Paralelni izbori

Ovih smo dana čekali zaokret u HDZ-u na izborima za novog predsjednika stranke. Novinari su se već odavno raspisali o Karamarku, dali mu ogroman medijski prostor. Sabirući naše medije, pa i njihove navijačke prosudbe iskreno me hvatala jeza. Zapravo ako oni nekoga favoriziraju, tada je istina uvijek na drugoj strani. Kad se medijima pridružio i predsjednik Hrvatske Josipović, onda sam sve sigurniji, da je Karamarko izbor manje dobar od Kujundžića. Naš je predsjednik javno objavio "da se Karamarko nije poslužio tajnim službama", odnosno kako Karamarko nije svoja saznanja i mogućnosti iskoristio u svojoj prednosti.

Josipovićeva briga za Karamarka

Iskreno nije mi jasno što se Josipović toliko brine o Karamarku i HDZ-u. Svi su se nekako jako brinuli da Karamarko pobijedi i po tom nahođenju sve više mi je bio drag Kujundžić, Robin Hood sirotinje, koji pomaže bolesnima i izlazi u susret kad oni nemaju potreban novac za svoje Prevrtljive biljkePokušava Karamarko osnažiti svoj položaj prizemnom desničarskom retorikom; o razvlačenju harmonike, stavu o Srbima, zapravo htio je biti veći desničar od Starčevića, ali mene vodi psihologija, kako su špijuni prevrtljive biljkeliječenje. Kujundžić nije bešćutan i to je u našoj politici novina. Umjesto priglupe medijske govorne bedastoće; tzv, "spinova", Kujundžić ima sućuti. Neki su to i prepoznali na elektorskom skupu u Lisinskom. I bez velike pompe Kujundžić je već porazio Kosoricu, ali nije porazio medijsku mašineriju Karamarka. Koliko je Karamarko jak shvatio sam prije 4 mjeseca, kada ga je Bolković spomenuo u svojoj emisiji, kao sigurnog pobjednika hadezeovskih izbora.

On je poznavajući Manolića, Boljkovca, Mesića, znao što se sprema. Stare cinkatorske spodobe još uvijek dobro vladaju informacijama, koje ovaj eminentni novinar glasno izgovara, glumeći Nostradamusa i sa sigurnošću trpajući Karamarka za predsjednika. Sve te osobe i navijači Karamarka ne idu mu u prilog po vjerodostojnosti.

Razlaz s Mesićem

Ipak najneiskrenije je sam objasnio razlaz sa Mesićem. Njegovo je objašnjenje, kako je otišao jer je bio "tuđmanovac" i nije htio provoditi "detuđmanizaciju", toliko uvjerljivo, kao i Mesićevo branjenje "preizgrađenosti imovine" posuđivanjem novca od "prijatelja". I to je izrekao baš prije stranačkih izbora. Pametnom dosta. Inteligentnije bi bilo da je iskreno rekao, kako njegova koncepcija nije bila podržana od Mesića i čisto fizički nije mogao opstati u uredu kontraverznog predsjednika. Ovako mi je djelovao manipulatorski i iskreno izgubio sve simpatije.

Pokušava Karamarko osnažiti svoj položaj prizemnom desničarskom retorikom; o razvlačenju harmonike, stavu o Srbima, zapravo htio je biti veći desničar od Starčevića, ali mene vodi psihologija, kako su špijuni prevrtljive biljke. Činjenica je isto tako da špijun Putin vlada Rusijom, pa bi i naš špijun mogao vladati Hrvatskom, ali u svijetu je jedina božja snaga pobjeđivala sve ljudske manipulacije – a to je istina. Istina mi je bliža kod Kujundžića. Hrvatsku iz gliba može izvući opet samo istina. U hrvatskoj politici je do sada nema, Milanović je već pokazao da je bešćutni birokratski frazer, pa mu Karamarko i nije neka zamjena istinom.

HDZ s Kujundžićevom emocijom, pristojnošću, iskrenošću dobio bi veliki posao u Hrvatskoj. Da li će birači stvarno Karamarka prepoznati kao nešto novo na političkoj pozornici? Kujundžić je stalno u HDZ-u, ali je nešto novo i to privlači birače. Karamarko kao vodeći, bit će predmet vrlo neugodnih pitanja u svezi političkih spinova i nimalo uvjerljiva vodilja HDZ-ovih promjena.

Kad bi ljudi bolje poznavali psihologiju i oteretili se od jarma socijalističkih zastrašivanja, jasno bi vidjeli logiku; oko Karamarka je klasičan vonj straha i straha od jednostavne komunikacije, dok Kujundžiću ljudi puno lakše prilaze, komunikacija je vrlo otvorena i bez autokratske premise. I to treba znati prepoznati. S kim je sada lakše komunicirati, biti će i lakše dogovarati.

Poraz Tadića

U Srbiji se ipak dogodilo ono što su Herman van Rumpuy i Borosso objavili prije prebrojavanja rezultata izbora, Dr. Who je izgubio izbore. Najveći demagog i manipulator nije uspio pokriti glad naroda sa 2 milijarde stranih investicija. Izgubio je od Šešeljevog jastreba, a Srbi su pokazali svoju "demokratičnu " stranu. Vikali su "Tomo Srbine", valjda su se drečali da je Srbin, jer ih žulja njegovo ime. Kao da je jedini bio Srbin na izborima, pa su mu srpstvo morali naglasiti. Ipak je on Tomislav. Bolje Tomislav, ne daj Bože još gore, da je Mislav.

Tadić je morao znati da niti njegova jaka retorika ne može protiv četništva, koje je sam rehabilitirao, pa je od istog četništva i poražen. Lažirana povijest u udžbenicima izbacila je novog "antifašistu" u predsjedničku orbitu. Tadiću nije pomoglo niti Pupovčevo mahanje zastavicom na njegovim predizbornim govorima. Ionako koga Pupovac podrži, taj izgubi izbore. Još samo da i taj Pupovac nestane s političke scene, jer je postao osovina Tadić-Dodik-Pupovac, a plaću dobiva u Republici Hrvatskoj, pljujući po državi, gdje god stigne.

Što je dobro kod Nikolića? Bar znate što misli, za razliku od ovog europejca Tadić, koji se okružuje s Dodikom, ali zagovara politiku nezamjeranja?! Srbija je zemlja s najmanjim primanjima u regiji i najmanjim mirovinama, Albanija je i tu prešišala svog susjeda. Sada im jedino preostaje da cijeli svijet uvjere kako smo svi Srbi. Za to bi im dobro došli Dežulović i Lucić, dva tzv. Dalmatinca bez sluha, koji bi svojom pjesmom uspjeli sve uvjeriti u besmisao odupiranju tome.

Njihova teza o nastanku "križnog puta" iz prethodnog zločina Ustaša, puno bi pomogla, ali kod Domovinskog rata isti dvojac nema tu logiku, već da je Gotovina opravdano u zatvoru, jer se sud sjetio gađanje 200 m od vojnih ciljeva proglasiti terorizmom?! Kad bilo što promašite, možete biti proglašeni teroristom, samo zato što ste očajan strijelac. Vi očajni, a Dežulović vam odmah daje stigmu terorista.

Nova lica

Trebaju nam nova lica na političkoj sceni, jer se oko nas sve više kuha naša šutnja i srbizacija ubrzano teče po svim nivoima harmonikaške lažne povijesti.

I tako i dalje živimo u blizini ludog Balkana, naši saborski Srbi su tamo daleko režiseri srpskih izbora, naši domaći vladari izgubiše prijatelje predsjednike u Srbiji i dobili nove revizore naše zbilje.

Igor Drenjančević