Only zunzarije&vuvuzele

Vratija se Šime

Vratija se, glasi početak poznate pjesme, a nastavimo u teškoj prozi, zasad glavni čarobnjak, pa domaća cirkuska predstava, nazovimo ju tako, može početi. Kao što su se mnoge stvari promijenile u ovom stoljeću, kojega smo desetinu već odradili, tako da su se promijenili i cirkuski spektakli. Cirkusa gotovo i nema, a mogu se u godišnjem ritmu, a i rjeđe, vidjeti na još preostalim ledinama, koje vrli građevinci nisu obneboderili.

Aktualni očekivani, možebitni cirkus sve to potvrđuje. Već sam dolazak kolone snažnih automobila sa zasjenjenim i zatamnjenim staklima iz Salzburga u dvorište remetinečkog zatvora gdje ga je, pak, ispred zatvora dočekalo općinstvo, pod budnim okom policije, ni u kojem slučaju nije bio nalik cirkuskim paradama, koje su nekad, uz našminkane artiste, klaunove i ostale sudionike predstave, uz pratnju limene glazbe najavljivale predstavu. Remetinečka predstava bila je najavljivana i praćena televizijskim kamerama, prijenosima uživo. Gledateljstvo nije bilo na predstavi nego je naznake očekivane predstave gledalo doma u trosjedima i foteljama.

Shodno tomu da eventi dolaze doma i da im ne treba nazočiti osobno, jer se za utisak i dojam brinu mediji, treba još jednom reći da se promijenilo i mjesto eventa. Prije su, a i sada, cirkusanti predstavljali svoje umijeće, artizam, ljepotu, šarm i spektakularnost pod reflektorima cirkuskog šatora. Sada spektakl seli na druge prostore. To su prostori pred policijskim sjedištima, u sudnicama, na mjestu događanja, u odvjetničkim uredima, ispred zgrada raznih sudova, državnih odvjetništava i drugdje gdje se relevantni eventi događaju.

Novi mađioničariNove moderne mađioničarske vještine nisu namijenjene gledateljstvu i medijima, već se odvijaju u tajnosti, a pokreće ih, kao i u cirkusu, novacNove moderne mađioničarske vještine nisu namijenjene gledateljstvu i medijima, već se odvijaju u tajnosti, a pokreće ih, kao i u cirkusu, novac. Da nema dugih jezika i medija nikada ne bi izašle u javnost i nikada se ne bi preobrazile u spektakl. To ih, od klasičnog cirkusa razlikuje, ali kada izađu u javnost, s pomoću medija, onda postaju cirkus na kvadrat, na kojem zarađuju gotovo svi, a najviše profitiraju mediji, kojima raste naklada, jer pučanke i pučani žele zbog znatiželje saznati što se to vrlo lukrativno zbijalo u tajnosti i skrivalo od javnosti.

Koliko treba vjerovati medijima to je stvar svakog pojedinca i njegovih iskustava, glede medijske obaviještenosti, informiranosti, iskustva u doziranju i objektivnosti, a to opet ovisi o vlasnicima, financijerima, urednicima, i novinarima pojedincima. I oglašivačima, ali naravno i o politici. Jer iskustva su pokazala da je vrlo teško naći medij koji o nečemu ili nekomu ne ovisi, pa je njegova vjerodostojnost također o tomu ovisna. Tu je i kategorija prešućivanja o kojoj se također često ne govori.

Takav je otprilike medijski oblak i sumaglica u kojima se nalazi njihov potrošač, a moglo bi se zločesto reći, i ponekad i poneki pacijent, gdje se naziru brojna predviđanja, naklapanja, pa i tvrdnje o tomu što se po medijskim informacijama događalo u nedavnoj prošlosti. Među mađioničarskim glavnim točkama, koje su pod povećalom, prema medijima, jer optužbe u ovom trenu još nema, je, kolokvijalno rečeno, raspon od igle do lokomotive. Sve će se saznati na vrijeme.

Predstava, slobodno se može reći i spektakl, ali sigurno i sapunica, seli se u sudnice gdje će svoj artizam oštriti, kao glavni akteri odvjetnici, njih devetero, koje jedan mainstream dnevnik u svojem promidžbenom oglasu za svoj novi tjednik najavljuje i etiketira kao najmoćnije aktere u godini skandala, afera i procesa. Za taj dnevnik su očito u drugom planu suci, koji donose presude, kao i ostali sudionici najveće očekivane pravne predstave u nas.

Show must go on.

Za kraj ovog članka pjesma – Vratija se Šime, di je bija? Di je bija da je bija, svojima se vratija…, osim što mu je smještaj u muškom dijelu remetinečkog zatvora.

DRAN