Neretljanske lađe
U zemlji ogromnih i gotovo nepremostivih ideoloških prijepora rijetko se nađe običnih nepolitičkih, ali korisnih zamisli koje nisu političke, a i kada i se pojave ne zna se tko, što, kako, kada, gdje ih, i zašto treba pokušati ostvariti. A za sada, subjektivno je mišljenje da nisu loše i da bi mogle imati perspektivu.
Jedna je od njih internacionalizirati i podignuti na višu razinu poznatu i političko-medijski odlično praćenu utrku neretljanskih lađa koja uskoro predstoji. O čemu piše i današnji Večernjak iz pera novinara Zorana Vitasa, što vrijedi pročitati.
Već prije nekoliko godina na jednom sam portalu pisao o natjecanju ovih, gledano iz ptičje perspektive, „kornjača" s puno nogu, čitaj vesala, kojima mahnito veslaju posade mladića zasipane i zapljuskivane neretljanskom vodom boreći se za trofeje i primat. Radi se o neretljanskim lađama, originalnog čamčanog, kalafatskog dizajna, a naglasak je bio samo na opisu i registraciji događaja i događanja, uz neskrivenu simpatiju i uvjerenje da taj godišnji događaj u sebi krije, u marketinškom i imidžlijskom smislu, sada se to naziva i brendirajućim, velike mogućnosti internacionalizacije, ali uz zajedničke napore zainteresiranih, ako bi ih bilo.
Jednu takvu neretljansku natjecateljsku lađu uočio sam ne tako davno na gomili raznih nepotrebnih stvari na ulazu u veslački dio na Jarunu. Kao kramu. I to je dio poticaja za ovaj tekst. U današnjem Večernjaku je novinar opširno najavio da moguće i na baš toj lađi treniraju dvije zagrebačke posade koje će se pridružiti utrci, pa će Neretljani dobiti zagrebačku veslačku konkurenciju.
Vraćamo se zamisli o internacionalizaciji, koja će biti koncipirana u nizu pitanja, a neka, moguće je kada i ako budu pročitana, dobiju i nekakav odgovor – od negativnog, NatjecanjeJe li moguće svakoj članici EU putem njezinih sportskih foruma, prije svega veslačkih, ali i turističkih, pokloniti jednu izrađenu lađu, staviti na raspolaganje jednog instruktora, inicirati osnivanje veslačke jedinice takve vrste, organiziranje treninga i sudjelovanje na glavnoj utrci na Neretvi?koji se očekuje kao siguran, pa sve do pozitivnog koji bi mogao biti za nekoga ohrabrujući da u projekt krene.
Pitanja
Je li moguće naći investitora ili grupu investitora koji bi investirali u proizvodnju 27 neretljanskih lađa u nekom od domaćih škverova? Zašto 27? Zato jer toliko ima članica EU u kojima za sada nema natjecanja neretljanskih lađa na nekim drugim vodama. U 28. Ima!?
Je li moguće utemeljiti jedan pul koji bi izradio prijedlog internacionalizacije i natjecanja neretljanskih lađa u ostalim članicama EU?
Je li moguće svakoj članici EU putem njezinih sportskih foruma, prije svega veslačkih, ali i turističkih, pokloniti jednu izrađenu lađu, staviti na raspolaganje jednog instruktora, inicirati osnivanje veslačke jedinice takve vrste, organiziranje treninga i sudjelovanje na glavnoj utrci na Neretvi?
Je li moguće putem naših predstavnika u europskim organima potaknuti ostvarivanje takvog programa na razini poznavanja nadležnosti europskih organa i putova novca da se i EU uključi u takav program?
Treba li ovdje posebno naglašavati kolika bi se mogla postići i imovinska i neimovinska korist kroz marketing, sponzorstva, imidž, brendiranje, turističku promidžbu, promidžbu veslanja, promidžbu mornarica, i sl.?
Možete li zamisliti 27 neretljanskih lađa s nabrijanim posadama iz europskih zemalja, među kojima su i iz 28. potomci kneza Branimira, radi se o neretljanskim gusarima, koji su prije 1100 godina, kako to piše Večernjak, porazili mletačku flotu natjeravši Mlečiće da plaćaju porez prigodom prolaska našom obalom?
Mi na ova pitanja nemamo odgovora, ali imamo zamisao. Možda netko među desetljećima odgajanima bez vlastitih ideja, ipak nađe neku, koja bi bila provediva na višestruku korist i nas, ali i ostalih članica EU, da ostale koristi ne spominjemo.
Jedan naš poznati lider iz znanstveno-umjetničke sfere ionako stalno naglašava da ćemo morati više raditi za manje novaca, kako bi se izvukli iz teškoća. Stoga je posljednje pitanje - je li vrijeme da počnemo?
DRAN