Only zunzarije&vuvuzele

Prilježno uz LGBT – uz protestante ili sjeverne Irce - ne

Ulijevo, kao Kosi toranj u Pisi, nagnutim medijima, očito umornim od angažiranog i prilježnog turbo pripremanja, praćenja i komentiranja događanja gay-pride parada u Splitu i Zagrebu očito je promaknula mogućnost poentiranja u njihovoj uvijek opravdanoj borbi za liberalno i progresivno i doma i u svijetu.

Vijest, s potpisom Hina/Reuters, o sukobima protestanata i katolika u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj ostala je bez odgovarajuće medijske pozornosti. Jedino ju je objavila HTV i to u telekekstu, te TV Nova u Dnevniku, u istom obliku i opsegu, a moguće je i netko treći. Moguće je, također, da su tiskani mediji vijest ignorirali kako zbog spomenutog zamora, ili zbog praznicima/blagdanima poremećenog ritma izlaženja, te selekcije informacija i vijesti, jer informativno tržište ne poštuje zastoje bilo koje vrste. Pogotovo naših praznika.

Podsjetimo se i ovom prigodom svojedobnog vapaja :»zaustavite Reuters», uvijek primjenjivog kada se neuspješno pokušava zaustaviti, u pravilu, nezaustavljivi svjetski tijek informacija, osim ako, naravno, za to netko moćan nije zainteresiran. I onda kada novine ne izađu zbog bilo kojeg razloga.

Najgori sukobi u tom dijelu Belfasta u posljednjem desetljeću

Vijest je glasila:

«Belfast, 22.lipnja – U drugoj noći sukoba između katolika i protestanata u četvrti Newtonards u istočnom Belfastu ozlijeđene su tri osobe, od toga jedan fotograf (vjerojatno se radi o fotoreporteru, op. p.) britanske agencije Press Association. Oko 700 ljudi na policiju je bacalo Molotovljeve koktele, petarde, kamenje. Policija je odgovarala suzavcem i dimnim bombama, te tako zaustavila obračun. Ovo su najgori sukobi u tom dijelu Belfasta u posljednjem desetljeću. Do nasilja dolazi uoči početka tradicionalne sezone protestantskih parada u istočnom Belfastu . Njima se obilježavaju britanske pobjede nad katolicima u povijesti, koje protestanti smatraju dijelom svojeg kulturnog identiteta, a katolici provokacijom».

Za agencijsku vijest dovoljno, ali ako se želi pokušati dokučiti suština sukoba, onda nedovoljno.

Velika Britanija, u vidu Sjeverne Irske, zadržala veći dio Ulstera

Sukob u BelfastuSukob nije prevladan i postoji i dalje, samo, djelovanjem politike, ne više u drastično izraženoj formi, jer Irci i iz Republike Irske, kao stanovnici Sjeverne Irske, svojevrsne engleske/britanske krajine, i dalje žele povratak cijelog Ulstera u sastav Republike IrskeTreba znati da je cijeli Irski otok svojedobno bio vojnički osvojen, podjarmljen i posljedično eksploatiran od strane Engleza. To, povijesno, nije bio samo nacionalni i klasično kolonijalistički, nego i vjerski sukob, jer su Irci bili, i naravno ostali, katolici, a Englezi protestanti, od pripadnosti Anglikanskoj crkvi i drugim protestantskim usmjerenjima, do prisilnog naseljavanja protestanata u Ulster, na sjeveru Irskog otoka, među katolike, većinom iz Škotske. Tijek povijesnih događanja doveo je do formiranja Republike Irske u prvoj polovici prošlog stoljeća, ali je Velika Britanija u vidu Sjeverne Irske, zadržala veći dio Ulstera nastanjenog irskim starosjediocima kao potlačenima, i protestantskim doseljenicima kao vladajućim predstavnicima Velike Britanije sa svim prerogativima što takav status i jedne i druge strane nosi.

Sukob nije prevladan i postoji i dalje, samo, djelovanjem politike, ne više u drastično izraženoj formi, jer Irci i iz Republike Irske, kao stanovnici Sjeverne Irske, svojevrsne engleske/britanske krajine, i dalje žele povratak cijelog Ulstera u sastav Republike Irske, a Britanci/Englezi očuvanje svojeg ustavnog poretka na preostalom britanskom mostobranu, na sjeveru Irskog otoka. Takav je danas, otprilike, status quo u konkretnom slučaju odnosa velikih i politički/vojno moćnih, i malih, politički/vojno slabijih, bez izgleda da se u doglednoj budućnosti promijene. Bez obzira na činjenicu što su obje države u Europskoj uniji, kojoj, po promidžbenoj definiciji, takvi sukobi izražen i navedenom agencijskom viješću, ne bi trebali biti imanentni.

Na narančaste demonstrante Molotovljevi kokteli – u Splitu pepeljare

Vijest je iz izbora agencijskih vijesti i kao takva usredotočena na podatke, informacije, malo povijesti i lako shvatljivu prezentaciju činjenica. Bila bi zanimljiva točno onoliko koliko su pojedinim zemljopisnim sferama zanimljive slične svakodnevne vijesti, koje dolaze iz različitih svjetskih regija. Ova se učinila zanimljivom zbog sličnih, ipak daleko nevinijih i pristojnijih događaja iz Splita i Zagreba prigodom gay pride parada. Zašto nevinije. Uloga medijaDok su mediji glede paradiranja LGBT populacije bili angažirani svrstani, edukativno/navijački, takav angažman prema reagiranju na paradiranje protestanata u Sjevernoj Irskoj je izostaoZato jer Belfastu unatrag stotinjak godina na narančaste protestantske parade praćene zaglušnom bukom lambag bubnjeva i uz prodornu svirku gajdi, lete Molotovljevi kokteli, vrlo opasni za ljude i imovinu, i slične naprave za nanošenje štete i zastrašivanje, a u Splitu su letjele ipak manje opasne pepeljara i iščupano ukrasno bilje. U Zagrebu ništa od toga.

