Nenaučena povijest

Najzaslužniji za stvaranje današnje hrvatske države i njen prvi predsjednik, dr. Franjo TuđmanTuđman, prije 18 godina, iz bolničkog je kreveta, neposredno pred svoju smrt, uputio zadnji apel upozorenja Hrvatima: 'Čuvajte se balkanskih integracija'.

Zabrinut zbog pritisaka kojima je i sam bio izložen, ovim očinskim zavjetom zatražio je od hrvatskih političara da se ne dopuste izmanipulirati i kao guske kroz maglu hrvatski narod ponovo odvesti u nekakvu 'novu' Jugoslaviju. U kojoj će svi, opet priželjkivati i poticati njegovu pljačku i nestanak .

Tuđmanu kao vrsnom povjesničaru, koji je temeljito proučavao i razumio povijest političkih zbivanja i geostrateških odnosa na Balkanu, nije bilo teško predvidjeti da će, zbog neočekivanog postignuća hrvatske slobode i neovisnosti, 'oštećena' strana, prema novostvorenoj hrvatskoj državi kreirati takvu politiku u sklopu koje će je svim mogućim smicalicama pokušati ponovo vratiti u prostor bivše Jugoslavije.

Njegov tadašnji strah i zabrinutost pokazali su se opravdanim.

Nakon Tuđmanove smrti stvaranje "liberalnije Jugoslavije"

Nakon njegove smrti, vješto dizajnirana 'nova' balkanska politika EU pod dirigentskom palicom Londona i na ZPvlast instalirani 'bivši' Jugoslaveni kroz sofisticiranu diplomatsko-obavještajnu mrežu i medijske pripreme od MesićSiva eminencija hrvatske politike i Tuđmanov nasljednik, Stjepan Mesić, jedva je dočekao njegovu smrt da bi na brzinu, još dok se Tuđman nije ni ohladio u grobu, u studenome 2000. godine, skupa s osnivačima i sponzorima bivših Jugoslavija, organizirao u Zagrebu Balkanski summit čelnika zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija). Na kojem se, u ime hrvatskog naroda, bez njegovog znanja i pitanja, obvezao Hrvatsku ponovo vratiti vezati za prostor u kojem je bila utamničena i zlostavljana gotovo čitavo prošlo stoljeće.detuđmanizirane Hrvatske uspjeli su napraviti žrtveno janje koje se od tada stalno gura u ralje nove, nešto liberalnije Jugoslavije.

Rješenje za ostvarenje tog plana 'međunarodna zajednica' stvaratelja bivših Jugoslavija pronašla je u povratku na vlast 'bivših' jugokomunista u Hrvatskoj, od kojih su mogli tražiti i dobiti što god požele. Poglavito onih koji, ucijenjeni svojom jugoudbaškom prošlošću, nisu imali hrabrosti usprotiviti se nametanju novih balkanskih integracija. Upravo suprotno. Siva eminencija hrvatske politike i Tuđmanov nasljednik, Stjepan Mesić, jedva je dočekao njegovu smrt da bi na brzinu, još dok se Tuđman nije ni ohladio u grobu, u studenome 2000. godine, skupa s osnivačima i sponzorima bivših Jugoslavija, organizirao u Zagrebu Balkanski summit čelnika zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije (minus Slovenija + Albanija). Na kojem se, u ime hrvatskog naroda, bez njegovog znanja i pitanja, obvezao Hrvatsku ponovo vratiti vezati za prostor u kojem je bila utamničena i zlostavljana gotovo čitavo prošlo stoljeće.

Kada je godinu dana kasnije (29. listopada 2001.) pred visokim dužnosnicima EU tadašnji hrvatski premijer, Mesić i RačanIvica Račan, u ime svoje vlade potpisao zajednički Pakt o Stabilizaciji i Pridruživanju zemalja Zapadnog Balkana (Stabilization And Association Agreement) kojim se Hrvatska obvezala biti integralnim dijelom 'nove' zapadnobalkanske zajednice, bilo je očito da se hrvatski narod vodi natrag do pogubnog balkanskog odredišta. I da je politički vizionar Tuđman bio u pravu.

