Only zunzarije&vuvuzele

Prijedlog o natjecanju između domaćih i inozemnih igrača

Ono što se najviše zamjeralo reprezentaciji i dovelo do krize koja je rezultirala odlaskom Nike Kovača s pozicije selektora bilo je nezalaganje i nezadovoljavajuća igra kao rezultat nedovoljnog angažiranja naših nogometnih „zvijezda“ u važnim kvalifikacijskim utakmicama.

Ono što nisu pokazali reprezentativci pokazao je Dinamo pobjedom nad visoko favoriziranim londonskim Arsenalom u Ligi prvaka. Za razliku od do obožavanja favoriziranih reprezentativaca, momčad Dinama, svi, jer ne bi nikoga trebalo izdvajati iz pobjedničke sfere, je „grizla“. Stekao se dojam da bi, da je trebalo, grizli i travu premda na travnjaku poslije utakmice nije ostalo nikakvog izgriženog znakovlja, ni „svastika“ ni „zvijezda“ ni bilo ičega drugoga što zasad teško opterećuje ovu nesretnu zemlju, osim sreće osim zbog požrtvovnog igranja i rezultata koji je razveselio gledatelje, i one na Maksimiru i one doma, u foteljama.

I onda mi netko zamjera kada tvrdim da se nogomet igra zbog gledatelja. A za koga drugoga nego za njih koji u svakakvim vremenskim uvjetima dolaze, i u normalnim uvjetima, bodre svoje ljubimce kulturno navijajući i sretni su ako svojom nazočnošću i bodrenjem pomažu igračima kao dvanaesti igrač. Zato je i pobjeda slađa pa je Dinamo pobijedio Arsenal sa jedanaest igrača na terenu i dvanaestim na tribinama, protiv Arsenalovih deset igrača, jer je jedanaesti isključen zbog dva žuta kartona, i nešto malo navijača na tribinama,. Tko im je kriv. Osim naravno sudca, uvijek krivca u takvim prigodama, kada se gubi i kada je teško priznati da je pobjednik bio bolji Od jednog među najboljih u nogometnom svijetu.

Pisanje istodobno i usporedno o igri reprezentacije i Dinama je uvod u ono što želimo reći o novom izborniku. Iz medijskog „špila“ s nepoznatim, ali ovelikim brojem karata, jer se stalno mijenja i nadopunjava novim imenima, uskoro će biti izvučen jedan od strane mjerodavnih iz HNS-a, pa ćemo dobiti novog izbornika koji će biti zadužen i odgovoran za popravak reprezentativnog broda koji pušta vodu, zbog čega su plovidba i kormilarenje otežani, a ni pogon nije baš bog-zna-kaj, da u dvije preostale utakmice izvuče iz takvog broda mogućnost sidrenja na EURO-u u Francuskoj. Bilo komu tko bude izabran želimo, kao i svi ostali, da u tomu uspije.

Inozemni i domaći igrači

Međutim to je politika kratkog daha po načelu – drž' vodu dok majstori ne odu. Predlažemo trajnije rješenje, o kojem bi se moglo razmisliti. A poanta je da bi trebalo izabrati dva privremena izbornika. Jednog za reprezentaciju naših nogometaša koji igraju u inozemnim klubovima, a drugoga za igrače koji igraju u našoj prvoj ligi. Te dvije reprezentacije bi određenog termina međusobno odigrale dvije utakmice u dva naša, ždrijebom izvučena nogometna centra. Pa koja reprezentacija – „zvjezdana“ ili „ligaška“ pobijedi, ta reprezentacija bi igrala kao nacionalna vrsta. U slučaju da u jednoj utakmici pobijedi jedna, a u drugoj druga reprezentacija, igrala bi se odlučujuća treća utakmica. Privremeni izbornik pobjedničke reprezentacije postao bi za određeni rok, jednu ili dvije godine, trajni izbornik nacionalne vrste.

Što bi se time dobilo? Prije svega poraslo bi ionako za nogomet zbog rezultata poljuljano zanimanje gledateljstva. IgranjeDinamo je protiv Arsenala igrao daleko bolje i zrelije nego repka u Azerbajdžanu i Norveškoj. Igrom kao protiv Arsenala nadigrao bi i pobijedio i jedne i druge. A Dinamo je ipak samo odlično vođen – klub. Bez pompe koju daje igranje u reprezentaciji. Igranje u nacionalnoj vrsti ne bi trebalo biti privilegija, nečija dota ili prčija, nego nagrada i zasluga za znanje, rezultat i nacionalni ponos.„Zvijezde“, koje, viđeno je „grizu“ više za svoje inozemne klubove (bajkoviti ugovori), nego za reprezentaciju, dobile bi konkurenciju koja bi „grizla“ i travu, pa i u obliku naprijed spomenutog našeg autohtonog znakovlja, da dođe u prigodu biti nacionalna vrsta i na taj način pokušala pokazati i dokazati svoje vrijednosti u nacionalnim razmjerima prve nogometne lige i naravno doći po igri, a ne po „nečijem“ izboru u „izlog“, koji se zove nacionalna vrsta, za plasman u kvalitetnije nogometne sredine (ako vrijede). To bi stvarno bila nacionalna nogometna vrsta, pa i u inozemstvu nepoznatih imena i prezimena, ali naša, domaća, ligaška, ako već imamo ligu u kojoj se sada pobjednik zna i prije nego što su natjecateljske utakmice počele. A onda se zna i tko će u repku.

Može li se u takvim okolnostima gotovo uvijek poznatog pobjednika i prvaka govoriti o razvoju nogometa u Hrvatskoj?

A ako pobijede nogometaši ugovorima vezani za inozemne klubove, onda i oni postaju stvarna nacionalna vrsta, ali s malo drugačijim obavezama i tretmanom nego što je to danas, da medijski napumpana mega momčad, koje se vrijednost po zbroju osobnih ugovora s inozemnim klubovima izračunava u više desetaka milijunskim euroiznosima igra s momčadima, koje ne želimo podcjenjivati, k'o frajle.

Dinamo je protiv Arsenala igrao daleko bolje i zrelije nego repka u Azerbajdžanu i Norveškoj. Igrom kao protiv Arsenala nadigrao bi i pobijedio i jedne i druge. A Dinamo je ipak samo odlično vođen – klub. Bez pompe koju daje igranje u reprezentaciji.

Igranje u nacionalnoj vrsti ne bi trebalo biti privilegija, nečija dota ili prčija, nego nagrada i zasluga za znanje, rezultat i nacionalni ponos.

DRAN