Nasilje je, da se ne zavaravamo, bilo i jedno i drugo. To je bilo zajedničko i ostaje zajedničko i u buduće, jer su protestantske parade u Belfastu trajne, a gay pride parade u nas, u Splitu tek početničke, s novim, ne potrošenim strastima, a u Zagrebu već uhodane i uobičajene, pa izazivaju sve manje zanimanja pučanki i pučana Zajedničko, na prvi pogled, ali i slično bilo je da se u temeljima i jednog i drugog događanja, i u Sjevernoj Irskoj i doma, bile emocije imanentne ljudskim bićima i osobnostima.

Ali njihov odraz u političkoj i medijskoj stvarnosti nije. Dok su mediji glede paradiranja LGBT populacije bili angažirani svrstani, edukativno/navijački, prema suprotnoj strani i u Splitu i u Zagrebu, koju je dosta teško zaokružiti nekom zbirnom imenicom, bili su netolerantni, kritični, oštri. Takav angažman prema reagiranju na paradiranje protestanata u Sjevernoj Irskoj je izostao.

Osim spomenutog. Ili onoga što nismo mogli vidjeti.

Zajedničko je da je i u jednom i u drugom događanju bilo politike

Također je zajedničko da je i u jednom i u drugom događanju bilo politike. Čini se sada definitivnim da bilo kakva parada, bilo kakve provenijencije, ne može biti održana, a da u sebi ne sadrži politiku, ili da se po održavanju ne ispolitizira. Parada protestanata u Belfastu je ispolitizirana i ostat će takva za vjekove vjekova, kako se sada čini, jer se Irci, po vjeri katolici bore za svoje interese, a oni su da je područje Sjeverne Irske, svojevrsna engleska krajina, njihovo, irsko, jer se nalazi na sjeveru Irskog otoka, a britanski protestanti se bore da to isto područje, danas u sastavu Velike Britanije, ostane i dalje u tom statusu premda se nalazi na sjeveru irskog otoka i relikt je, vrlo živ i žilav, engleske imperijalističke politike, jer međunarodna je mantra: nema danas promjene granica. Stručnjaci bi trebali odgovoriti na pitanje radi li se u tom slučaju o nekakvom građanskom ratu u Sjevernoj Irskoj.

U Splitu i u Zagrebu su LGBT paradu sinkronizirano ispolitizirali i mediji i političari, koji sebe vide naprednima, lijevima, liberalnima, slobodoumnima, pa se ponos gay-paradera prenio na njihovo sudjelovanje, što se lijepo vidjelo na TV. Pritom ne treba zanemariti i činjenicu da, prema dr. rukavini, dakle iz rukava, LGBT populacija broji desetak posto pučanstva, pa je ta brojka izborno vrlo zanimljiva i u svakom slučaju daleko premašuje prema anketama očekivani odaziv glasača od oko pet posto za narodnjake, a zanimljiva je i za ukupna očekivanja Kukuriku koalicije.

Vratimo se na ignoriranje zanimljivih prizora nasilja iz Belfasta i ignoriranja naših mainstream medija. Sigurno je da bi se u bilo kakvim reagiranjima trebalo angažirati, zauzeti stranu, formulirati i braniti, ili napadati naprednim stavovima. Čije stavove zastupati, bilo je pitanje, jer se radilo i radi o nepopularnim traženjima Ircima i njihovom inzistiranju na njihovim nacionalnim prvima i interesima s jedne strane, ili zastupanjima britanskih osvajačkih interesa kroz protestantsko izražavanje svojih stavova, dekoriranih narančastom bojom, zvukovima velikih bubnjeva presvučenih janjećom kožom i gajdi. Sve to nije lako, i vrlo je složeno. I tako je, ah, europski, jer su svi sudionici Europljani, a mi smo ipak još uvijek ante portas.

Ignoriranje zanimljivih prizora nasilja iz Belfasta

A da je tako, nekoliko riječi o Williamu Oranskom, nizozemskom protestantu, poznatom i po narančastoj boji koja je zaštitni znak sjevernoirskih protestanata, poznatom po pobjedi nad katoličkim kraljem Jakovom II, kao i po naslovu kralja Engleske, Irske i Škotske. Bio je Stadtholder Republike Nizozemske 1672. godine, a nizozemska titula bila mu je Willem Hendrik, prins van Oranje. Sudjelovao je u mnogim ratovima protiv katoličke Francuske Luja XIV., zbog čega ga se smatralo vođom protestanata. Sapienti sat. A ostalima, neka pokušaju odgovoriti sami sebi, zbog čega smo imali, imamo i imat ćemo, nemojmo se naivno zavaravati, i dalje problema (monitoring) s ulaskom u EU, bez spominjanja i citiranja donedavnih, da li i završenih, čkaljenja (podsjećamo na djelovanje nizozemske veleposlanice) s engleske i protestantske strane, bilo koje provenijencije.

DRAN