Tadašnji tijek i provedba spomenutih ugovora, čijim su potpisivanjem Mesić i Račan nametnuli Hrvatskoj obvezu da ponovo dijeli zajedničku sudbinu s Srbijom i drugim balkanskim zemljama 'Naše Regije', nedvojbeno ukazuje na težinu njihove odgovornosti za nezavidno staje u kojem se hrvatski narod trenutno nalazi, a koje je plod i njihove politike. Onaj koji u to sumnja neka samo pogleda trenutnu situaciju s Agrokorom i na slovensko-hrvatskoj granici pa će mu možda biti malo jasnije gdje zapravo završava Europa, a počinje Zapadni Balkan.

Balkanski summit

Sve ovo nije jasno ni dovoljno ozbiljno obznanjeno narodu u Domovini. Operativne pripreme za Balkanski Bildtsummit zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije, (bez Slovenije) u Zagrebu, 2000-te godine, gdje su uz Mesića ključne KapitalVodeće zemlje članice EU jednostavno ne žele više novac svojih poreznih obveznika bacati u tu notornu balkansku jamu bez dna, pa traže sredstva za stabilizaciju i uzdržavanje tog prostora. Budući da one same to ne žele, a s druge strane ne žele dopustiti da zbog širenja utjecaja, to bude ruski ili kineski kapital, preostaje jedino manipulativni kapital centara moći 'međunarodne zajednice' (Soroš & Co.). Koji, radi sigurnosti svojih ulaganja predhodno traži 'stvaranje većeg tržišta i zajedničkih balkanskih institucija'.uloge iza scene odigrali tadašnji francuski predsjednik Chirac i ‘neovisni’ švedski diplomat Carl Bildt, kao i samo njegovo održavanje i zaključci, prošli su gotovo neprimjetno na političkom i medijskom radaru Hrvatske. Isto kao i Račanovo potpisivannje Pakta o Stabilizaciji i Pridruživanju, za čiji članak 11.-14. na stranicama 18. i 19. bi se moglo reći da Hrvatsku veže za ‘novu’ jugobalkansku zajednicu čvrće nego Ustav iz 1974. godine.

Zanimljivo, vodeći hrvatski političari i mediji tada su sve vrijeme narodu pozornost okupirali svojim srljanjem navrat-nanos u EUropu, dok potpisanu obvezu o stvaranju novo jugoslaveske regionalne zajednice Zapadni Balkan, apsolutno nisu spomenuli. Kamuflirajući ubrzano 'regionalno' udruživanje kao 'uspostavu dobrosusjedskih odnosa u Jugoistočnoj Europi'. U Hrvatskoj gotovo nitko nije obraćao, a niti sada obraća, pozornost na česte i gotovo indentične izjave najviših EU dužnosnika iz kojih je razvidno da oni europsku budućnost Hrvatske Sorosvide čvrsto zaključanu u novoj regionalnoj zajednici Zapadni Balkan. Naime, u svim izjavama čelnika EU kao polazna točka u odnosima s Hrvatskom, od hrvatske vlade i političara, traži se realizacija potpisanih zaključaka s zagrebačkog Balkanskog summita iz studenog 2000-te i Ugovora o Stabilizaciji i pridruživanju 2001. godine. Osim toga, čelni ljudi EU do sada su puno puta iscrpno izložili svoj plan za Zapadni Balkan u kojem se uvijek naglašava kako oni žele vidjeti kako sve članice nove regionalne zajednice 'putem ponovnog spajanja veza koje su držale narode tog područja skupa pletu mrežu bliskih ugovornih obveza i zajedničkih institucija kao zalog za veću političku i gospodarsku sigurnost Zapadnog Balkana’.

Što se time zapravo želi postići?

Vodeće zemlje članice EU jednostavno ne žele više novac svojih poreznih obveznika bacati u tu notornu balkansku jamu bez dna, pa traže sredstva za stabilizaciju i uzdržavanje tog prostora. Budući da one same to ne žele, a s druge strane ne žele dopustiti da zbog širenja utjecaja, to bude ruski ili kineski kapital, preostaje jedino manipulativni kapital centara moći 'međunarodne zajednice' (Soroš & Co.). Koji, radi sigurnosti svojih ulaganja predhodno traži 'stvaranje većeg tržišta i zajedničkih balkanskih institucija'.

