Pobjeda istine

Gotovina je simbol pada jedne ideje temeljene na fašizmu. Gotovina je porazio vojnički pobijeđenu velikosrpsku ideju sada i birokratski. Štrbac godinama na mala vrata želi progurati plan Z4. Presuda generalima i Tuđmanu bila je idealna zgoda za realizaciju. I prvostupanjska presuda vodila je tom cilju. Srbija bi imala satelitske državice i u Bosni i u Hrvatskoj. Ako tim državicama dodamo i jakovčićevu Istru, Hrvatska se mogla uskoro vidjeti s katedrale. Naši generali i država su bili povezani spojenim posudama. Njihov pad je značio slabu moralnu komponentu države. Država bi se počela uspoređivati s NDH i imala problem kao što je imao Pavelić; oslabljenu državotvornu komponentu.

Razboritost je izgledala miljama daleko, jer se oslobađanje od odgovornosti nije predviđalo u srpskim nacional-fašističkim krugovima. Iako je Milošević mrtav godinama, njegov koljački nacionalizam još uvijek ima pobornike. I oni su " izdani" oslobađajućom presudom. Unezvjerili su lica, Jeremić, Dačić, Nikolić, jer su svjesni da je sada njihov plan neizvediv..Hrvatska nije proglašena zločinačkom organizacijom. Srpske izbjeglice ne mogu tužiti našu zemlju, niti mogu napraviti pritisak da se Hrvatska ne primi u Eu. Svi loši scenariji više nisu scenariji. Sudac Meron pokopao je zemlju laži i pokazao da slatkorječivost Srba ima svoju pozadinu ako ne bude po njihovom. Četništvo. Rehabilitirano klanje Hrvata od strane srpske države. Prijetnja ako ne bude po njihovom.

Šizofrenična država

Opet se orilo Srbijom da će biti mesa, jer će klati Hrvate. Kanibali su se ponovo uključili u podršku srpskoj vlasti. Srbija je šizofrenična država. Vlast Srbije je podržavala paljenje naše zastave i širenje mržnje po srpskoj zemlji. Prvo je srpska vlast upalila fitilj sa svojim neodmjerenim i opasnim izjavama, a onda probudila ulične luđake kako bi dobila podršku za daljnje izluđivanje svjetske vlasti. Zapravo Srbija se nikad nije probudila iz turskog doba, logika politička i dalje se svodi na - klanja. Kad usporedimo i haaški nivo osumnjičenika iz Srbije i Hrvatske i tu postoji velika civilizacijska razlika, koju jedino dežulovićevski novinari ne vide. Nivo komunikacije Šešelja, Mladića i pokojnog Miloševića govori s kakvim šizofrenicima smo imali posla. Ti zvjerski i u istom momentu luđački pogledi govore na kakve su nas strašne muke htjeli staviti.

Navedeni ljudi na suđenju nisu znali složiti jednu normalnu rečenicu, a kamoli pristojnu . Sama mržnja, tijelo puno mržnje. Kakva je razlika između Šešelja i Jeremića ili Nikolića? Baš nikakva. I ovi škrguću zubima na svaku pomisao o Hrvatskoj. Srpski novinari u "našim" i njihovim novinama i oni posrbljeni uče nas kako smo mi isti narod, da smo mi oni, Srbi, i kako to jedino mi ne razumijemo. Onda se čovjek upita, zašto nas toliko mrze i obećavaju nam nova klanja , ako smo mi oni?
I opet dolazimo do zaključka o Srbiji kao zemlji laži. Lažljivost je u svim segmentima društva, a za probleme je uvijek netko kriv "spolja". Tako i mirna faca Tadića izdaje jednu žalosno komičnu osobu, koja Hrvate upozorava da salvu oduševljenja stišaju jer to iritira Srbe. Zamislite koliko je to bolesna misao. Da ne bi uzrujali nadčovjeka -Srbina.

Istina je pobijedila

Prvo su došli što više ljudi pobiti i rastjerati, a onda su za to nas htjeli proglasiti krivcima?! I uz ovu novinarsku žgadiju skoro su i uspjeli. Spasila nas je tuđa zdrava odluka od naših izdajica. A oni su svuda oko nas. Izdajice puštaju Štrbčeve govore, pupovčeve tužaljke, kako bi prikazali ovu odluku kao izlobiranu, a ne pravednu. Zapravo ove naše izdajice lako je naći. To su oni isti koji su oduzeli Dunji Gotovini posao, a najsvježiji je primjer ravnatelj škole Krešimir Mihajlović. Taj hrabri čovjek je izgubio posao zbog slike generala Gotovine. Danas je Gotovina slobodan, a Mihajlović bez posla.

To govori koliko se ta srpska propaganda uvukla u sve pore naših života. Do ulaska Gotovine u naš zračni prostor "naša" politička elita i ona novinarska škrabala divljali su zaštitom srpskog zraka u Hrvatskoj. Složno i ujedinjeno. Natjecali su se pronaći baš svagdje ugroženog Srbina. Nisu shvaćali ili jesu kako tim manipulativnim pristupom ubijaju Vukovar, Škabrnju, Ćelije, Knin, a daljnje nabrajanje bi dovelo do riječi ubijaju Hrvatsku. Lažljivost srpske politike pronašla je saveznika na "našoj " strani.

Danas, u ovu nedjelju narod je još jednom pokazao u Vukovaru koliko dobro zna istinu. Danas kao nikad prije ozareni, ponosnih lica uz svoga generala Markača, koračali su nikad ponosnije, nikad sigurnije pokloniti se istini. Danas je Vukovar dobio satisfakciju, nije naplatio zatvorom svoje koljače, ali je danas on postao spasitelj jedne pravedne borbe. Danas on snažnije živi, a žrtve nikad glasnije nisu kriknule svoju bol. Nikad glasnije nije se čula Tuđmanova "imamo Hrvatsku". Konačno je imamo predsjedniče. Konačno je i tvoja grobnica dobila mir.

Srbima jedina poruka, od poznatog srpskog pjesnika Zmaj Jove Jovanovića;

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin - zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?

Igor Drenjančević