Mišljenja: Kako reanimirati Vjesnik

Detalji

Objavljeno Nedjelja, 11 ožujka 2012 18:00

Only zunzarije&vuvuzele

Vjesnik treba reanimirati

Iako sada stalni čitatelj Večernjaka, do 2005. godine redovito sam čitao Vjesnik i ne mogu biti neosjetljiv na pojave glede ostalih medija, pa reagiram ovdje, premda bi moje reagiranje možda bilo odgovarajuće u Vjesniku ili nekom drugom mediju ili sredini. Teško je doživljavati «umiranje» medija, jer je svaki medij «biće», slično ljudskom, jer ima i svoj softver, i hardver, i značaj, i utjecaj na društvo, koje ga kupuje, čita i na taj ga način doživljava i uvažava od – toleriranja, pohvale do kritike ili beštimanja i ljutnje zbog sadržaja.

Isključivanje aparata

Naravno da se radi o Vjesniku kojem je s najvišeg Novinarski softverNovinski softver su novinari, autori koji pišu, uređuju, oblikuju, udahnjuju život u hardver, koji onda ide svojim tijekom, takvim kakav jenovčarskog vrha najavljeno isključivanje «uređaja» za održavanje funkcioniranja, na kojima još «živi», pa je onda malo stvar utihnula, novina redovno izlazi, nalazi se u izboru i ponudi svakog kioska. Pitanje je samo kada će, kojeg dana i trenutka, u tišini ili glasno, odjeknuti sudbonosni «klik»...

Aparati u ovom slučaju su novac, proces «pravljenja» novina, papir i ostale funkcije koje dovode novinu do čitatelja. Sve što smo nabrojali je hardver.

Novinski softver su novinari, autori koji pišu, uređuju, oblikuju, udahnjuju život u hardver, koji onda ide svojim tijekom, takvim kakav je.

Problem u 'softweru'

Ne ćemo dugo i naširoko raspredati, ali ćemo naglasiti vlastito mišljenje da je, uz dugotrajnost i poznatu životnu sintagmu da sve na ovom svijetu ima svoj početak i kraj, problem Vjesnika u softveru, koji kreira i koji urednički i autorski «pravi» novine, koje sada imaju položaj na medijskom tržištu, neodgovarajući sposobnostima vodstva i novinara i tradicije, uz činjenicu da se oni na prvi pogled i ne trude taj položaj poboljšati. Isto se tako čini da su do sada komotno egzistirali ne prateći, kao nevažnu, prodaju na kiosku, nego gledajući na dotok novca iz proračuna za tisak i plaće. Dok istodobno u Zagrebu djeluju dva snažna i nakladna dnevna lista u stranom vlasništvu, koji suvereno vladaju tim tržištem, koje su svojedobno u nesmiljenoj borbi, uz novčarsku potporu, oteli Vjesniku kao najstarijem, ne ostavljajući mu ni marketinšku «nišu» za preživljavanje, a kamoli razvoj.

U kapitalizmu nije ništa neobično da tko ne Novi medijNaravno da nas ne vodi ideja o novom Vjesniku samo glede tiskovine. Demokratski opredijeljeni, sa stavom da svaka zrela demokracija može funkcionirati i funkcionira, kao što i zrakoplov može letjeti s dva otprilike podjednaka krila, lijevim i desnim, ma što to značilo, pa držimo da na našim medijskom tržištu nedostaje jedan takav novi medijpostiže uspjeh na tržištu, nego, štoviše, vidljivi i očiti nakladni neuspjeh, nestane. Svakodnevna je praksa u svijetu, koja se kod nas prešućuje, da novine, bolje i nakladnije ne samo od Vjesnika, nego i naših dvaju uspješnih dnevnika, nestaju, ali nastaju nove, prilagođenije tržištu s inteligentno nađenom »nišom» egzistencije. Ali sve te nove i uspješne novine imaju novi i uspješan softver.

Ljudi s idejom i znanjem

Ali i softver netko treba kreirati, napraviti. Pritom ne mislimo na programere nego na ljude s idejom, znanjem, iskustvom, novinare «do kosti», koji će sve to znati iznjedriti i pretvoriti u zadatak programerima, koji će onda stvar programirati, čime se kreće uhodanim, ali uvijek novim smjerovima do realizacije novina zanimljivih čitateljima i oglašivačima.

U tom grmu leži zec! A i zec i grm su još u šumi. Zato ćemo se, svim pripadajućim poznatim i nepoznatim rizicima, i jalnušima usprkos, upustiti u prijedlog da bi think-tank, iliti trust mozgova u sastavu Božidar Novak, medijski autoritet koji s Vjesnikom u habitusu nije potrebno posebno predstavljati, Krešimir Fijačko, koji je kao glavni urednik Vjesnika težio formulirati i ostvario uspješno i do visokog postotka novinu kao «hrvatski Le Monde» i Gojko Marinković, novinarski habitus do srži iz kultnog Danasa, mogao uspješno formulirati novi Vjesnik. Sve njih smo čitali u njihovim najboljim radnim naponima i uspjesima najviše vrste, ali njihovo iskustvo, znanje ostalo je i za buduće novinarske kadrove. Šteta bi bilo da nestane s vremenom, kao mrtvi kapital prve vrste.

Nedostaje novi medij

Naravno da nas ne vodi ideja o novom Vjesniku samo glede tiskovine. Demokratski opredijeljeni, sa stavom da svaka zrela demokracija može funkcionirati i funkcionira, kao što i zrakoplov može letjeti s dva otprilike podjednaka krila, lijevim i desnim, ma što to značilo, pa držimo da na našim medijskom tržištu nedostaje jedan takav novi medij, pod «čarobnim» imenom Vjesnik, ili nekim drugim, ali u opisu opet «čarobna» riječ, jer današnja medijska scena funkcionira slikovito rečeno, nagnuta ulijevo kao kosi toranj u Pisi, ili kao zrakoplov s dva nejednaka krila, na kojem je lijevo krilo veće, čak dvostruko.

Predložena gospoda, osobno je mišljenje na temelju čitateljskog iskustva, mogli bi osmisliti novi Vjesnik, za koji bi se u demokratskom okružju našlo i novinarskog softvera i hardvera u obliku novaca i ostalih potrepština za uspješne novine. Ukoliko je Vladajućima stalo da se medijska scena demokratski uravnoteži.

DRAN