Stabilizacija Hrvatske i balkanskog prostora na račun Hrvatske

Zašto im je u svemu tome važna Hrvatska? Zato jer bez Hrvatske, koja je jedino dovoljno atraktivna da može Jugosferaprivući goleme investicije kojima bi se održavalo u miru to trusno područje, vodeće zemlje EU i međunarodni kapital jednostavno ne vide uporišta na tom prostoru. Jedino dakle žrtvovanjem Hrvatske, kao jamca, njihovom kapitalu mogu se pružiti garancije za investiranje u jeftinu radnu snagu i prirodne resurse na tom prostoru, bez da se izlaže riziku.

Naime, prema procjenama stručnjaka Hrvatska bi sama privukla polovicu izravnih stranih ulaganja i proizvodila oko polovicu izvoza Zapadnog Balkana. Zahvaljujući ekonomskom potencijalu hrvatske obale i otoka hrvatsko gospodarstvo pridruženo zemljama Zapadnog Balkana, samo bi ostvarivalo skoro polovicu ukupnog bruto prihoda (GP) te zajednice. Ako se tome pridodaju dvocifrene milijarde dolara godišnjeg prihoda od turizma i doznaka Hrvata iz iseljeništva, onda je jasno da bolju i izdašniju kravu muzaru svom ‘bivšem’ balkanskom žandaru i zaleđu, EU nije mogla pronaći. Jednostavno, ideja je da se na tom siromašnom i nemirnom području koje se nalazi u stanju permanentnog kaosa, druge bivše republike pokrajine što se nakon raspada Jugoslavije same ne mogu uzdržavati, uzdržavaju i razvijaju na račun bogatstva Hrvatske. Isto kao u bivšoj Jugoslaviji.

Očito se tu radi o ponavljanju povijesti - stabilizaciji Srbije i balkanskog prostora bivše Jugoslavije na štetu Hrvatske.

Centri moći 'međunarodne zajednice' i EU vide dakle Hrvatsku isključivo kao crpilište prihoda za uzdržavanje mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Koju će strane banke i investitori koristit kao idealan poligon za stvaranje profita i prelijevanje kapitala potrebnog za uzdržavanje nove – 'Regije'. Zato je stvaranje ‘nove’ zapadnobalkanske zajednice, u kombinaciji s Hrvatskom kao taocem, jedan je od strateških prioriteta politike centara moći ‘međunarodne zajednice’ i vodećih zemalja Europe.

‘Međunarodna zajednica’ stvaratelja i sponzora bivših Jugoslavija, Tuđmanu bi možda i mogla oprostiti 'grijeh' ratne pobjede nad njihovim balkanskim žandarmom, ali mu nikako nije mogla oprostiti njegovo čvrsto odbijanje da nakon oslobođenja Hrvatsku ponovo integrira u 'novu' regionalnu zajednicu sa Srbijom. Zbog takve 'uskogrudne i nacionalističke politike' većina medija i političara najmoćnijih zemalja EU, skupa s Beogradom i ‘bivšim’ Jugoslavenima, najviše se obrušavala i još uvijek obrušava na ‘uskogrudnog nacionalistu’ Tuđmana. Što se najbolje očitovalo onako napadno organiziranim bojkotom njegove sahrane. Ali i nakon toga, stalnim napadadima i marginaliziranjem ‘zadrtih nacionalista’ i ‘fašista’, koji se u Hrvatskoj protive ponovnom vezivanju balkanskog lanca oko vrata.

Konspirativno stvaranje nove Jugoslavije

Nakon veličanstvene pobjede nad velikosrpskim agresorom i postignuća slobode, cilj prvog hrvatskog predsjednika i naroda bio je jasan - Okončati zlu balkansku sudbinu i Hrvatsku početi integrirati u obitelj srednje europskih zemalja, s kojima dijeli zajedničku povjest i tisućgodišnju kulturu. Narod je tada bio pun naivne nade kako će ga ujedinjena EUropa ubrzo prigrliti u svoje naručje, i kao nagradu za povjesnu ulogu njenog vjekovnog predziđa i branitelja, pomoći mu da se što brže integrira u njen sustav. Ali, kako su godine Jugoslavijaprolazile a EU (predvođena državama koje se nisu, i nikada neće pomiriti s nestankom Jugoslavije) počela Hrvate nagrađivati detuđmanizacijom, izjednačavanjem krivice za 'građanski rat na tlu Jugoslavije' i optužnicama za 'zločinački pothvat', nada se počela gasiti.

