Only zunzarije&vuvuzele

Himalaja tres, Himalaja tres, Himalaja – Zagreb potres

Ništa bez emocija. U ovom sretno/nesretnom ozračju koje živimo pomiješane emocije su začin, voljeli ga ili ne. Počinjem od sebe i Fejsa. Nikada za jedan obojeni post nisam imao toliko lajkova, koliko za uskrsni, u grupi „Moj Zagreb“. Jednostavan tekst „SRETAN USKRS MOJ POTRESENI ZAGREBE, NAJLJEPŠI GRADE SVIJETA“, nabijen nevidljivim osjećajima i nadama, objavljen na blago ljubičastoj podlozi, lajkalo je više od 640 isto tako dirnutih članova grupe. Zagrepčana, kojih sam „ZG„ žicu uspio emotivno zatitrati, dotaći, uz dobar broj komentara. Moj apsolutni rekord, koji nikada ne će biti dostignut. Osjećam se tronuto.

Kao rođeni Zagrepčanin, rođen u Klaićevoj ulici, u gradskim kućama, koji je sve i ružno i lijepo, ako je išta postigao, ostvario u mojem rodnom gradu, volim ovaj grad. Isto kao i svi lajkatelji. Volim njegovo ozračje. Volim njegovu tradicionalnu građansku jezgru Gornjeg i Donjeg grada, moju Trešnjefku, razbacanost, živeći s njim njegova širenja i urbanističku modernizaciju na sve strane svijeta, prelazak preko Save, nažalost uz zanemarivanje same rijeke i njenih obala, preseljenja njegovih i naših, bitnih glavnih vitalnih, zagrebačkih oznaka.

Sci1

Odlazak tramvaja,tramvajski plavih tramvaja kojih je boja postala „zagrebačkom plavom“ bojom, iz stare remize u novu, preseljenje stadiona Građanskog iz Koturaške u Dinamov Maksimir. Odlazak Zagrebačkog Zbora, utemeljenog 1911. iz Savske ceste, preko Save, na zelene ledine, što danas nazivamo „green fields“, prepoznali ste, Zagrebačkog velesajma, koji je rastao i pretendirao, rame uz rame s Milanom, na treće velesajamsko mjesto među europskim velesajmovima, iza Hannovera i Leipziga, itd...

Zagreb – naša ljubav

I onda, u stvari sada, tres, tres, potres, jače i više od brojke 5 na Richterovoj ljestvici. Rušeće. Ovo, spomenuto – tres, tres, ali s nastavkom Trešnjevka, i pozivom – Himalaja - parafraza je navijanja nas Trešnjevčana, ali i ostalih Zagrepčana, kada smo nabrijani navijali za onda četvrtog novog, zagrebačkog prvoligaša, uz Dinamo, Lokomotivu i Zagreb, prije pedeset i sitno godina na igralištu nogometnog kluba Trešnjevka. Ponavljajući danas isto bili bi smiješni i farsični gledajući serije slika zdrmanog i potresenog voljenog grada na slikama. u tiskanim i elektronskim medijima... . Ali nemremo si pomoć...

Stoga sada još snažnije emocije prema voljenom gradu, zabrinutost o tomu što sam sve upamtio. Svemu, svoj toj nabrojanoj, a još više ne nabrojanoj ljepoti prijeti nepoznata, u stvari poznata sudbina nestanka, rušenja potresenog, izgradnja novog. Moguće krpanje i krparenje. Što će biti, u ovom času se ne zna. Pred vladajućim slojem je, sada se čini – nemoguća misija.

Sci2

Međutim, ima li uopće nemoguće misije ili nemogućih misija? Nemogućih nema, ukoliko postoji želja, volja i napor, odlučnost za ostvarivanje, ali ima onih koje je nemoguće ostvariti iz raznoraznih uglavnom poznatih razloga. Time se ne ćemo baviti. Znaju se mjerodavni.

Himalaja – tres, tres Trešnjevka, nekad ...

U nesretnom sam i žalosnom položaju mogućnosti uspoređivanja, očima prolaznika i gledatelja, posljedica dva snažna i rušeća potresa. Onoga u Skopju 1963. u kojem sam nekoliko dana, stjecajem okolnost, boravio sedamnaesti dan poslije potresa i zagrebačkog 2020., kojeg učinke nisam uspio zbog dalekog stanovanja, prometnih teškoća i godina, vidjeti do 14. travnja, kada ovo pišem. Možda se odvažim ovih dana. Zagrebački sam dobro osjetio i još bolje me zdrmao, a neke sitnice su popadale s regala. „Industrogradnjina“ kuća je izdržala, ali neugodan osjećaj u solar plexusu traje... U Skopju, gdje je bilo veliki broj poginulih, ranjenih, a srušeno je gotovo sve što je građeno do kraja Prvog svjetskog rata, ali potresen je i veliki broj novijih zgrada u strogom središtu Skopja.

