Only zunzarije&vuvuzele

Ratio Kardinala Bozanića

Stav Kardinala je ono što piše u svim udžbenicima škola i fakulteta ekonomskog i pravnog usmjerenja, a zapisano je i u zakonima i gospodarskim uzancama – stav dobrog gospodara. Brojna novinarska pera i tipkovnice iz samonametnutog i samohvalisanjem zauzetog statusa i korpusa, ukratko mainstream medija, «napravili» su karijeru, proslavili se napadajući Crkvu u Hrvata. I prije, i danas. Engleski izraz mainstream može se prevesti i kao glavni tok medijskog «riječnog» sustava u nesretnoj zemlji, u značenju da sadržava autoritativne stavove koje bi trebali prihvatiti, kao ispravne, svi njihovi čitatelji. Svaka sličnost s položajem mainstream medija u bivšoj državi je slučajna, jer se danas radi o medijima u stranom vlasništvu, a ranije su to bili naš, domaći proizvod glavnog toka mišljenja. Za novinara iz Večernjeg lista Darka Pavičića to se ne bi moglo reći, jer o tom uvijek zanimljivom i intrigantnom pitanju i sadržaju, kao i društvenom utjecaju Crkve u Hrvata piše novinarski, komentatorski i, kada ocijeni potrebnim, i oštro i kritički. Ne i kritizerski.

U literaturi i na Internetu mogu se naći brojne informacija o uporabi dragog kamenja u gospodarske svrhe

Ipak, u «Uvodnom slovu», u Večernjakovu, kako se sami hvale, najutjecajnijem tjedniku Obzor (16.4.11.), u kojoj se D. P. bavi odnosima Crkve i medija, zapažena je tvrdnju autora da se «kardinalu Bozaniću sav svijet smije», nakon što je rekao da je «skromnije ono što je skuplje». S obzirom da je vrlo poštovani humanitarac, aktivist i autor dr. Slobodan Lang izračunao i objavio u HL da u svijetu živi, citiramo, 6,908,6887,999 ljudi, dopuštamo si slobodu smanjiti brojku za jednog manje, i reći da nismo iz svijeta D. P., i složiti se s Kardinalom, a ne s autorom «Uvodnog slova». Naravno, radi se o fasadi od famoznog oniksa, na poznatoj crkvenoj građevini, o kojoj se višekratno, pa i iz negativnog aspekta, pisalo u mainstream medijima, i u Večernjaku. Novinari su «zaprepašteni» uporabom dragog ili polu dragog kamena, a nije ih, primjerice, briga što se dijamanti također bruse dijamantima, premda umjetnim, dakle trošenjem dragulja u nekakve proizvodne svrha. To im je normalno i nije nakladno i profitabilno. U literaturi i na Internetu mogu se naći brojne informacija o uporabi dragog kamenja u gospodarske svrhe.

U našem intelektualnom i gospodarskom okružju i mentalnom sklopu održavanje nije uračunato u troškove

Zašto se slažemo Kardinalom? Zato jer je u njegovu stavu ratio, s kojim bi se trebali služiti svi oni koji grade, da, kada se već upuštaju u skup, više stoljetno trajan građevinski pothvat, uračunaju i troškove održavanja. Iz vremena siromaštva, sredinom prošlog stoljeća raspravljalo se i otvorenih usta i razrogačenih očiju ćakulalo o tomu kako je dobrostojeći susjed u gradnji kuće koristio tada teško nabavljive i basnoslovno skupe bakrene cijevi i žljebove. A što su njegove cijevi i oluci trajali su puno duže od limenih i nisu se trebali često mijenjati nikoga nije zanimalo, jer je bilo važno imati bilo kakav oluk i cijevi. U našem intelektualnom i gospodarskom okružju i mentalnom sklopu održavanje nije uračunato u troškove radi prividne jeftinoće ponude, a ako je, onda se o tomu uglavnom mulja, očiju usmjerenih u jeftinoću, pa je i predvidivi trošak gradnje na početku niži, nego što bi trebao biti, a ako će se nešto trebati održavati nekoliko puta u određenom vremenskom razdoblju, više trošiti, koga briga, osim vlasnika ili korisnika. I za skupoću održavanja nekoliko puta više nego što bi racionalno to trebalo biti. Ekonomisti poznaju i kategoriju porasta cijene građevinskih radova i izmjene ugovora tijekom gradnje, u odnosu na ugovorenu. Naravno na više.

Je li se neki mainstream novinar zapitao koliko se puta u stoljetnom postojanju obnavljala katedrala u Strassbourgu

Pa zar nitko od novinara ne vidi, usprkos strahu da, dižući pogled, nosom ne zapne o veliku kazaljku na satu, da su zagrebački katedralski tornjevi stalno u skelama. Čim jedan toranj bude obnovljen, obnavlja se drugi u ritmu, čini se, desetgodišnjeg njihala. Je li se neki mainstream novinar zapitao koliko se puta u stoljetnom postojanju obnavljala katedrala u Strassbourgu? Naravno da nije, jer se ne radi o crkvenom objektu Crkve u Hrvata i samim time nije intrigantno i nakladno. Mediji ionako uvijek imaju i stvaraju nove «senzacije», pa se nitko od novinara ne će time kasnije baviti. Ako je fasada od oniksa trajnija, i oslobađa graditelja, investitora ili korisnika troškova održavanja kroz određeno vrijeme, nego neka druga, onda je ta fasada ekonomična i ekonomičnija od drugih vrsta. I racionalna. Potreban je samo papir i olovka, ili, naravno, kalkulator, pa i onaj u mobitelu. Ali, lakše je «produktivno» pljuvati nego znati to izračunati.

Narodna mudrost: Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino

O problemima s popravcima novog krova Arene zbog prokišnjavanja, a i Muzeja suvremene umjetnosti, bilo je u mainstreamima, pa i Večernjaku, koji čitamo, samo jednokratnih usputnih informacija, ali ne i pljuvanja, vjerojatno zbog političkih mentora obaju graditeljskih pothvata. Na kraju dva retorička pitanja. Prvo je: zašto je i sirotinja uvijek barem pokušavala prije «skucati» novac iz «čarape ili madraca» za famozni, nekad prestižni zlatni zub?! I drugo Zašto narodna mudrost racionalnih glasi: Nisam dovoljno bogat da bi kupovao jeftino!? Odgovor je –zbog trajnosti i racionalnosti. Stoga i riječi vrlo poštovanog Kardinala treba odčitati kao ono što piše u svim udžbenicima škola i fakulteta ekonomskog i pravnog usmjerenja, ali i u zakonima i gospodarskim uzancama svih država, pa i ove nesretne zemlje – stav dobrog gospodara. Naravno da o tomu svatko može imati svoje mišljenje, pa i mainstream mediji, ali problematika mora biti jasno predočena, iliti transparentna čitateljima. Moguće je i da veliki dio problema leži u obrazovanju novinara, koje je uglavnom političkog usmjerenja, pa je njima institut dobrog gospodarenja gotovo nepoznat.Međutim odnos politike i dobrog gospodarenja svima nam je poznat iz svakodnevice.

DRAN