Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Vodeće industrijske nacije stoje danas pred dilemom: Povećati investicije za gradnju novih nuklearnih reaktora na račun zapostavljanja razvoja obnovljivih izvora energije, ili prekinuti daljnju izgradnju nuklearki a povećati investicije u obnovljive energije.
Kroz zadnjih tridesetak godina je kod političara oscilirala dominacija jednog ili drugog scenarija, ovisno o momentalnim tehničkim i psihološkim problemima vezanim uz nuklearke kao i od duljine svjesne memorije većih atomskih nesreća poput Harrisburga (USA), Lucensa (Swiss), Windscale odnosno Sellafielda (GB), Saint-Laurenta (Francuska) i Černobila (Rusija) i veliki broj manjih ili većih tehničkih smetnja.
Većina aktivnih građana je protiv nuklearne energije, ali to nije slučaj za industrijske bosove. Razlog je jednostavan: ako država (poreznici), investira u gradnju jedne nuklearke, onda danas samo pogon privatnoj industriji donosi u prosjeku dnevno po milijun eura čiste zarade. Kod tolikog novca lako dolazi do korupcije i političke malverzacije na štetu objektivnosti u diskusiji i ne obaziranja na želje i dobrobit građana.
U Toyatu (Japan) se na nedavnom sumitu šefova vlada vodećih industrijskih zemalja (G7 + Rusija) predlagala izgradnja preko tisuću novih nuklearki kao rješenje zatopljenju zbog stakleničkih plinova. Po toj financijski i tehnički utopijskoj sugestiji bi se navodno moglo do 2050. prepoloviti produkciju CO2-a. Pritom se zaboravlja da sve današnje nuklearke produciraju približno 16% svjetske električne energije, ali samo 2.1% globalne primarne energije. Iz toga se vidi kako se pretjeruje njihova važnost za smanjenje ugljičnog dioksida. Sumit je u medijima prouzročio novu euforiju za pro-nuklearni scenarij sa sloganom „renesansa atomskih reaktora“. U stvari se radi samo o renesansi propagande za nuklearke, jer nijedna od G7 zemalja momentalno ne gradi ni jednu. Cilj lobiranja atomske industrije je dobivanje državnih subvencija (kako je to bilo do sada) za gradnju i osiguranje nuklearki, jer je i jedno i drugo previše riskantno da bi zanimalo privatne investitore. To je jedan od razloga da od 30 zemalja koje imaju nuklearke samo 12 grade nove, i to pretežno u istočnoj Europi i Aziji.
U SAD-u, naprotiv već tri desetljeća se ne planiraju nove nuklearke, i to uglavnom zbog toga što država ne preuzima financijski rizik, a privatnom kapitalu se to ne isplati. Na primjer, kod nesreće Three Mile Island reaktora 1976. godine se dogodilo da je u nekoliko minuta propala investicija u milijardama dolara s dodatnom milijardom za čišćenje od radioaktivnog materijala, a da i ne govorimo o padu vrijednosti nekretnina u tom području. Ne mora svaka nuklearna nesreća biti u kategoriji Černobila da bi upropastila državni proračun i turizam male zemlje poput Hrvatske.
Srećom, nedavno je došlo u svijetu do revolucionarne spoznaje i konsenzusa (koji se, nažalost, skoro ne odražava u hrvatskim medijima) da je dugoročno nuklearni scenarij slijepa ulica i da su obnovljive energije jedina alternativa. Posve je neupitno da su, dugoročno, obnovljive energije jedino samoodrživo rješenje sa stanovišta resursa, ekologije, cijene, izbjegavanje ratova i terorizma. Ostaje samo tehničko pitanje koliko vremena znači dugoročno.
Često je riječ o energetskoj katastrofi poslije 2050. godine, kad relativno jeftina nafta i plin budu iscrpljeni. U stvari, katastrofu doživljavamo već danas s novim cijenama svih vrsta energija. Najvažniji dio rješenja za tu neposrednu katastrofu je štednja energije i njena efikasnija upotreba. Za to nam treba bitna promjena tehničke tradicije i dosadašnjeg načina života!
Pogledajmo malo detaljnije pro i kontra argumente za nuklearni scenarij.
