Ozračje linča

Snažno razočaranje rukometaškim rezultatom, kao i osobno djelomično gledano, ali i po pisanju svih kategorija i rangova medija, te razgovora u kafićima ne jenjava i odjekuje ipak tvrdim „drvenim“ odjekom. Medalja je izmišljena, ali ipak se radi o četvrtom mjestu i rangu naše rukometne repke u svijetu. Iza nje je, nastavimo šalu, niz respektabilnih reprezentacija s odličjima od još „lakših“ materijala, s isto tako respektabilnim rezultatima.

Nismo zadovoljni jer smo kao i uvijek od naših očekivali više nego što mogu dati. I naravno, razočarani smo. Zar se onda čuditi što se odjek „drvene“ medalje pomalo pretvara u traženje „drva za vješanje“ konjokradica poznatog iz westerna, u ozračju „linča“ u kojem se medijskim ritmom i talambasima traži nečija glava. Čija? Po svemu sudeći izbornika za kojeg se u jednom mediju danas u ponedjeljak 30. siječnja kaže da je utakmica protiv Slovenije ipak pokazala da nije dovoljno dobar da bude hrvatski izbornik. Isto tako od drugog autora može se pročitati da je izbornik pokazao da nije dorastao za izbornika i da nije dorastao za visoke domete, te da je morao biti smijenjen već lani – nakon bronce. I još – s izbornikom mora otići i Ivano Balić koji je za njega garantirao.

Krivnja je na izborniku, ali i na igračima

Izvucimo još jedan argument koji nam u ovom času odgovara a taj je da se može pročitati kako je razlika između KrivnjaKrivnja je i na izborniku, i na igračima, ali i na drugoj strani gdje su također i izbornik i igrači. Osobito sve u postotcima. Najlakše je mašiti se jatagana i glava, frc, u košaru...Je li to rješenje. Mislim ne!šampiona i gubitnika u sportu često mala, a tu su razliku ovaj put na svojoj strani imali Slovenci. I sad snažna kajla našem izborniku jer se u nastavku kaže: Oni su imali Veselina Vujovića, a mi Željka Babića. Da vjerojatno uz ovaj spomenuti dimek ima neke vatrice svjedoči i naslov u kojem Vujović, danas još izbornik Slovenaca, kaže da bi volio biti izbornik Hrvatske, te da ima ugovor sa Slovenijom, ali ako dođe do ozbiljnog razgovora, sve je moguće... Pametnom dovoljno da bi se u utorak na kraju sjednice nadležnog tijela koja je sazvana moglo čuti ono kraljevski poznato, da parafraziramo – Izbornik je „mrtav“, a nešto kasnije ili za nekoliko dana – živio novi izbornik. Vrijeme i ozračje savršeno usklađeni...

Poticaj za ovaj text bio je chat s FB prijateljem gdje sam dobio „juhicu“ da spadam u one koji neuspjeh opravdavaju i da je cijela zemlja zato u takvom statusu jer se navija, a ako nema rezultata onda se to opravdava. A trebalo bi biti da je realnost u mijenjanju lošeg. Tko se s tim ne bi složio? Slažem se i ja. Ali da bi se promijenilo loše prvo treba utvrditi što je to loše. Naravno je da je loše ako momčad vodi s velikom razlikom i onda ta razlika nestane i pretvori se na kraju u minus. Vrlo je teško izdefinirati u takvom odvijanju utakmice tko je za to kriv. Krivnja je i na izborniku, i na igračima, ali i na drugoj strani gdje su također i izbornik i igrači. Osobito sve u postotcima. Najlakše je mašiti se jatagana i glava, frc, u košaru...Je li to rješenje. Mislim ne!

