Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Naša prošlost leži u Europi, a pogotovu budućnost. Samo one stranke koje su tako kulturološki orjetirane pripadaju Zapadu. Liberalna demokracija i mentalno razlikovanje socijalnog od socijalističkog vežu nas sa Zapadom. Filozof Karl Popper definira liberalnu demokraciju: Mogućnost smjenjivanja onih na vlasti bez prolijevanja krvi. Zato demokracija znači ne samo verbalno nego i realno distanciranje od diktatora bilo koje boje. Bez tog minimuma, jedna stranka ne pripada Europi.
U skorim izborima moraju hrvatski građani pokazati mentalnu zrelost za EU. Zato je važno izići na izbore u što većem broju.
Cinično ponavljanje da su sve stranke iste, korumpirane i lupeške, ne samo da je krivo, nego je psihološki štetno i za našu ekonomiju. Tko ne vidi razliku između stranaka, taj je politički slijep ili zloban. Neke nam stranke obećavaju, ako pobjede, da će „ukinuti“ siromaštvo. To je obmanjivanje. Osjećaj da je prošlost bolja od sadašnjosti je prouzrokovana lošim pamćenjem.
Efektivna i realna borba protiv korupcije i ekološki angažman su trademark svake napredne stranke zainteresirane za ekonomsko blagostanje zemlje.
Gospodin Ante Čičin Šain u svom intervjuu za Jutarnji list od 3.11.2007. dao je vrlo stručnu analizu naše današnje ekonomske situacije i zaključio: U Hrvatskoj se živi bolje nego ikad. To pokazuju i statistike o akumulaciji dobara prosječnog hrvatskog građanina. Društvo bez siromaha ne postoji nigdje na svijetu osim u glavama opsjednutim uravnilovkom. Model uravnilovke je utrka na 100 metara: Kompeticija se sastoji od sudionika koji svladaju tu udaljenost u 10 sekundi sa spektrom ostalih pojedinaca koji trebaju više vremena, sve do onih koji odustanu. Uravnilovka bi zahtijevala da svi istodobno prođu kroz cilj. Metoda bi bila da se drže za ruke. Time bi spriječili talentirane i za rad sposobnije da bi se tobože spasilo drugi kraj spektra.
Svi koji općenito kritiziraju našu današnjicu čine standardnu pogrešku da stvar promatraju s individualnog iskustva i uzimaju dio za cjelinu stvarnosti, a prava stvarnost je kompleksnija negoli mi možemo i zamisliti.
Izlaz na izbore ima pozitivni osobni psihološki efekt i pojedinac dobiva osjećaj osobne odgovornosti za situaciju u zemlji, što je nužno za uspjeh demokracije. Izbor stranke je ekonomski važan, jer standard se gradi polako ali brzo ruši. Ne postoji više onakav kapitalistički svijet koji je nekad ekonomske greške socijalizma spašavao s gastarbeiterima i kreditima koje nije trebalo vraćati .
Ne mogu svi kandidati biti po našem ukusu, ali u liberalnoj demokraciji i jedan političar koji ima um i srce na pravom mjestu može puno učiniti za društvo.
dr. Ivo Derado Splićanin
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
U nedavnoj (K)TV emisiji SVI SU sudionici zvucali domoljubno, dok nije iskrsnulo ( konkretno ) "pitanje SPOMENIKA Miljenku Smoji". Tada su samo Luka Podrug i jos jedan bili PROTIV, a na "argument" da je Miljenko SMoje, jugoslaven i orjunas - podupiratelj Slobodana Milosevica 1990.,bio "veliki pisac", odogovoreno je da je Mile Budak bio jos veci knjizevnik,pa su mu (s)rusili spomenik!
Sasvim je nevazno sto kaze ili misli "Filozof"( liberalne demokracije)Kar l Prosper.
Imamo mi nasih "filozofa": Puhovskog, Kangrgu, ...
A veliki stručnjak i bankar Ante Čičin-Šain tvrdi da se živi bolje nego ikada. Kako on to zna? Možda on živi bolje nego ikada. Uostalom, ne radi li se u osobi Čičin-Šaina o prvom guverneru "Hrvatske narodne banke" (1990-1994), znači onom koji je stvorio temelj za ovaj današnji nakaradni sustav monetarizma, hiperzaduženost i i izvozomanije? Naravno, svaki Cigo svojeg konja, hvali pa tako i Čičin-Šain ovo svoje ružno čedo od sadašnje hrvatske (u ovom slučaju ekonomske) stvarnosti...