Argumenti za nuklearne je da produciraju puno manje CO2 plina od fosilnih, i da cijena fosilnih resursa brzo raste zbog ograničenih rezervi, dok potrebe, osobito u zemljama u razvoju, rastu još brže. No, to je samo djelomično istinito jer se prešućuje kompleksni ciklus za dobivanja goriva za nuklearke. Evo što se prešućuje:
Kako prirodni uran ima samo 0.7 % korisnog izotopa 235, treba ga obogatiti do 2-3 % s izotopom 235, što se radi u velikim specijaliziranim postrojenjima pomoću difuzije ili centrifugalno. Tako obogaćen se stavlja u nekoliko metara duge cijevi koje onda služe kao jezgra nuklearnog reaktora. Taj kompletni kompleksni proces obogaćenja i pakovanja košta otprilike isto toliko koliko i dobivanje prirodnog urana iz rudače.
Cijena proizvodnje kilovatsata je ista u Njemačkoj i u Francuskoj, ma da Njemačka dobiva samo 25 % električne energije od nuklearki, dok Francuska, koja se je davno opredijelila za nuklearni scenarij, dobiva gotovo 80 %, a izvozi 40 % svoje proizvodnje. Neovisno o cijeni iz nuklearke, cijenu određuje burza i prema cijeni burze se kupuje ili prodaje električna energija u zapadnoj Europi. Cijena obnovljive energije će se polako stabilizirati (jer je neiscrpna) dok će cijena nuklearne energije stalno rasti ( kilogram urana skočio od 60 na 510 dolara u zadnjih 5 godina). Rezerve Urana s današnjim načinom korištenja su manje od rezervi plina! Općenito govoreći rezerve neće nestati, ali cijena će biti nedostiživa. Obnovljivi resursi su besplatni! Odatle slijedi da nuklearni scenarij ne može dugo biti stabilan. Francuske će se stare nuklearke amortizirati, ali kada će se isplatiti nove (poput eventualne Hrvatske nuklearke) ako se uzme u obzir da od projektiranja do funkcioniranja nove elektrane može proći i petnaest godina?
Dosad smo diskutirali cijenu proizvodnje nuklearne energije, ali je otpad veliki problem. Do danas ne postoji na čitavom svijetu ni jedan deponij za jako radioaktivan otpad, pa nuklearna industrija uz ostalo ostavlja ceh našim unucima. Treba znati da svaka nuklearka danas u prosjeku godišnje producira oko 30 tona radioaktivnog materijala, uključujući 200 kg visoko otrovnog plutonija, s poluživotom od 24000 godina. Lako je ilustrirati značaj tog velikog broja: da su Neadertalci imali nuklearke, danas bismo još bili potencijalno izloženi četvrtini njihovog plutonija u privremenim deponijima. Element plutonij je materijal za bombe. Ne postoji u prirodi, nego je umjetno proizveden kao otpad u nuklearkama. Poznato je koliko problema imamo s deponijima za obične otpatke. Nitko ga ne će u svojoj blizini. Za radioaktivni deponij je problem tisuću puta veći! Samo jednu minutu nezaštićenog zadržavanja blizu male količine plutonija znači sigurnu smrt. To je najefikasniji materijal za teroriste. Zato proliferacija nuklearki može postati konac civilizacije!
Treba biti oprezan i sa stručnim ocjenama. Tako je Heisenberg, nobelovac, veliki fizičar koji je prvi pokušao u Europi graditi atomski reaktor, tvrdio 1955. godine, da je radioaktivni otpad dovoljno zakopati tri metra u zemlju.
Nedavno je u Tricastinu (Francuska), gdje tri nuklearke proizvode 75% električne energije za obradu uranovih resursa, isteklo 30 kubičnih metara tekućine s uranovim sastojcima. Turistima je zabranjeno kupanje i ribarenje u rijeci, a seljaci ne smiju upotrebljavati vodu. Kako je s podzemnim vodama i kakvu će reperkusiju imati izljev zagađene Rhone u more za kupaće još je nepoznato. Ponovno 24.7.2008 nuklearna nesreća u Francuskoj. To je četvrta nesreća unutar dvije sedmice u šampion zemlji za nuklearke. Ironično je ili neupućeno zvati nuklearnu energiju čistom samo zbog toga što jedan dio procesa proizvodnje te energije izbacuje u atmosferu manje ugljičnog dioksida od staromodnih elektrana na ugljen! Poslovi s radioaktivnim materijalom zahtijevaju visoku tehniku, gornje izjave pokazuju opasni manjak tehničke kulture kod nas!
