Tko je kriv za debakl nogometne reprezentacije?

Nakon nedjeljne utakmice i debakla protiv Norveške, dva dana od sličnog, polovičnog neuspjeha protiv Azera hrvatsku ne samo sportsku nego i cjelokupnu javnost potresa pitanje ostaje li Niko Kovač izbornik ili će na to mjesto odlukom HNS doći netko drugi ili treći. Drugim riječima sve je više „kumova“ koji žele promijeniti Niki ime u Pedro. Visoko uzburkane strasti i prijetnja da se ne ćemo plasirati na Europsko prvenstvo razbuktavaju oganj nezadovoljstva u traženju krivca.

Ne ćemo citirati mnoge izjave i kompetentnih i nekompetentnih, ni ostrašćenih, premda relativno hladnokrvnih novinara, ni bivših trenera, pa ni, u našem slučaju, trenera svih trenera, u traženju krivca. Je li Niko Kovač krivac? Iako objektivno nije moguće dati decidiran odgovor, po svima gotovo jednoglasno, jest. Igra li on nogomet u vrijeme utakmice, ima li dodira s loptom ili vodi i prati, savjetuje svoju momčad. Nogomet u vrijeme utakmice kao izbornik sigurno ne igra, nema dodira s loptom, ali vodi svoju momčad glasom, mimikom govorom tijela. Igra li momčad samostalno, neovisno o izborniku. Ne igra, ili ne bi trebala igrati samostalno, već slijediti dogovorenu taktiku i istrenirane sheme, izmišljene i iskreirane upravo zato da bi se nadigralo i pobijedilo protivnika. I sluša i provodi i ostvaruje savjete. I svoje znanje i iskustvo. Sve u tijeku utakmice, ali ovisno i o igri protivnika i njegove taktike i strategije njihova izbornika.

Jasno je, ispričavamo se na prilično vojnim, ratničkim riječima, ali nogomet je pravi „mali rat“ na terenu, do pobjede. Za boljega. Ne treba zanemariti ni mogućnost poraza. I izbornik i svi igrači su, iako se radi o igri, pod višestrukim pritiscima, prije svih, naroda koji očekuje zbog nacionalnog ponosa i prestiža, ali i zadovoljstva, pobjedu, političara kao moćnih, za koje je nogomet jedna od mogućnosti da se pokažu kao domoljubi i zabilježe političke bodove, zatim nogometne nacionalne PritisciDodatni su, primjerice, pritisci koji traju gotovo stalno glede novčanog kažnjavanja HNS od strane UEFE zbog izgreda naših navijača na utakmicama, prijava naših udruga UEFI zbog neodgovarajućih skandiranja gledatelja i navijača, nastanka staroindijskih znakova sreće, ali, modificirano, i nacizma na travnjaku Poljuda, igranja utakmica na stadionima bez gledatelja u kojima svi sudionici zarađuju osim organizatora utakmice koji ostaje bez novaca za ulaznice.organizacije i cijele nogometne javnosti, i naravno novinara koji stvaraju medijsku pripremu za sve prethodno spomenute, ali i svoje čitatelje „pumpajući“ naklade i gledanost, odnosno slušanost svojih medija.

Pritisci i UEFE

Ovo bi možda mogla biti opća shema pritisaka na bilo koju nacionalnu reprezentaciju. Mislimo na igrače koji igraju s loptom i nastoje ju po nogometnim pravilima ugurati u protivničku mrežu radi pobjede. Ima mišljenja i izjava da su za igru na terenu, mislimo na lošu, krivi igrači. Oni igraju, dobro ili loše. Jesu li oni krivi? Težak je decidiran odgovor tim više što su naša reprezentacija i njezini igrači pod dodatnim pritiscima, koje treba pri traženju krivca uzimati u obzir, a čini se da se pokušavaju zanemariti i guraju „pod tepih“.