Stalnim izmišljanjem novih uvjeta i postavljanjem novih prepreka neovisnom priključenju Hrvatske vješto se maskiralo kupovanje vremena potrebnog da se Srbija, ZPVrlo zamršeni koncept nove Jugoslavije koji se pod okriljem EU i imenom Zapadni Balkan ponovo nameće, Hrvatskoj je potpuno neprihvatljiv jer svatko tko poznaje povijest tog prostora zna što je sve hrvatski narod propatio i izgubio u dvije slične, propale balkanske zajednice. Crne slutnje da bi u okviru EU uskoro mogla zaživjeti i treća (Zapadni Balkan) moraju izazvati smrtonosnu zabrinutost svakog Hrvata.BiH, Crna Gora, Kosovo i Makedonija, barem donekle 'stabiliziraju'. Činjenica da se ni Europi ni Srbiji ne žuri da jedna drugoj padnu u zagrljaj najviše se tako obijalo o glavu Hrvatskoj. Ironično je i zapravo paradoksalno da su upravo taktičkim otezanjem s izručivanjem ratnih zločinaca Hagu, uz stalno flertovanje s Rusijom, velikosrpski političari u Beogradu uspjeli ojačati svoje pozicije prema EU, nametnuti joj svoju 'važnost' i ulogu u 'Regionu' i sasvim marginalizirati Hrvatsku. Cijena članstva Hrvatske u EU pod takvim 'regionalnim' uvjetima, neprihvatljivo je visoka, nemoralna, nepotrebna i užasno opasna. Tu se očito radi o konspirativnom, korak po korak, stvaranju nove Jugoslavije koja će, ako zaživi unutar EU, imati pogubne učinke i posljedice po hrvatski narod.

Mnogi ugledni politički analitičari smatraju da, u slučaju daljnjeg gušenja vitalnih hrvatskih nacionalnih interesa i popuštanja Beogradu, političari u Zagrebu moraju djelovati čvrsto i odlučno uključujući tu i preispitivanje svojih odnosa s EU i okretanja drugim strateškim partnerima.

Ovaj dakle, vrlo zamršeni koncept nove Jugoslavije koji se pod okriljem EU i imenom Zapadni Balkan ponovo nameće, Hrvatskoj je potpuno neprihvatljiv jer svatko tko poznaje povijest tog prostora zna što je sve hrvatski narod propatio i izgubio u dvije slične, propale balkanske zajednice. Crne slutnje da bi u okviru EU uskoro mogla zaživjeti i treća (Zapadni Balkan) moraju izazvati smrtonosnu zabrinutost svakog Hrvata.

Ako današnji hrvatski političari ne prepoznaju tu opasnost, hrvatski narod mogao bi uskoro (kada se za 5-6 godina, vučene za uši od vodećih zemalja EU i 'međunarodne zajednice' Srbija i preostale članice Zapadnog Balkana priključe Hrvatskoj u EU) biti vrlo neugodno iznenađen spoznajom da su njegovi politički predstavnici u posljednjih 18 godina radili na demontaži suverenosti hrvatske države u ime nekakvog, na vrat na nos srljanja u Europu, koje u stvari nije bilo ništa drugo do priprema za njegov povratak u malo širi kavez bivše Jugoslavije. U kojem će, ako adekvatno ne zaštiti i ne nastavi razvijati svoj vlastiti indentitet, na pravi način ne iskoristi i ne zaštiti svoje nacionalno bogatstvo, Hrvatska razapeta između EU i Zapadnog Balkana, postati svačija i ničija. I biti razgrabljena kao komadić kolača.

Povijest je učiteljica života, ali mi Hrvati smo očito loši učenici ako iz svoje povijesti ništa nismo naučili.

Željko Dogan

Čet, 28-05-2020, 05:51:12

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.