Mnogi ekonomisti smatraju da jedino energetsko rješenje do polovice 21. stoljeća su obnovljive energije: sunce, vjetar, voda geotermik, biomasa i ugljen s tzv. „Clean Coal Tehnologijom, „zero emission of CO2“ (filtriranje ugljičnog dioksida). Interesanto je napomenuti da Kuwait gradi elektrane na ugljen s jeftinim australskim ugljenom, da bi prodavao skupo svoju naftu
Danas je u Hrvatskoj najveći izvor električne energije štednja i efikasnija proizvodnja i raspodjela električne energije. Elektrane na ugljen moraju imati efikasnost 45 do 50% s dekarbonizacijom. Plinske elektrane moraju biti kombinirke koje se mogu vrlo brzo izgraditi. Inteligentna je tendencija decentralizacija produkcije električne energije, napr. Vjetroturbine i južne krovove pokriti s fotovoltajičkim panelima, gorive ćelije koje lokalno vrlo efektivno stvaraju struju i toplinu, mini hidrocentrale i slično. Kako je već dugo slučaj u Njemačkoj, počeli su se organizirati i kod nas poduzeća s namjerom da iznajme južne krovove da bi o svom trošku ugradili fotovoltaičke panele i prema novom zakonu o obnovljivim energijama unosno zarađivali na investiranom kapitalu prodajom subvencioniranog kilovatsata! Standardni centralizam, favoriziran u prošlom stoljeću polako se reducira. Zato treba nova moderna električna mreža za transport električne energije koja bi bila u rukama poduzeća neovisnog od poduzeća za produkciju, kako to zahtjeva i Europska komisija. To favorizira ubacivanje u globalnu mrežu električnu energiju produciranu s obnovljivim izvorima energije, eventualno kupovanje na burzi električne energije i time spriječiti monopol HEP-a. To nisu male investicije, ali su investicije u budućnost bez financijskog rizika kako je to slučaj kod nuklearki. Naš put morao bi biti bez nuklearki, jer one nisu kompatibilne s obnovljivim energijama. Naime obnovljive ovise o meteorološkim uvjetima, a nuklearke se ne mogu prema potrebi bez velikih financijski troškova isključiti ili uključiti što je vrlo jednostavno s fosilnim elektranama. I nuklearke su kapital intenzivne, ali bez novih radnih mjesta za razliku od obnovljivih. Novac se može samo jednom potrošiti. Hrvatska ne može financijski slijediti oba puta: nuklearni i obnovljivi. Cijena novih nuklearki je u stvari nepoznata, tvrdnja 3-4 milijarde eura je optimistička. Jedini EPR (Europian Pressurized water Reaktor) treće generacije reaktor u gradnji u zapadnoj Europi (Olkiluto, Finska) već danas još u gradnji od predložene cijene dodatno košta 1.5 milijardi eura. 1975. godine tzv. „Rapid Brider“ reaktor, tada euforično smatran kao jedini ekonomski tip reaktora, skočio od predložene cijene 700 milijuna maraka na 7 milijardi i 1991. zbog političkih razmirica na koncu napušten bez da je proizveo jedan kilovatsat energije. Takvo nešto može se priuštiti bogata Njemačka, ali ne Hrvatska!
Na koncu konca treba naglasiti da ma koliko bile sigurne nuklearke, pa i one s tzv. pasivnom sigurnošću tipa IV. generacije, ipak u konačnosti sigurnost ovisi o čovjeku, bilo tehničaru u pogonu ili teroristu fanatiku. Naša tehnička kultura je manja od ruske tehničke kulture, a mirni rutinski rad je neprijatelj sigurnosti! Slučaj Černobilske nesreće s radioaktivnim zagađenjem prostora polovice Hrvatske ostavio bi nas bez lijepe ali s radioaktivnom domovinom. Hrvatska je mala i mi nemamo gdje iseliti! Zato bez obzira na ekstremno malu vjerojatnost događaja ne bi se smjelo riskirati, jer je to za nas apsolutni rizik i ne može se usporediti s relativno lokalnim rizicima ili riziku u prostorno velikim zemljama!