Dodatni su, primjerice, pritisci koji traju gotovo stalno glede novčanog kažnjavanja HNS od strane UEFE zbog izgreda naših navijača na utakmicama, prijava naših udruga UEFI zbog neodgovarajućih skandiranja gledatelja i navijača, nastanka staroindijskih znakova sreće, ali, modificirano, i nacizma na travnjaku Poljuda, igranja utakmica na stadionima bez gledatelja u kojima svi sudionici zarađuju osim organizatora utakmice koji ostaje bez novaca za ulaznice. A nogomet se u stvari ne igra zbog ničega drugoga nego zbog gledatelja, pa FIFA takvom odlukom skače sebi u usta. Ionako puna love mijenja normalnu logiku o nogometu kao igri u izokrenutu - da se igra samo zbog novaca.

Tu su i policijski pritisci i istrage o obvezama i novčanim odnosima između menadžera i igrača, čime se opterećuju i igrači, pa i pred utakmice. Ima toga vjerojatno još, što ne znamo. Radi se o igračima koji u svojim klubovima igraju, vezani preciznim ugovorima, i po tri utakmice tjedno. Je li lako, pokušajte samo sebi odgovoriti, ako ste izdržali u čitanju teksta do ovog dijela, takvim ljudima, ne StvarnostHoće li Niko promijeniti ime u Pedro, hoće li tih Pedra biti više ili manje, koliko će biti „glumaca“ u ulozi Poncija Pilata, saznat ćemo uskoro. Teško je vjerovati u neki veliki pozitivni pomak naše nogometne stvarnosti. Više se čini da bi se trebalo očekivati nekakav krpež, moguće i vrste – svi smo krivi – nitko nije kriv, pa i u slučaju na eventualni plasmana na Europsko prvenstvo. Problemi su puno dublji i sežu i izvan nogometne organizacije i nogometne stvarnosti.samo tako fizički opterećenima, nego i psihološki, jer se od njih u svakoj utakmici, u ovoj prigodi s naglaskom na narod, a inače u svakodnevici općenito očekuje da budu u odličnoj formi, da zabijaju, pobjeđuju i ostvaruju svoju zaradu, ali i zaradu svojih poslodavaca s kojima su vezani ugovorima na bajkovite iznose? Naravno da nije.

Podijeljena odgovornost

Zato se i prečesto u medijima žele na umor, što novinari posebno naglašavaju. Logično je da, ako je netko umoran, ne bi trebao biti uvršten u momčad jer se od njega ne može očekivati pun doprinos zajedničkoj igri momčadi. Je li kriva nogometna organizacija, u ovom slučaju HNS? Zato nije lijepo reći da se igrači za vrijeme igre dovoljno ne zalažu jer su ionako dobro plaćeni. Naravno uz činjenicu da nisu zabili u dvije utakmice ni jedan gol i osvojili svega jedan bod od šest mogućih. No mogućnost za takve ocjene, nemojmo biti previše naivni i neosjetljivi, postoji.

Svoj dio odgovornosti, sve se više čini, podijeljene, nosi i nogometna organizacija za svoju politiku, koja vjerojatno ima svog odraza i na aktualne događaje, ali i na dugotrajnu klimu u kojoj igra reprezentacija bilo kroz svoj izbor kadrova, bilo zbog nedovoljnih i neodgovarajućih mjera prema incidentima navijača. Ali prema očekivanjima uskoro je sjednica odlučujućeg tijela, kao što je to najavio predsjednik HNS pa treba očekivati odluke onakve kakve će biti, vjerojatno ipak bez današnje (ponedjeljak) ostrašćenosti.

HNS pritom ne bi trebao zanemariti da bilo kakvom svojom odlukom u današnjim uvjetima preuzima na sebe punu odgovornost. Što se, uostalom, i očekuje. Svi su vidjeli sve i svi sve znaju. Hoće li Niko promijeniti ime u Pedro, hoće li tih Pedra biti više ili manje, koliko će biti „glumaca“ u ulozi Poncija Pilata, saznat ćemo uskoro. Teško je vjerovati u neki veliki pozitivni pomak naše nogometne stvarnosti. Više se čini da bi se trebalo očekivati nekakav krpež, moguće i vrste – svi smo krivi – nitko nije kriv, pa i u slučaju na eventualni plasmana na Europsko prvenstvo. Problemi su puno dublji i sežu i izvan nogometne organizacije i nogometne stvarnosti.

DRAN