A da se vratimo ovom mudrijašu Deradu koji, da bi izgledao još politički korektniji, k tomu i citira infamnog "filozofa" (koji nije bio nikakav filozof nego propagator globalizma utemeljenog na nekakvoj sintezi između marksizma i "američkog sna" te je za svoje zasluge dobio i britansko plemstvo) Karla Poppera...stvar no nevjerojatno.
On nam govori da živimo u najboljem od svih svjetova i da moramo biti sretni sa njim. Tko god nije, valja ga odmah označiti fašistom, komunistom ili što ti ja znam što. Prava je istina da u ovom današnjem sustavu nema ničega što bi se samo po sebi razumijevalo. Isto kao što smo prije živjeli pod boljševizmom uvezenim iz SSSR-a, tako sada živimo u sustavu parlamentarizma i liberal-kapital ističke demokracije, sustavu uvezenom iz Engleske. Nevjerojatno je kako su Englezi tim svojim virusom zvanim parlamentarizam zarazili cijeli svijet. A izvorno se kod tih dviju engleskih stranaka (podrijetlo dvostranačja) nije radilo ni o čem drugom nego o dva lobija predstavljena od svojih predstavnika-bo gataša (taj sustav u najizvornijem obliku očuvao se u USA, tom čedu Engleske). To je sva istina o parlamentarizmu.
A u zemljama poput Hrvatske, perifernima što se tiče svjetskih zbivanja, ali zato žestokima kad se tiče berezervnog prihvaćanja ideologija velikih i moćnih, ta laž zvana parlamentarizam poprima dramatične razmjere u javnoj percepciji. Svaki izbori doživljavaju se povijesnima, odlučujućima, jedni viču: "nemojte birati te ustaše, stranku opasnih namjera, ognjštare, primitivce, Hercegovce, thompsonovce, te rodijačko-pleme nske tipove"; drugi nariču: "samo nemojte te komunjare, jugoslavene, četnike..."
Uvijek ista pokavarena ploča. Pa svako glasačko pleme (hadezeovci i esdepeovci) zaokruži svoje poglavice, nadajući se da će oni ući u veliko vijeće. Onda dolaze četiri godine u kojima je oko pola hrvatske populacije nesretno (jer su oni "drugi" na vlasti), a druga polovica je umjereno sretna, hajdmo reći. Sad opet strepnja i očekivanje: hoće li "naši" pobijediti? A zapravo vlada jednostranački sustav...a ako to puk veseli da navija za te svoje "vođe", neka mu bude.
Panem et circenses.
Hrvatsko je unutarnje pitanje, hocemo li u EU uci s snagama koje mogu sacuvati Hrvatska bogatstva za buduca pokoljenja ili ce se "rasprodati" ovo što je preostalo, jeftinom "kupnjom" politički relevantnih garnitura moći. Sudeći prema dosada obavljenom "shopingu" multinacionalki , "neki" su prilično jeftino prodali osobni obraz, ali na žalost i Hrvatske resurse !
Ne bez razloga, EU spominje korupciju i pravosudje kao osnovni problem Hrvatskog prostora i preduvjet integracije u "uređeno EU društvo".
To je shizofrena situacija, jer EU ti propisuje pravila "urednog drustva", dok istovremeno, "ispod stola", njihove multinacionalke cine sve da "zaobidju" pravila civiliziranog drustva i poticu korupciju u Hrvatskoj, u borbi za prvootkup hrvatskih resursa.
Sve u svemu, TRAGICNO razdoblje ljudskog roda, u kojem, na zalost Hrvatska treba izboriti "svoje mjesto pod suncem" civilizacije.
Kako od "kuknjave" nema koristi, treba djelovati u granicama moguceg, pa ako su to IZBORI, onda kroz njih, u ovom trenutku, birajuci najmanje ZLO sa menia. Za drugo, naprosto vise nema vremena, ali ostaje pouka da predstojece 4 godišnje razdoblje, treba iskoristiti za stvaranje istinske domoljubne političke opcije !
EU kad priča o korupciji, to jer obična fraza. EU je novi SSSR, politička frazeologija je njihov temeljni način izražaja. Zar vam nije čudno da ponavljaju uvijek iste rečenice, formulacije, slično kao nekadašnji partijski aparatčici.
Istočni grijeh Hrvatske je taj što pod svaku cijenu želi ući na taj zapad, u te integracije. A to je jedina, kako Dtuckar kaže, civilizacija. To nije nikakva civilizacija nego obična struktura moći, ništa drugo.
Potpuno je bespredmetno biti za ulazak Hrvatske u te (civilizacijske !?!)
"integracije" pa se onda još žaliti i lamentirati zbog njihovih neizbježnih posljedica (a to je rasprodaja, umreženje u međunarodni totalitarni sustav moći, Haag i sl.)