Što god radimo u životu vezano je uz rizik, ali prihvaćanje rizika je uvijek osobno, a ne znanstveno pitanje. Zato u demokratskom društvu može samo plebiscit odlučiti koji ćemo put odabrati. To vrijedi za sve demokratske zemlje, pa se može dogoditi, osobito poslije jedne supernesreće, da u bogatim industrijskim zemljama reaktori budu napušteni, a atomska tehnologija obsolitna. To bi imalo reperkusije za daljnji pogon nuklearke i u Hrvatskoj!
Ne odlučujmo brzopletno, konačna odluka je sudbonosna, jer Hrvatska neće ostati ista s novim reaktorom ili bez njega!
Daljnja budućnost može biti samo „obnovljiva“. Zato započnimo čim prije taj put!
fizičar dr. Ivo Derado, München
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Gore-ov solarni prijedlog je umorstvo: Neke elementarne činjenice o solarnoj energiji
21. srpnja (LPAC)
Unatoč genocidnim Al Gore-ovim naveliko reklamiranim tvrdnjama u suprotno, nema značajnog poboljšanja u tehnologiji solarne pretvorbe koje bi od prijedloga solarne energije stvorile išta drugo osim mokrog sna zelenih—i, iz osnovnih znanstvenih razloga, nikad ne će ni biti išta drugo. Ako se primjeni, veliko dostignuće solarne energije bilo bi uzaludna smrt stotina milijuna, čak i milijarde širom svijeta zbog uskraćivanja nuklearne energije.
Osnovni problem s uporabom solarne energije kao izvorom električne energije je niska gustoća protoka energije iz Sunca. Mjereno u vatima po četvornom metru tla Zemljine površine godišnji prosječni sunčani protok varira preko Sjedinjenih Država od oko 160 u Novoj Engleskoj do 240 u Albuquerqeu u N.M. dajući za čitave SAD prosjek od 200 W/m2. Kad bi se svu tu energiju moglo pretvoriti izravno u električnu struju, mogli biste upaliti dvije žarulje od 100 W za svaki četvorni metar zemlje—danju, naravno.
Naravno, sva sunčeva toplina ne može se pretvoriti u električnu energiju. Uzmite najnoviju solarnu elektranu koju će pustiti u pogon, Nevada Solar One, postrojenje solarnog koncentratora pokraj grada Boulder City u Nevadi, koje uključuje najnovija parabolična zrcala izrađena u Njemačkoj za fokusiranje sunčeve topline na posebno konstruirane prijemnike od vakuumom izoliranog čelika i stakla od njemačke tvrtke Schott. Iako procijenjena na 64 MW najvišeg generirajućeg kapaciteta (to jest kod punog Sunca bez oblaka), stvarni prosječni generirajući kapacitet postrojenja preko 24-satnog dana je negdje ispod 15 MW. Ta se proizvodnja ostvaruje na zemljinoj površini od 1.3 milijuna četvornih metara, dajući stvarni kapacitet generiranja električne energije postrojenja od 11.4 W/m2. Prema tome ovo uzima 9 m2 površine pogona da se proizvede dovoljno električne struje za upaliti žarulju od 100 W—na dnevnom svijetlu [vidi opasku].
