Mutna posla

Danas cijeli dan slušam priču o danskom sustavu, poreznoj politici u kojoj 50% plaće pojede državni porez, ali su građani sretni. Zbog toga što se njihov sustav vrednovanja ne temelji na novom Jaguaru, milijunskoj jahti, već na solidarnosti svih segmenata društva. Pojedinac obrazovan, uspješan, s kreativnim idejama vrijedi više od nečijeg "crvenog propetog konjića". Zapravo sretan čovjek je tamo uspješan čovjek, njegov novac nikoga ne zanima. Već kompletnost osobe. Država pak tamo razvija besplatno obrazovanje ili gotovo simboličnu naknadu, kao i za zdravstvo te čovjek vrlo lako prihvaća uz veliki porezni teret tu situaciju, jer ima sigurnost. U slučaju gubitka posla, država mu nadoknađuje gubitak na plaći četiri godine i svime se pokazuje i provodi briga za čovjeka. I sigurnost je bit djelovanja države.

Naša pak država izgleda kao razobličeni kartel, s odurnom dozom egocentrizma u kojem ona Titova; "snađi se druže", zvoni kao jedina vrijednost društva - još uvijek. Pojedinac nije bitan i držimo se narodne; "danas jesi - sutra nisi". S Danskom se tek možemo usporediti po broju stanovnika, ostalo je fikcija. Danska je primjer male zemlje visokog standarda, mi smo država niskog stupnja tolerancije prema općim načelima postojanja.

Geneza naše primitivne zaštitne politike prema ugroženim skupinama društva je zabrinjavajuća. Zamislite da se u Danskoj invalidima ukida besplatna cestarina zbog bijednih 30 milijuna kuna. Nezamislivo. Ovdje kod nas je nezamislivo da se ne provede taj bijedan plan.  Kod nas je normalno da se nekakvim zakonom pokradu mirovine, pa se onda ucjenjuje isplatom, onda se u pola vladanja ukinu veće porodiljine naknade, radnicima se ne ispoštuju kolektivni ugovori ili poljoprivrednicima ne isplate poticaji. U Danskoj to bi bio lopovluk, a takva država lopovska, kod nas to je normalni put napredovanja političara. Opet kako kaže narodna; "pametan čovjek - snašao se". Kod njih on bi bio lopov.

U takvom načinu vođenja države jasno je da se domoljubni segment smanjuje isključivo jer nema sigurnosti i prevladava neka vrsta kaosa. Puno ljudi piše kako su im susjedi slijepi, jer ne vide klesanje nove Juge-tuge, ali istina je i da su ljudi gubili glave dok su lopovi dobili jeftino tvornice, a sada sve više gledamo bezglavo rasprodavanje državne imovine.

Želim reći da je država očajan primjer gospodarenja i ona je ta smrdljiva riba, koja nema ni glavu ni rep.

Ovih dana gledamo enormna prepucavanja vlade i predsjednika, ali niti kod jedne strane ne vidimo rješenja, iako su birani za pokretanje mrtvog tijela naše zemlje. Novinari i njihovi naredbodavci nas zaglupljuju s nekakvim prepucavanjima vlastodržaca, ali niti jedan relevantan novinar ne istražuje uzrok morbidnih svađa, povod cijele cirkusarije, već papagajski ponavljaju činjenicu o sukobu. I na kraju rodio se "miš".

Društvo postaje bezlično, kao da je to nešto progresivno i sigurnost je zamijenjena trenutnom pohotom. I naravno da kreatori takvog stanja vrlo lako proguravaju jugoslavenski sustav kao alternativu; jer se narod sjeća nemoguće situacije otkaza u tom sustavu, besplatnog školovanja i zdravstvenog, pa radi distinkciju sa sadašnjim stanjem. Zbog navodne sigurnosti. Tada je u stvarnosti nije bilo, ali je postojao privid, sada ti isti kadrovi gaze po nama, baš zato da pomislimo kako su "Mirko i Slavko" naše najbolje rješenje.

Takve stvari najbolje prolaze u neimaštini. Do koje su nas doveli sluganski običaji i lopovi s desnicom na srcu.

A sad malo o konjima. Naša premijerka nam je rekla da zna jahati, pa je uzjahala nekakvog konja u Rovinju, koji valjda simbolizira naše gospodarstvo, dok drugi voze automobile. Kuda nas sve ove vlade vode, svi ćemo i završiti na konjima, a jedina razlika s premijerkom je valjda ta; što će ona i na konja staviti svoju torbetinu, koju vuče sa sobom, dok mi drugi ne ćemo, a od njene "stabilizacije gospodarstva" osjetiti ništa osim većih računa, jer neki dužnosnik nas je malo više nego uobičajno - pokrao. Pitanje je jedino nagradno -koji?! Ili koliko njih zajedno?!

Igor Drenjančević