Većina rvatića s kojima se srećem podržava ovakav sustav, većina će ih glasovati za HDZ i SDP i HNS, znači sami sebi biraju sudbinu. Za sve loše što bi im se moglo dogoditi u budućnosti mogu kriviti samo sebe. I pravo im bilo.
Alternativa bi bila težiti razvijanju svojih snaga, autarkiji i nečem sličnom. Ali ništa od toga jer to ovom narodu nije u mentalitetu. Hrvatski mentalitet je lizati pete nekom moćnom i svijetlom cesaru. Pa neka im bude. Neka trpe sve posljedice toga. Zaslužili su ih.
\"mozda diktatura ili sl. a to zapravo i nisu alternative, vec nazadovanje\"
Nisam zagovarao autokraciju, nego AUTARKIJU (ne niti autarhiju, što je nešto potpuno drugo).
AUTARKIJA = samodostatnost.
A inače, što znači nazadovanje? Ne vjerujem u teoriju napretka(progre sa), koju smatram jednom od modernih praznovjerica (od prosvjetiteljst va na ovamo), tako da i pojam nazadovanje meni ne znači ništa.
Dobro sam ja Vas razumio što Vi hoćete reći, no čini mi se da je vaše razmišljanje - bez uvrede - naivno, a vi ga hoćete predstaviti kao ekstremno nenaivno. Kao treba ući u EU, a opet nekakvim lukavstvom sačuvati samostalnost. Winners, loser - koješta. To su američke fraze koje nemaju nikakva dubljeg značenja.
Loser si odmah čim si ušao u njihov sustav. Jer oni koji su na vrhu tog sustava, oni su čvrsto ukotvljeni u svojim pozicijama. Sve to \"natjecanje\" među onima u dnu lažno je natjecanje. Oni s vrha već odlučuju što komu ide. Nikakvo makijavelističk o lukavstvo tu ne može pomoći.
U Bjelorusiji se ne živi toliko loše, toj zemlji toliko ocrnjenoj od euroameričkih demon-krata (znam od nekih poznanika iz te zemlje, nisu ni na kakvim visokim položajima).
Ulazak u taj sustav znači pravo luzerstvo, vječno ropstvo kapitalu, ali i kulturološkom marksizmu novog kova (kombinacija USA i SSSR-a), gubitak samostalnosti (taj dio već je obavljen).
To valjda većina Hrvata hoće. A jedan dio njih samozavarava se mišlju da se nekim lukakvstvom može biti dio tog sustava i još k tomu biti winner. Koješta!
To hrvatsko \"zapadnjaštvo\ " i \"europejstvo\" toliko je nešto jadno i prezira vrijedno, da naprosto ne mogu izbjeći određeno likovanje i zluradost kad vidim loše posljedice toga. Rvatićima treba reći: Neka vam bude, to ste htjeli, kad ste izabrali ideološko ropstvo idejama kao što su EU i NATO.
"ali ostaje pouka da predstojece 4 godišnje razdoblje, treba iskoristiti za stvaranje istinske domoljubne političke opcije!"
Ako smijem pitati, zašto dosada već nije stvorena neka "domoljubna opcija"? Za ove prethodne četiri godine. Tko je komu branio da stvori neku takvu "opciju"? Zašto bi bilo vjerojtanije da će se takva opcija stvoriti u sljedeće četiri godine?
---
Opcija i 4 godine time-outa,kreir anja nove političke snage ? Jasno da TEORETSKI ništa nije i ranije stajalo na tom putu, ali realnost je da je Hrvatska bila vrlo čvrsto u zagrljaju "vanjskih" interesnih grupa, koje su dovodile u vladajuće vrhove "svoje" kandidate : ne budimo naivni ! No, sporo, vremena se mijenjaju, a gospodin M je, u Italiji, svoje ciljeve ostvario, ma koliko i u XX st. prevrtljiva bila, Italija je "ostala cijela". Samo je slijedila logiku gospodina M. Da li je zato danas neuspješna zemlja ?
Je li na pr. u odnosima sa Slovenijom, bilo produktivno, "vjerovati" u "međunarodno pravo" i vjerovati u istinitost riječi slovenskih političkih garnitura (naivno) ili se trebalo prije 10 godina postaviti vrlo čvrsto ? Gospodin M je davno dao odgovor, kojeg se i slovenci vrlo dobro pridržavaju.