Usporedite to s gustoćom energije modernih nuklearnih reaktora koji proizvode od 2 milijuna do 100 milijuna W/m2 reaktorske jezgre. No usporedba nije samo puko pitanje veličine. Moderni visoko temperaturni reaktor daje izlaznu električnu energiju i temperature jezgre koje omogućuju dodatne sposobnosti kao što su snabdijevanje toplinom za korištenje u industrijskim procesima, desalinizaciju morske vode, proizvodnju vodika za goriva, i stvaranje izotopa za uporabu u industriji, medicini i istraživačkom radu. Još važnije, razvoj kadra znanstvenika, inženjera i srodnih zvanja stručnih u proizvodnji i istraživanjima nuklearne energije, utire put čovjekovom ovladavanju
nad sub-nuklearnim područjem gdje će se otkriti tajne fuzije, i s vremenom reakcije materije-antima terije. Na udaru prijedloga Gore-a, ustvari zastupnika anglo-holandske oligarhijske težnje za povratak u novi Mračni vijek, stvarno je sama znanost. Nakon što su uspjeli uglavnom uništiti nuklearne sposobnosti SADa, nakana [tih krugova] je kanalizirati preostali znanstveni impuls sljedećeg pokoljenja u traganje za boljom solarnom ćelijom, za klimatskim prijevarama i vođenjem kataloga izumirućih vrsta od kojih najveće ubrzanje [izumiranja] pokazuje čovječanstvo.
Opaska: Da bi se svih 1,090 GW generirajućeg kapaciteta SADa zamijenilo solarnim pogonima zahtijevalo bi površinu zemlje od 37,000 četvornih milja [oko 96,000 km2]—približno površina države Virginije. Da bi se proizvela moderna razina električne energije stanovništvu svijeta, koristeći solarne pogone, zahtijevalo bi 1,420,000 km2 [548,000 četvornih milja], pet puta površine Ujedinjenog Kraljevstva i Nizozemske zajedno. Njemačka, koja je napustila razvoj nuklearne energije u korist vjetra, Sunca i drva, još uvijek se oslanja na nuklearnu energiju za 26% svoje električne mreže, na ugljen za 63% a vjetar, Sunce, geotermalnu energiju i izgaranje drva čini samo 7%.
A o tzv. "globalnom zatopljenju" i ostalim IZMISLJOTINAMA, "koje su opce poznate cinjenice"!, evo od bivseg voditelja:
Raketni znanstvenik, bivši zagovornik globalnog zatopljenja se ohladio
18. srpnja, Australija (CEC – 'Citizens Electoral Council')
David Evans, konzultant australskog Ureda za stakleničke plinove od 1999. do 2005. sad udara po teoriji globalnog zatopljenja, koju je ranije podržavao. U rubrici Mišljenja Rupert Murdochovih nacionalnih novina The Australian, Evans je izjavio: Ja sam raketni znanstvenik i ja sam napisao program modela za obračunavanje [količine ispuštanja] ugljika (FullCAM) kojim se mjeri australsko pridržavanje Kijotskog Protokola, u sektorima obrađivanja zemlje i šumarstva.
„Mi znanstvenici imali smo političku potporu, sluh vlade, velike proračune i osjećali smo se vrlo važnim i korisnim (barem je tako bilo kod mene). Bilo je prekrasno. Radili smo da spasimo planet“. Evans je rekao on je u početku mislio da su dokazi „vrlo dobri“, no priznao je nisu bili zaključni. A sad veoma otvoreno kaže: „Nema dokaza koji bi podržavali ideju da emisije ugljika prouzrokuju značajno globalno zatopljenje. Nikakvih. Laburistička vlada spremna je namjerno uništiti gospodarstvo da bi se smanjila emisija ugljika. Smatrat će ih se kriminalno nemarnim ili ideološki glupim što nisu to prozrijeli. Pa ako i Liberali podrže opću nakanu njihovog čina, i na njih će se slično gledati“.
Zeleni, ali i ljubitelji "čiste i netaknute" prirode, za svaki mogući izvor (pogon za proizvodnju) naći će tisuće razloga zašto ga, na dobrobit okoliša, ljudi ili životinja, ne treba graditi!
U isto vrijeme, svaki stanovnik želi biti potrošač te energije, po mogućnosti besplatne ili jeftine.
Znanstvenici, kao što je iz članka i komentara Ognjištara vidljivo, međusobno spore argumente oko veze energije, potrošnje energije i globalnog zatopljenja, uz sva razorna posljedična djelovanja na planetu Zemlju.
Neosporno jest da se čovječanstvo više ne želi vratiti na način i kvalitetu života predindustrijsk og društva, pa se opravdano postavlja pitanje gdje je izlaz i da li ga uopće ima ?
