Only zunzarije&vuvuzele

«Komšiluk» ne miruje – Europa smiruje

Kolovoz kao vrlo virulentno zanimljiv mjesec, u sredini je i prema kraju sezone kiselih krastavaca, kada u medijskoj stvarnosti funkcionira vrijeme odmora i dizanje događaja, koji inače, po normalnim mjerilima to ne zaslužuju, na pijedestal općevažećih i prevažnih. Iako je taj mjesec sada iza nas treba mu pokloniti određenu pozornost zbog potresa koji je imao epicentar u istočnom «komšiluku», ali su se valovi rasprostirali na cijelu zemlju, pa i šire. Čulo se dobro i u Hrvatskoj...

Obilježavanje Oluje

Naravno da obilježavanje Oluje, takvo, kakvo je bilo, ne spada u tu vrstu događanja nego donosi i nosi nacionalni pijetet, mnogima i ponos. Ove godine posebno, jer je premijerka Kosor u svojem govoru isporučila pozdrave pobjedničkim generalima Gotovini i Markaču, što, prvostupanjski osuđeni na dugotrajne vremenske kazne zatvora, čame u haaškoj tamnici.

ReakcijeReakcije na izjave Jadranke Kosor koje su došle iz «komšiluka», mogle bi se uvrstiti i u sezonu kiselih krastavaca, kada za ove prostore, »moderno» poznate kao zapadni Balkan, exyugoslavia, yugosfera, region, a valjda ima toga još dok velikosrpska papazjanija i dalje krčka, ne bi mogle i morale biti, a često i jesu, sudbonosneMeđutim, reakcije koje su došle iz «komšiluka», mogle bi se uvrstiti i u sezonu kiselih krastavaca, kada za ove prostore, »moderno» poznate kao zapadni Balkan, exyugoslavia, yugosfera, region, a valjda ima toga još dok velikosrpska papazjanija i dalje krčka, ne bi mogle i morale biti, a često i jesu, sudbonosne.

Srbi, kao agresivan narod s dugogodišnjom državotvornom tradicijom, koji ne samo pamte svoju povijest, nego ju i mitologiziraju, jer mitovi, pogotovo ako su u desetercu, dvanaestercu, a možda najbolje u nogometnom jedanaestercu, najlakše ulaze ne samo u svijest nego i u podsvijest naroda. Drugi pitomiji narodi, zaostali u državotvornosti, koji se «ravnaju» po onoj »tuđe ne ćemo, svoje damo», zaboravljaju povijest, pa u istoj, sljedećoj i slijedećim naraštajima dužni su ju, htjeli/ne htjeli ponavljati.

«Jaca, Taca i Vuca»

Služeći se poznatom gramatičkom i narodoznanstvenom praksom "nick-namea" stvaranom i stvorenom u posljednje vrijeme, a jezikoslovci to vjerojatno znaju reći i objasniti na njima razumljivom jeziku, naša premijerka Jadranka (Kosor), postala je u kolokvijalnom govoru Jaca, pa zašto onda srbijanski predsjednik Tadić, po istom načelu pretvaranja slova «d» u «c» ne bi postao Taca. Naravno da takvog jezičnog načela nema, ali praksa je tu i ne treba ju zanemarivati i negirati. Zašto ne bi i srbijanski ministar «spoljnih» poslova Vuk Jeremić bio Vuca, po pretvaranju slova «k» u «c», itd.

No, vratimo se Taci, koji je još prije obilježavanja Oluje «grmio» s europskog pijedestala protiv tog obilježavanja uporabivši «ratničku» retoriku, ali i «pravnu» da je Oluja zločin, u poznatoj maniri – nas i Europljana 500 milijuna, čemu su se pridružile i udruge krajinskih Srba svojedobno evakuiranih sa svojim stvarima na traktorima, u traktorskim kolonama s otvorenim slobodnim prolazom tamo kamo su htjeli, praćenih i budnim okom američkog veleposlanika Galbrighta, s isticanjem svojih zahtjeva i osudom Oluje. Uz isticanje svojih prava nitko od njih nije ponudio nekakav benefit toj državi iz koje su otišli, od koje traže svoja prava i u koju se žele vratiti, primjerice planove minskih polja, koje je svaka organizirana vojska pa i «krajinska» imala, a pojedinci ih vjerojatno čuvaju i danas, i po njima ukopavala svoj ubojit asortiman mina raznih vrsta i namjena.