Potreban je kontinuitet

Gledajući isključivo na rukometnu sferu i rezultat nisam imao dojam da opravdavam nešto nego da prihvaćam činjenicu da nismo postigli ono što smo očekivali, ali da izbornik nije jedini na kome se danas lomi drvlje i kamenje. Tim više što on nije bio ni u poziciji da puca famozni i presudni sedmerac, ni da zabije ili promaši gol. Po „kibidabi“ pristupu svašta se u tom času moglo dogoditi, ali se dogodilo ono što se dogodilo. I tomu sada forsirano odgovarajuće ozračje medijskog linča. Dakle, ponavljam još jednom, nisam za smjenu izbornika i držim da mu treba dati šansu jer je momčad u fazi stasavanja koje bi trebalo, pokazano je na utakmicama i dobivenim i izgubljenim, uroditi rezultatima boljim nego što su danas. Kada nema kontinuiteta u izboru i vođenju momčadi ne samo u rukometu, nego i u ostalim timskim sportovima. Podsjetimo na kontinuitet francuskog donedavnog rukometnog izbornika i trajnu kvalitetu francuske StavMoj je stav da svakom čovjeku na bilo kojem poslu, izabranom po propisima i pravilnicima od strane nadležnih organa ili tijela, a njihov sastav i kvaliteta su poznati, treba dati da se ono što je bilo presudno kod izbora, a vjerojatno, a trebalo bi biti sigurno, da je to talentiranost, stručnost i iskustvo, da ne samo prilika nego i mogućnost da se kroz duže vrijeme dokaže prolazeći kroz scile i haribde uspjeha i neuspjeha i ustali u uspješnom vođenju i tomu odgovarajućim rezultatima. A ne ga smjenjivati relativno odmah nakon neuspjeha.momčadi bez oscilacija kada je bilo potrebno. Sjetimo se kontinuiteta našeg vaterpolskog izbornika, nekih stranih nogometnih izbornika...

Moj je stav da svakom čovjeku na bilo kojem poslu, izabranom po propisima i pravilnicima od strane nadležnih organa ili tijela, a njihov sastav i kvaliteta su poznati, treba dati da se ono što je bilo presudno kod izbora, a vjerojatno, a trebalo bi biti sigurno, da je to talentiranost, stručnost i iskustvo, da ne samo prilika nego i mogućnost da se kroz duže vrijeme dokaže prolazeći kroz scile i haribde uspjeha i neuspjeha i ustali u uspješnom vođenju i tomu odgovarajućim rezultatima. A ne ga smjenjivati relativno odmah nakon neuspjeha.

Tim više što se u konkretnom slučaju radi o tomu da je izbornik o kojemu je riječ bio dvaput izabran, prvi puta izborom, a drugi puta neprihvaćanjem ostavke. U toj i takvoj situaciji ne bi moglo proći bez odgovornosti tijelo ili organ koji su izvršili izbor, a poslije i neprihvaćanjem ponuđene ostavke izvršilo u stvari reizbor, a da se ništa nije promijenilo, niti se moglo promijeniti. Ako je izbornik „ veliki grješnik“ onda nisu bez grijeha ni njegovi izbornici. U ovom slučaju dvostruki, koji bi isto tako trebali biti smijenjeni da se na neki način smiri i satisfakciju dobije nacionalni rukometni navijački korpus. Jer ako postoji zamjena za sadašnjeg izbora – još do sutra, a to je na mala, a moguće i velika vrata sadašnji izbornik Sloveniji, o čemu šuška jedan od dva zagrebačka mainstream medija na koji sam pretplaćen, a za drugog ne znam špekulira li se i tamo, onda vjerojatno i za sastav nadležnog tijela postoji odgovarajuća zamjena, o kojoj se ne šuška nigdje a djeluje po kadijskom načelu tuženja i suđenja istodobno, bez odgovornosti. Nacionalna rukometna organizacija je sportski forum, a ne privatna kompanija. Samo u privatnoj kompaniji se mijenjaju postave u skladu s vlasničkim željama, htijenjima, i voljom. Bez obrazloženja, na temelju regula kompanije i vlasničkih interesa.

A za izazvano nezadovoljstvo nacije ne bi bilo dovoljno ponuditi „glavu“ izbornika, zatitrati novim izbornikom koji je osvojio broncu, za stupanj ili dva težu od „drva“, oprati ruke i reći sve smo riješili - miran rukomet.

To nije u skladu ni s onim, htjeli mi to reći ili ne, poznatim gladijatorskim i cezarskim – panem et cirsenses. Povezanost smjene jednog i dolaska drugog koji se i nije baš proslavio nedavnim vođenjem najjačeg hrvatskog rukometnog kluba, inicira istražno novinarstvo da se vidi kako su prošli izbornici ostalih respektabilnih reprezentacija koje su se plasirale ispod rukometnog ranga Hrvatske i postoje li i tamo benevolentni zamjenici spremni doći na odgovarajući zveckavi tonalitet za tonalitet kojega imaju prilagođen sluh...

DRAN