Sitni pravnik iz Ardennea, slobodni zidar, odrađuje ulogu kumova Haaškoga suda!

Mitski Jason u antici tražio je Zlatno runo. Allan Quatermain tražio je Salomonove rudnike. Filmski Indiana Jones tražio je izgubljenu Arku. Mnogo skromniji od njih, Serge Brammertz ima pak samo jednu opsesiju. Kako staviti šape na hipotetske topničke dnevnike Hrvatske vojske. Ti dokumenti vjerojatno nisu nikada postojali. U svakom slučaju njih se ne može pronaći, a upravo to strašno smeta najmoćnijem tužitelju Haaškog tribunala koji se ponadao da će ih moći iskoristiti protiv Ante Gotovine i njegovih kolega. Vjerovalo se - a to je i gospođa Carla Del Ponte toliko puta ponavljala - da je predmet optužbe savršeno zapakiran, 'blindiran' i potpuno nedostižan. Eh, nije baš tako! Pa upravo stoga treba sada pronaći žurno nešto opipljivo jer na kraju godine i pol sudskoga procesa, bijeda i nelegitimnosti optužaba postale su više nego očite.

Nepravedna i tendenciozna cijela optužba izlazi sada na svjetlo dana kao vrsta obične maskarade koja, kako se čini, zbunjuje njezine glavne pokretače. Vrlo svjesni cijelog debakla i neozbiljnosti, protagonisti se sada žure i traže spasonosni pojas izmišljajući jednu veliku zaobilaznicu, a čiji je cilj dakako isti: naštetiti Hrvatskoj. Dakle ako se već ne može 'dokazati' prevrtljivost vojnika, treba zato ponovno započeti s ucjenama Europom - i to putem fantomskih 'topničkih dnevnika' '. U cijeloj toj strategiji, uloga Sergea Brammertza kapitalna je.Više je nego očito da taj gospodin ne voli Hrvate, osim ako njih smatra primitivnim plemenom koje treba tjerati štapom za krave. Dakle kada njegove službe traže famozne 'topničke dnevnike' - ne pitaju to oni na pristojan način, nego naređuju da im se dadu.

G. Brammertz dugo je vukao svoje skute u Darfuru i Bejrutu i među Bantu crncima u Kampali, odakle se prepoznaju njegove metode. Ako već ima pravnika koji rade s mnogo finese, to svakako nije njegov slučaj. Taj je Belgijanac veliki pobornik karatea, neka vrsta grčke božica Temis, s lažnim sjajem jednog Chucka Norrisa. Nešto manje arogantniji od svoje prethodnice, glavni tužitelj smatra de cijeli sudski proces generalima mora dati do znanja Hrvatima ono što se stvarno dogodilo kod njih 1995.godine. Drugim riječima, taj retardirani narod nije ništa ni vidio ni naučio. Hrvatima se lagalo. Aleluja!

Mudraci iz Haaga - jedan Holandez, jedan Letonac (bivši sovjetski tužitelj) i jedna žena iz Zimbabvea - trude se da mu otvore oči. Za doba boljševika Visinskog, govorilo se o 'reedukaciji'. A pored tih anegdota, neprijateljstvo tog suca stvarno je zapanjujuće. Svakako, uloga koja mu je zapala od strane velikih 'kumova' Haaškog tribunala zahtijeva i dozu agresivnosti, no red je da se čovjek ipak zapita ima li tu možda i drugih stvari. Poput svog kolege Jean-Louis Franeaua (koje se nedavno spominje u crnoj kronici Belgije), nije li on možda i slobodni zidar? Jer konačno, ta svinjarija vrvi u visokom pravosuđu Belgije kao i u sudnici Haaškog tribunala. Možda to i djelomično objašnjava meteorski uspon tog sitnog pravnika iz Ardennea, kao i njegova hrvatožderskog instinkta. Jer u ložama 'Fils de la Veuve' Hrvati nisu jako omiljeni.

Kako god bilo, epizoda topničkih dnevnika samo je kamuflaža koja loše govori o 'europskoj' budućnosti Hrvatske. Nakon ekspediranja generala u Haag, nakon afere sa Zerpom, nakon piranskog skandala, postavlja se pitanje koja dodatna vrsta klečanja i koja dodatna vrsta ispovijesti još čeka Hrvate? Postavlja se i pitanje o mjestu koje će dobiti Hrvatska ako se Europska Unija slučajno ipak oduči da joj odškrine vrata za nuždu.

Christophe Dolbeau
preveo: Tomislav Sunić
Hrvatski list