Kakvu energetsku strategiju treba Hrvatska ? Neodgovorni političari su, iz ovih ili onih razloga, rasprodali trenutno najvažniji HRVATSKI energent: NAFTU, u ruke stranaca, učinivši Hrvatsku energetski ranjivom i ovisnom o svjetskim kretanjima cjena, volje VLASNIKA o proizvodnji i potrošnji na malenom Hrvatskom tržištu! Neefikasni monopolizam u domeni električne energije, izuzetno je pogodan političkim lobistima iz inizemstva, kako bi "za ručak i večeru" odgovornim osobama, kreirali uvjete da se Hrvatska dodatno zaduži i enormno plati "izlaz (el. energetski)", za rastuću potražnju.
Upravo je zapanjujuća neodgovornost vladajućih garnitura do sada, koje nisu, barem politikom malih koraka i makar "kozmetičkim zahvatima", potencirale važnost štedljivosti i bolje učinkovitosti u gospodarenju energijom, u cijelom ciklusu od proizvodnje, transporta do mjesta potrošnje.
Nejasno jest, zašto se ne upotrijebe ZAKONSKA ovlaštenja, prisiljavajući INVESTITORE u nove objekte, dajući porezne olakšice svim ostalim korisnicima, te stimulativne mjere, uključujući i državne subvencije, za na pr. ugradnju solarnih kolektora. Priprema tople vode, na području cijele Hrvatske, moguća je gotovo 10 mjeseci, pa ako bi se samo 10% OBJEKATA (kućanstava i privrednih subjekata) služilo tim "besplatnim" konvertorom energije, nije teško izračunati koliko manje NAFTE i električne energije bi se GODIŠNJE, na razini cijele Hrvatske, uštedjelo u vidu MANJEG uvoza i potrebnog plačanja konvertibilnim valutama !
Zašto ne stimulirati obitelji da pored tople vode, na krovove kuća ugrade i kolektore koji pretvaraju sunčevu energiju u električnu ? Primjer samograditelja u Zagrebu (Prečko) koji isporučuje godinama tako stvoren višak (za njegove potrebe) u mrežu HEPa je više nego poučan glede "monopolističke arogancije i nesposobnosti države" ! naime, HEP uredno uzima struju, ali isporučiocu ne plača ništa i još mu šalje akontacijske RATE za potrošnju HEPove struje, usprkos svih međusobnih ugovora..
Ako igdje, ovdje je pravi primjer kako je DRŽAVA mogla djelovati, brzo i efikasno, nadasve BESPLATNO (nivo propisa na papiru), te potaknuti KOLEKTIVNU svijest o mogućim MALIM KORACIMA pojedinca. A tisuće "malih koraka" ipak čine jedan VELIKI korak !
No, "uvoznom lobiju", ne odgovara smanjenje energetske potrošnje i smanjenje OVISNOSTI o uvozu te energije! Zašto ?
Jer samo u takvim okolnostima, kada se izlaz traži u "kupnji na tržišut", na čvrste će tememelje naići "plodonosna" ideja o gradnji NOVE NUKLEARKE, u daljnjem zaduženju HRVATSKE od 10ak milijardi dolara, nerješenim pitanjem (stoljećima) zbrinjavanja nuklearnog otpada...
Korist od nuklearke je očigledna. Za oligarhe globalizma!
Kako to da ovi "zeleni"(i zaglupljujuci mediji), koji su tako "zabrinuti" za "planet Zemlju" kada su u pitanju tzv. "klimatske promjene"( jedna od karakteristika klime je da se stalno mijenja! ), koji su nepodnosljivo GLASNI i AGRESIVNI, sutkom sute kada je u pitanju puno veca i dokazana opasnost za covjecanstvo, GMO?!
GMO znaci da ce u ljudske organizme, NASE, uci molekule, koje NIKADA od postanka covjeka nisu bile u nasem probavno sustavu!
Uz put, NEMA NIKAKVIH dokaza da su klimatske promjene( danas, jucer, prije 10.000 godina, ... ) prouzrocene umjetnom emisijom bilo cega, pa i CO2 i "zloglasnog" freona, kojeg se emitira 1000 puta vise u jednoj erupciji vulkana, nego sto je godisnja umjetna emisija!