Only zunzarije&vuvuzele

Tramvajdžije kolo vode i u EU?

U posljednje vrijeme traje čudno, ponižavajuće spopikavanje na časnoj, dugoročnoj, tradicionalnoj, dragoj i nadasve potrebnoj zagrebačkoj instituciji – Zagrebačkom električnom tramvaju, iliti kraće, ZET-u. Časti ga Gradonačenik i, u ime svih zagrebačkih tramvajaca, za zagrebačke «dođoše» tramvajdžija, koristi za svoju predizbornu promidžbu. Slobodno se može reći da smo imali čast upoznali Gradonačelnika kao prvog gradonačelnika Zagreba, koji je vozio tramvaj, i prvog esencijalnog tramvajdžiju, koji obavlja dužnost gradonačelnika.

Televizijske slike tog ozbiljnog, intelektualnog izraza lica, uredno neobrijane plemenite face a la Bruce Willis, ostat će upamćene u kolektivnoj memoriji građana Zagreba. S punom usredotočenošću, za vozarskim interfejsom, s klavirističkim položajem ruku na upravljačkim polugama, vozio je prvu jedanaesticu u Sopot. Isto tako imponirala je i koncentracija da se ne skrene s linije, inače zadane novoizgrađenim tračnicama. Pravi čovjek na pravom mjestu - za upravljačem. Prava slika ostvarenja dječačkog sna, s čime se može podičiti vrlo malo Zagrepčana, ako nisu profesionalni ZET-ovi vozari.

Da se cilj tramvajdžije i tramvaja promijenio, da je skrenuo, a zadržao upravljačku liniju i da je u pitanju buduća vožnja uzbrdo, pokazao je angažirani angažman prvog ZG tramvajdžije na nedavnoj penzičkoj diferencijaciji. Dugački «repovi» nervoznih, starih i bolesnih penzića u MUP-u u Petrinjskoj prizvali su jugonostalgično sjećanje na, već u SSSR-u, DDR-u, ČSSR-u i drugdje, prije pedesetak godina viđene repine. Strategijska orijentacijska točka ili «dead line» Gradonačelnika bila je brojka 5.000 kuna mirovine. S mirovinom do 5000 penzići su postali svi Gradonačelnikovi ljudi. Njih oko 250.000 dobili su od 1.7. 2011. tramvajski i autobusni prijevoz bez naplate, a od njih se, zauzvrat, očekuje da će pogurati tramvaj broj 5000, upravljan od strane Gradonačelnika, u Sabor. Što trase i tračnica nema, to nikada za agilnog Gradonačelnika nije predstavljalo problem, jer tko «šljivi» nekakve tračnice kada se radi o saborskoj sinekuri. Kakve stranke, kakve koalicije, kakvi bakrači, rekli bi naši starija gospoda u najboljim godinama. Važan je poguranac, pogotovo kada je uzbrdo.

Odgovoran posaoU oslikanoj ujdurmi jedino je objektivno da su pravi samozatajni vozari tramvaja i autobusa, i svi ostali Zetovci, koji, za razliku od političara bilo koje provenijencije, rade vrlo težak i nadasve odgovoran i društveno koristan posao u javnom interesuNedavno su opet jednom zagrebački Zetovci, iliti za neke tramvajdžije, bili u funkciji omalovažavanja. Doživotni bivši predsjednik, s predsjedničkim iskustvom i rezultatima iz dvije države, iz SFRJ i čak dva mandata Republike Hrvatske, rekao je u intervjuu inozemnim novinama da je za stvaranje države i osnivanje Republike Hrvatske bilo dovoljno znanje i iskustvo jednog tramvajca iliti tramvajdžije. Bivšem doživotnom predsjedniku treba vjerovati na temelju dugogodišnjih iskustava i rezultata, jer je, vjerojatno, i vozarsko iskustvo bilo potrebno za vođenje država od kojih se jedna raspala, a druga se kroz dva petogodišnja mandata zadužila četrdesetak milijarda eura.

Sada se s nestrpljenjem očekuje i ajnštajnovski relativizirajuća izjava da bi svatko bio sposoban povesti kolo i uvesti ovu nesretnu zemlju u EU. U tome, opet jednom, vjerojatno ne će biti «pošteđeni» vozari i vozači ZET-a, kao i Zetovci u cjelini, jer, čini se da je za uspješnost, u politici najvažnije znati voziti, pa i tramvaj ili autobus. Takva su predsjednička subjektivna all round mjerila, javno predstavljena kao objektivna. Što čeka ZET s osnivanjem menadžerske/političke/predsjedničke škole, s takvim imidžem među političarima?!

U oslikanoj ujdurmi jedino je objektivno da su pravi samozatajni vozari tramvaja i autobusa, i svi ostali Zetovci, koji, za razliku od političara bilo koje provenijencije, rade vrlo težak i nadasve odgovoran i, nadasve, društveno koristan posao u javnom interesu. Zbog toga zaslužuju zahvalnost i poštovanje građanki i građana Zagreb, osobito za sigurnost koju im svakodnevno pružaju, od kada ta zagrebačka komunalna institucija djeluje, a to se mjeri stogodišnjom tradicijom. I sigurno je da se, živeći svakog časa u opasnosti da ne skrive ili dožive prometnu nezgodu, i otklanjajući svojim znanjem, iskustvom, i čovječnošću, u najvećem postotku takva događanja, ne bi ponašali na položajima predsjednika bilo koje vrste ili razine, kao drugi. A da se o eventualnim marifetloocima salzburškog tramvajdžije ne kaže ni riječ.

Očita je potreba da netko počne skladati pjesmu pod radnim naslovom – Ne dirajte nam ZET!

DRAN