Otužan je bio pogled s glavnog skopskog trga, popularne Ploštadi na središte i potresene blokove koji su izgledali, bez ljidi i znaka života, kao da su se skutrili gubeći arhitektonske i građevinske okomice. U daljini dominirao je porušen zid željezničke postaje sa satom koji pokazuje zaustavljeno vrijeme potresa. Nekad glavne i poznate zgrade na Ploštadi, među njima i Oficirski dom bile su neobnovljive. Ostao je neoštećen samo poznati, onda Dušanov most, nadam se da ne griješim, prema sjeveru i najstarijem dijelu Skopja Bitpazaru. U panoramskom pogledu isticale su se nove višekatne građevine, na prvi pogled neoštećene. Samo je jedna, Dom invalida, dvanaest katnica, ako ne griješim, bila pravilno nagnuta oko deset stupnjeva na jednu stranu. Vjerojatno je srušena.

Potresi razrušili i zdrmali Skopje 1963. i Zagreb 2020.

Ruševine su bile očišćene, hodalo se slobodno ulicama. Ne mogu zaboraviti da se prvog dana šetnje proširila informacija da je u raščišćavanju ruševina na Bitpazaru nađena je jedna ljudska ruka... Osamnaest godina kasnije održavajući u Skopju konferenciju za tisak, 1981. nisam više ništa mogao prepoznati. Središte je porušeno i sagrađeno novo. Grad se proširio, izgrađene su mnoge zgrade, vozile su nove prometne linije... Bio je to, za mene, uglavnom novi nepoznati grad. Za koji sam trebao vodiča.

Živeći danas po stožernom sloganu – Ostanite doma, za štete i oštećenja u Zagrebu saznao sam iz medijske stvarnosti, najviše i sistemski iz kolumne Denisa Derka u Večernjaku, ali i fotografija FB prijatelja urednika fotografije Večernjaka Borisa Ščitara. Na kraju čitanja Derkove kolumne postavilo se pitanje: a što nije oštećeno iz mojeg dječjeg, đačkog, studentskog, radnog, kulturnog i penzičkog doba? Užas! Nema ili ne će biti više Zagreba, zgražam se svojih vlastitih misli, kakvog volim, znam ili poznam. Nabrajati nema smisla jer se to jednostavno ne može. Hoće li i kada Zagreb postati novo gradilište?

Cocrona će poubijati svoj kvantum, a ruševine i oštećenja ZG traže svoj...

Začuđujuće je da se doba corona virusa sa svojim ljudskih faktorom stavilo pred sve ostalo, što je normalno, ali „ne da Vrag mira“, pa se sjedeći ili stojeći, ostajući doma čovjek zapita – je li moguće da se vodi uglavnom birokratska rasprava, moguće je da se varam, ali imam takav dojam, posljedice potresa se promatraju zamišljenim pogledom. Nitko nigdje ne plaće nekomu na ramenu, nema izaslanstava koja obilaze svijet upoznavajući prijateljske, i one manje prijateljske države, međunarodne organizacije s posljedicama potresa. Predsjedavajuća država EU, članica EU, dobila je, čini se, uglavnom samo kurtoazne i palijativne izraze suosjećanja s nesrećom. Moguće i neku siću. Nema čak ni moguće „megalomanije“ u stilu da ćemo obnoviti Zagreb da će izgledati ljepši i stariji nego što je bio prije potresa. Sve, cijeli svijet je uključen u borbu s virusom. Štetu od potresa, mala, a u ovom času vodeća država EU Hrvatska – mala zemlja s velikim potresom ne može popraviti sama. Treba pomoć. Od koga? Zna li netko što se poduzima u svezi s tim, u svijetu? Možda je prerano za ovakva pitanja, ali neka ostanu u zraku.

Sci3

Bivša Jugoslavija je „znala znanje“ i nakon samo 18 godine postojanja učinila sve, pa i šire, i u nekoliko godina niknulo je na potresenom području novo Skopje, novi moderan grad kao glavni grad Republike Makedonije. Zna li se to u europskoj državi Republici Hrvatskoj? Emocije Zagrepčana prema i mojem Zagrebu na međumrežju su jedno, ali tvrda računica i poduzimanje pravodobnih i učinkovitih poteza i mjera od strane trusta mozgova i stručnjaka nešto sasvim drugo. I konkretno. Corona će poubijati svoj kvantum, a ruševine i oštećenja Zagreba traže i čekaju svoj kvantum.

DRAN
Fotografije uz kolumnu objavljene s dopuštenjem FB prijatelja i autora Borisa Šćitara.

 

 

Pon, 25-05-2020, 10:56:40

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.