Only zunzarije&vuvzele

Zlatnih kuća kao gljiva poslije kiše

Stara, ispod glasa dosjetka - da u vrijeme krize najbolje posluju javne kuće i sajmovi - redizajnirana je što se tiče naše aktualne stvarnosti. Zagrebački velesajam propada, što ne znači da manji sajmovi u drugim gradovima loše posluju, a glede kupleraja, za njih ne znamo jer legalno kod nas u klasičnom obliku ne «posluju», ali posluju njihove derivacije, gdje se za zadovoljstvo, kao i uvijek plaća, ovako ili onako.

Svaka posebno obojena i dekorirana institucija, kako bi razlikom od okoliša istaknula svoju iznimnost, kojih su pune ulice i kvartovi i koja pruža nadu u brzi dobitak i bogaćenje, odlično posluje. Pritom mislimo na kladionice i automat klubove.

A nema tomu davno pridružile su im se kuće Unosan posaoPrema podatcima s Interneta Otkup zlata i srebra je tvrtka, koja vrši otkup na 214 lokacija i u 35 poslovnica Argentuma. Samo u Zagrebu djeluje na 33 svoje lokacije i dvije Argentuma. Brojke su respektabilne, pogotovo kada se usporede s brojem sličnih kapaciteta u Grčkoj uzimajući u obzir i prostorne veličine i broja stanovnikaza brze kredite bez jamaca. Sa svim pratećim aktivnostima i djelatnostima, koje takve institucije nose.

Otkup zlata

Najnovije, kojih broj raste kao gljive poslije kiše, su «zlatne» kuće koje - u žuto dekoriranim eksterijerima, tako da se teško može nazrijeti unutrašnjost, ali su vidljiv i istaknuti glavni natpisi – otkup zlata i srebra i najpovoljnija cijena – pružaju, uz mobitelske brojeve i e-mail adrese, mogućnost potrebitima da prodaju zlato iz slamarica i ormarskog sadržaja «ispod veša», i tako plate režije, poreze i ostala dugovanja.

Ukratko, da «pojedu» poklone supruga, djedova i baka, roditelja, djece i ostalih, koje su im poklonjene u raznim svečanim prigodama vjenčanja, rođendana, svetih potvrda, krštenja, završetka školovanja, magisterija, doktorata i sličnih događaja i događanja ili kao nasljeđe. Među njima su i oni koji «znaju s novcem» i poštuju imovinsko »trojstvo» imućnijih - jedan dio u novcu, drugi u zlatu, a treći u nekretninama. Narodski rečeno, izbjegavati stavljanje svih jaja u jednu košaru.

Nije to ništa novo ni neočekivano i ima svoju poslovnu utemeljenost i rezon.

Na tramvajskoj postaji na uglu Ilice i Ulice Republike Austrije, koju su zetovci za tramvajsku i širu uporabu krstili Trgom Franje Tuđmana do prije više od godinu dana bila je vrlo frekventna mesnica u kojoj su se mesom i prerađevinama opskrbljivali putnici. Mesnica je u međuvremenu preselila na drugo mjesto, a uređen poslovni prostor bio je prazan skoro godinu dana, da bi nedavno bio oblijepljen žutim natpisima karakterističnim za ostale «zlatne» kuće. Je li slučajno da je ova «zlatna» kuća proradila u sinergiji s naporima nove vlasti za bolnim rezovima, podržanim od međunarodnih čimbenika kao što su Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i dr. Poslovna logika je jasna. Što škare budu jače i dugotrajnije šišale, klijenti «zlatnih» kuća bit će sve brojniji, dok se ne iscrpe zalihe stvorene blagostanjem iz bivše države.

Respektabilne brojke

Prema podatcima s Interneta Otkup zlata i srebra je Putevi zlataIako, citirajmo još jednom NYT, gdje financijski stručnjaci tvrde da je ova vrst trgovanja ista kao i svaka druga – dio je legalan, a dio nije, a jedina je razlika u većoj vrijednosti zlata, naše je mišljenje da su putovi zlata uglavnom ne/poznatitvrtka, koja vrši otkup na 214 lokacija i u 35 poslovnica Argentuma. Samo u Zagrebu djeluje na 33 svoje lokacije i dvije Argentuma. Brojke su respektabilne, pogotovo kada se usporede s brojem sličnih kapaciteta u Grčkoj uzimajući u obzir i prostorne veličine i broja stanovnika. Tamo je, prema nedavnim podatcima objavljenim u New York Times-u, u posljednju godinu dana službeno otvoreno 90 posto od ukupno 224 zalagaonice, kako se poopćuje predmet poslovanja, jer je to tamo kombinacija zalaganja i prodaje, a naglasak je ipak, čini se, na prodaji, kao i kod nas. Jer, opet citiramo NYT, voditelj jedne zalagaonice u Ateni kaže kako se cijena zlata dobro drži pa je interes za prodaju velik, a prema njegovim riječima osam od deset njegovih klijenata ni ne pomišlja založiti svoje predmete, već ih žele smjesta prodati. Kako i ne bi kada, iako, prema uglednom dnevniku, većina trgovaca oklijeva progovoriti, neki spremno kažu da samo iskorištavaju prigodu koja im se pruža u teškim vremenima kada cijena zlata iznosi oko 1600 US dolara po unci.

Istraživačko profesionalno novinarstvo će, vjerojatno, odgovore potražiti u brojnim spomenutim poslovnicama u nas.

Iako, citirajmo još jednom NYT, gdje financijski stručnjaci tvrde da je ova vrst trgovanja ista kao i svaka druga – dio je legalan, a dio nije, a jedina je razlika u većoj vrijednosti zlata, naše je mišljenje da su putovi zlata uglavnom ne/poznati. Ono što su stariji naraštaji uspjeli uštedjeti u bivšoj državi, pretvarajući inflatorne dinare u kultne stotinjarke marke i za taj novac kupiti u raznim tvrtkama u Trstu, poput Orient Gold-a ili Darwila, kasnije i u Grazu, a istočni dio u Solunu i Carigradu, uvozeći sve to bogatstvo, ne računajući i odgovarajući šverc-komerc u zemlji za one koji nisu htjeli putovati, sada bi moglo promijeniti smjer.

Prema književniku Darku Belušiću Beli i njegovoj, nedavno u Zagrebu promoviranoj knjizi «Puteni Zagreb» dobrostojeći, sve po propisima i gradskim štatutima, Zagrepčanci iz Austrougarske monarhije i najbivšije Jugoslavije tražili su i plaćali i vjerojatno dobivali zadovoljstvo u javnim kućama, u i oko Tkalčićeve ulice. Danas, a i sutra, ali i preksutra, u «zlatnim kućama» prodavat će se zlato iz krizne nužde, radi preživljavanja, a zadovoljstvo će biti negdje drugdje.

Netko bi rekao - kolo ne/sreće se okreće...

DRAN