tim ukorporiranim razlogom neke prirodne selekcije jačih i onih nesposobnih društava i državnih zajednica. Naše društvo još uvijek ima bezbroj neprofatibilnih zanimanja, koje obrazovanje ne vidi, pa ljudi pohađaju naknadno, nakon obrazovanja nekakve tečajeve za prekvalifikaciju, postoje visoka učilišta za poljoprivredu i šumarstvo, ali se kod nas i dalje siju kukuruz i pšenica, ali i vrlo rijetko nešto drugo, poticaji se daju za nešto; što nabavljamo puno jeftinije vani, a svoju inovatorsku pamet prodajemo jeftino strancima ili je uopće ne želimo. Turizam nam je dosadan, baziran na prženju stražnjica i pedaliranju, pa su nam takvi i promotivni spotovi.

Zaključak je u sveopćoj razjedinjenosti, pa po takvom principu, svatko stran nam je draži od vlastiog susjeda, jedna mala država i po veličini kao i broju stanovnika je dozvolila prevelike razlike. Kohezivni element ne postoji, već se naglašavaju razlike, od morske i kontinentalne Hrvatske, od različitog vrednovanja iste stvari, pa do podcjenjivanje različitog.

Ipak sve kreće od politike, ona jednostavno ne cijeni mišljenje suparnika, već trenira vrijeđanje različitog. Tako mi reformirane komuniste promatramo u njihovom napuhavanju nečega minornog. Sada trenutačno Kosorica hvali svoj plan oporavka gospodarstva, kao da se to nekakvim "dekretom" može riješiti, a koliko su naši političari nepismeni govori i taština Milanovića, koji pak taj običan proglas naziva SDP-ovskom mudrolijom. Ta je Kosoricina "biblija" toliko moćno oružje; da će sada najvjerojatnije pravosuđe postati učinkovito, država će uredno ispunjavati "svoje obaveze", posrnule tvrtke se izdići poput feniksa i zaposliti 400 000 nezaposlenih, pa ćemo svi zajedno lakše plaćati enormne račune za struju i ovaj predivni PDV. Kad bolje pogledamo glupost do gluposti. Sve me ovo podjseća na kredite koje je Vlada nudila za "oporavak gospodarstva", a opet su ti isti; ona i njezini puleni prije toga zajedno sa SDP-ovskim zapovjedanjem bacili privredu na koljena i potrgali sve njene ekstremitete. I sve to počinje ličiti na davanje pijancu rakije za lječenje od alkohola.

Opravdajući sve ove nebuloze "politička elita" na čelu sa premijerkom i predsjednikom provale u nekakvom razgovoru sa novinarima da je ovo uspješan plan, vrlo obećavajući i to mišljenje bez ikakve podložnosti istini počinje se provlačiti po novinskim stupcima, bez ikakvog vremenskom odmaka. I dolazimo do još jednog zaključka; kod nas nije bitno kakve su mjere, koliko su uspješne, bitno je da ga Premijeri i Predsjednici Republike Hrvatske proglase uspješnim. To se zove uspješnost na hrvatski način. Nije bitna učinkovitost, već da ga političar proglasi učinkovitim. Tako su nekada prije Viktor Lenac SDP-ovci proglasili uglednim brodogradilištem, novinari to zabilježili, a radnici većinom na kraju ostali bez posla. Možda se sjećate i sudbine Željezare Sisak, gdje se pak uvaženi Mesić kleo kako nije nikakve preporuke potpisao, pa onda je, ali isto tako je predvidio kraj agonije radnika, koji su opet ostali bez posla, pa je Sanader spašavao brodogradnju, rasprodavao i na kraju će opet radnici ostati bez posla. Tako će i naši "novinari " u štrajk, pa ćemo bit na trenutak bez njihovog "bilježničkog " posla, kad već ne mogu niti oni ništa suvislo napisati, radeći za svakojake intresne strane, da ne govorim o poplavi sindikata i njihovih čelnika, kojima su neki članovi uže fameje češće u zatvoru, drugima se sprema zatvor, ali isti su baš najglasniji u zauzimanju za svoja prava-prvdajući ih pravima radnika.

Svi se pitaju i ovi tzv. novinari i ovi tzv. sindikalisti i ove tzv. političke elite zašto narod uporno "čkomi". A gdje god zagrebeš i po čemu i po komu, svugdje smrad kanalizacije duševne sramote. Valjda zato narod šuti i trpi, jer na površini pliva previše smrada ili fonje, pa se niti neka mirisna vodica ne može namirisati, čak da i postoji.

Igor Drenjančević
miroslav-tudjman.com