Only zunzarije&vuvuzele

Crna predviđanja: institucije funkcioniraju

Ako su očekivanja iz nesretne zemlje prigodom osnivanja, jer je i ona osnivateljica ICTY-a, bila da će pravda pobijediti, već prvi koraci te nove posebne, ad hoc sudske institucije dali su naslutiti da ne će biti baš tako

Institucija proizašla iz OUN, a radi se o ICTY-ju, odfunkcionirala je svoj posao, važan i bitan za ovu nesretnu zemlju. Reagija se, ali sva reagiranja mogu se podvesti pod izreku istočnih komšija: kasno Janko na Kosovo stiže... Ako su očekivanja iz nesretne zemlje prigodom osnivanja, jer je i ona osnivateljica ICTY-ja, bila da će pravda pobijediti, već prvi koraci te nove posebne, ad hoc, sudske institucije dali su naslutiti da ne će biti baš tako. Često mijenjanje i prilagođavanje statuta željama i težnjama tužiteljstva (i njegova backgrounda), markantno naglašena i neprestano naglašavana uloga tužiteljstva i tužitelja, odabir anglosaksonskog prava, malo poznatog u pravnoj praksi Europi, često mijenjanje optužbi i slične pravne ujdurme, ukazivali su na ono što se od tog specijaliziranog suda ne samo može, nego i treba očekivati. I pokazalo se točnim. Pravodobna intervencija ovozemaljskog pravnog i, recimo to tako, državnog establišmenta mogla je ispraviti za nesretnu zemlju optužujući put, kroz pravnu obradu i primjenu poznatog pravnog načela clausula rebus sic stantibus. Koje znači da se bilo koji pravni posao može odlukom mjerodavnog organa promijeniti, ako se promijene okolnosti na kojima se taj pravni posao temeljio.

Pravodobna intervencija mogla je ispraviti za nesretnu zemlju optužujući put

Pučki rečeno, trebalo se diplomatskim orguljama zavapiti, usprkios očekivanoj bezosjećajnosti, pred Općom skupštinom UN, kada se vidjelo da «pravda» skreće u izjednačavanje agresora i žrtve, a obrana zemlje od agresije počinje se «pravno» kreirati, «krojiti» kao zločinački pothvat: Mama, tuku me, poduhvatili su me, slamaju mi kralježnicu i razvlače me, mladu, naivnu, nevinu i nejaku - kako ću odrasti?! Trebalo je na sofisticiran način drečati i urlati. I dami koju se pokušava silovati u nekom mračnom pothodniku ili ulici preostaje vriskannje i zapomaganje u nadi da će to netko od gluhih čuti. Često se čuje! A, nesretna zemlja je članica UN sa svim statutarnim pravima, dakle subjekt, naravno i subjekt i u tzv. međunarodnoj zajednici, a tretira je se u najbolju ruku kao podcjenjivanja vrijedan objekt. Naravno, ništa nije učinjeno. I to je to.

Lošim đacima povijesti – ponavljanje

Narodoznanstvo kaže: kome je suđeno da bude iskoitiran, a ima nikakav učkur, gaće same padaju... Mudroslovlje tvrdi da će onaj, koji od povijesti ne uči, biti prisiljen ponavljati ju sa svim očekivanim i neočekivanim posljedicama. Iz sporta dolazi stav institucije Ante Kostelića, da nikada ne bi svoju djecu usmjeravao baviti se sportom, gdje sude ljudi/suci, jer vjeruje samo nepristranoj i objektivnoj, za sve jednakoj, elektronici. Rukometna institucija Z.Gobac u jednoj izjavi navodi kako suđenje na nedavnoj zagrebačkoj utakmici COZ-a protiv Loewena nije bilo objektivno, jer su malo previše respektirali goste, i odluke su u pravilu odlazile na njihovu stranu, ali to je, nažalost, na Zapadu tako, gleda se koliko ima tko love, poentira Gobac. Zaboravilo se da je, austrijska institucija, Car dao pogubiti svoje vazale, hrvatske velmože Zrinskog i Frankapana, zato jer su mu otkazali poslušnost, premda su oni poslušno na njegov poziv došli u Bečko Novo Mjesto na pogubljenje, očekujući milost carske institucije.

Poslušno na pogubljenje – na poziv Cara

Zbog toga su dekapitirani, kao primjer svom ostalom plemstvu na području Carevine, što ih čeka ako ne budu bespogovorno poslušni. Ova nesretna zemlja i narod, (ne i političari) moraju biti kažnjeni kroz slojevito djelovanje institucija i institucijica (UN i ICTY), zato jer su bili neposlušni prema tzv. međunarodnoj zajednici, koja ja za Jugoslaviju imala druga, sferična, rješenja, a ima ih i ostvaruje danas, a ostvarivat će ih i sutra. U skladu sa svojim, čitaj institucijskim, interesima najutjecajnijih država, s najvećim financijskim doprinosom UN, djelujućih u, i kroz navedene institucije i institucijice, ali i izvaninstitucionalno, kroz tzv. međunarodnu zajednicu. Imena tih država nije uputno spominjati, kao što ni puritanski engleski jezik nema izraz za intimno rublje, pa ga je u prijevodu nazivao rubljem, koje se ne spominje, i to ne samo kada je zmazano. Oslobađanje zemlje i ostvarenje države, suprotno namjerama, željama, djelovanju, očekivanjima i, najjednostavnije rečeno, globalnim geopolitičkim interesima navedenih, moralo je i mora biti kažnjeno za primjer svim ostalim narodima, koji žive u sklopu drugih država, u kojima tinjaju ili postoje takve namjere, da im to ne padne na pamet i da znaju što ih čeka; primjer neposlušne nesretne zemlje, koji će postati povijesni, trajna moćnička negativna »moneta za potkusurivanje» neslobodnih naroda željnih države i slobode.

Nesretna zemlja za primjer ostalim narodima bez države

I njihovog prava, inače zapisanog u regule UN. I na plotovima piše svašta pa se lakovjerni našpranje. Tom okviru, uz orkestrirano djelovanje svih političkih, financijskih, medijskih i drugih moćnih institucija, svih vrsta crnila, magla, oblaka, muljaža i primjenama taktika i metoda i analiza iz smočnice Tavistock instituta, odgovarat će i sadržaj presude i njezina obrazloženja. Sreća je što se uljudba tijekom vremena ipak prilagodila, pa je uljudbena institucijska, u svjetskim interesnim igrama moći i nemoći, krvnikova sjekira zamijenjena uljudbenom sudskom i zatvorskom institucijom. Dekapitira se narod, umotan u poznatu košulju i nasađuje mu se nova glava – kiborška...

DRAN