Mine

Država prema kojoj imaju zahtjeve sada mora svojim ionako nedostatnim sredstvima skupo plaćati razminiravanje za njihovu rabotu. Tzv. međunarodnu zajednicu, ni Haaški sud, nije ni najmanje briga za tu vrstu dokumentacije, ali su se pretrgli u traženju nepostojećih topničkih dnevnika. Dovođenje poznate glumice i međunarodne aktivistice na tom području Angelije Jolie samo je kap u moru ogromnih potreba. Ali je postignut, grme mediji, veliki uspjeh na području imidža Hrvatske - da je minirana zemlja. Upitno je koliko Angelija uopće zna o minama na miniranim područjima i tko ih je i zašto postavio. Mine i dalje ostaju i postoje.

"Taca"Euro-Taca je pogotovo zagrmio nakon što je Premijerka Kosor iz Knina prigodom obilježavanja Oluje iz Knina pozdravila pobjedničke generale Gotovinu i Markača, a sa sadržajem se ne ćemo «zabavljati»Euro-Taca je pogotovo zagrmio nakon što je Premijerka Kosor iz Knina prigodom obilježavanja Oluje iz Knina pozdravila pobjedničke generale Gotovinu i Markača, a sa sadržajem se ne ćemo «zabavljati». Ali, treba reći da je napore Euro-Tace na tom polju pojačao i podebljao Euro-Vuca uvrijedivši, nekavalirski, a poznato je da su Srbijanci u ponašanju prema damama veliki kavaljeri, neposredno premijerku Kosor. Ni to ne ćemo elaborirati, jer je već poznato i prepoznato. Dodat ćemo samo jednu zgodnu anegdoticu vezanu uz ima Vuk, koju smo čuli 1966. u Pirotu od «ratnih drugova» iz Stragara kod Kragujevca.

To ime često je u Srbiji i nose ga mnogi poznati Srbi, ali i Hrvati, s kojima se u ovom tekstu ne bavimo. Proganja vuk lisicu, jezik mu do patosa, a snalažljiva lija vješto izmiče, eskivira, koristi sve svoje lukavštine, ali umjesto da preskoči ogradu zaplete se i ne može se osloboditi. Vuk pristigne i dok se sprema «obaviti» posao lisica kukumavči, te nemoj vuče, te ja sam srpska lisica a ti srpski vuk, pa ne ćeš valjda mene srpsku liju... Ali vuk uz uzvik, nisam ja Vuk Karadžić nego vuk ...bač obavi posao i ode...Tako to rade vuci, a to nema nikakve veze s Vucom. On to radi jezikom.

Glede busanja u prsa srbijanske međunarodne politike ništa novo. Sjećamo se onoga – nas i Rusa 300 milijuna; nas i Kineza milijardu i tristo tisuća; a u pričuvi je i Indija s oko milijardu zajedničkih kadrova. Prava svjetska milijardska politika...

«Europejci»

Međutim s obzirom da je na području regije vidljivo natjecanje u tomu tko će biti veći Europejac, dakle u proeuropeizmu, u čemu nesumnjivo prednjači premijerka Kosor, ali ne toliko glasno koliko predsjednik Tadić, i Hrvati mogu biti zadovoljni takvim razvojem događaja, jer će sada, nadajmo se, bez da budu obilježeni i etiketirani, kao što se to događa od 1945. godine, ali i ranije, kao zločesti nacionalisti, nego kao europski nacionalisti, dakle ništa manji, ni veći nego što su to Talijani, Francuzi, Englezi, Mađari, Austrijanci, Španjolci, Poljaci, i dr. Barem nekaj dobroga iz ove razvijene fertutme iz «komšiluka», koja je ionak' splasnula pod utjecajem pametnijih. Zasad, do prve grabe...

DRAN