Zato i u diplomaciji trebaju biti PRAVI ljudi, a ne "priučeni" diplomati kojima je to nagrada za "minuli rad". "Diplomati" koji misle da su u stranoj zemlji na "ladanju" i prikupljanju "zaslužne mirovinske otpremnine". No, i to je bio dio strategije onih, koji su čvrsto "zagrlili" Hrvatsku, hineći prijateljstva i propovjedajući demokratsku preobrazbu !
Čitajući blogovske komentare raznih HKV članova, mišljenja sam da se svi dobro razumijemo, no da lutamo u traganju za ispravnom opcijom hrvatske političke i gospodarske budućnosti. A i svi smo frustrirano onim što su nam vladajuće garniture do sada "priuštile", prije svega zbog osjećaja da je Hrvatska "puno toga propustila", kako bi danšnjica bila bolja. A možda su samo naša očekivanja u 1990 bila naivno i nevino, prevelika ?
Naravno, očekivanja su bila velika, prvenstveno zbog izgubljenih desetljeća u diktaturama XX stoljeća, u našim hrvatskim prostorima.
Ne, oni većinom smatraju ili da: 1. još nismo zreli za EU, tj. da ne treba ulaziti u EU za sada; 2. da to božanstvo zvano EU nije dostojno nas prljavih, korumpiranih i zaostalih Balkanaca; 3. da treba ući u EU, ali ne na ovakav nego na neki drugi način, na neki način da se sačuva k tomu i samostalnost.
Za razliku od njih, oni koji se izjašnjavaju u anketama za EU, zapravo su bezrezervne pristalice sadašnjeg režima i načina na koji on provodi ulazak u EU.
Dijele se na one koji EU ljube cijelim srcem svim i na one koji je shvaćaju kao "nužnost kojoj nema alternative".
Ja pak ne vidim veliku razliku između te dvije grupacije. Zapravo, razlike nema.
Dakle, velika većina rvatića zaluđena je u potpunosti EU-om, NATO-om, tzv. modernim zapadom i njegovim strukturama općenito. No dobro, njihova stvar. Ali neka onda ne lamentiraju kasnije kad budu trpjeli neizbježne posljedice te svoje sulude idolatrije tog zlatnog teleta modernog zapada. JER BIT ĆE KRIVI ONI ZA SVE ŠTO ĆE IM SE DOGAĐATI, SAMO ONI I NITKO DRUGI. Na svaku žalopojku treba im odvratiti: Što se tražili, to imate.
Kako reče Plotin:
"Pravedno je da nad kukavnima (tj. beskičmenjacima ) vladaju zločesti."
U prijevodu: pravedno je da nad zaluđenim malograđanima današnje Hrvatske vladaju razni Vincenti-i Degert-i i drugi trećerazredni aparatčici iz Europe.
_______________
A što se domoljubne opcije tiče: pa valjda je ona trebala nastati još 2000., kad je i počela ova noćna mora?
Neka Golub kaže koja bi, prema njegovom mišljenju, alternativa bila nakaznom englekom debatnom parlametarizmu. Da, možda, napravi kakvu prispodobu sa starom Grčkom? Naime, danas je čitav svijet u neprestanom biranju, s tim da bedaki ne izaberu ništa, do li nova biranja. Kao na brodu luđaka. A oni koji vuku konce su nevidljivi, dobro su skriveni na Cionu ili tko zna gdje.
Drugo pitanje: je li Golubov termin «rvatići» ima kakve veze ili sličnosti sa Starčevićevim izrazom «slavoserbi»?
Mogući su i drugi sustavi, na primjer, izbori bez stranaka. Današnje stranke samo zamućuju stvarnost, te njihovi lažni epiteti koje stavljaju pokraj sebe služe samo za zamućivanje stvarnosti, da bi se ljudi gložili oko toga treba li glasovati za \"desnicu\" ili \"ljevicu\", dok se pravi problemi zanemaruju. U Hrvatskoj osobito agresivno to lažno gloženje promiču \"ljevičari\".
To je savršen sustav manipulacije.
U staroj Grčkoj je postojao sustav neposredne demokracije (ondje gdje je bio demokratski ustroj, a nije bio svugdje), koji je bio prikladan za tadašnji polis, ali teško da bi bio u čistom obliku primjenjiv u današnjim nacionalnim državama. Ali bi možda bio primjenjiv na nižim razinama. Vijeća građana bi odlučivala o nekim lokalnim pitanjima. Sudjelovanje u vijeću ne bi bilo obavezno, tko ne sudjeluje sam bi sebe isključio iz odlučivanja (njegova stvar). Možda bi trebalo postojati neko kontrolno vijeće staraca (ili stručnjaka), hajdmo ga tako nazvati, koje bi imalo ovlast da blokira neke inicijative nespojive sa zdravim razumom. Onda bi ta niža vijeća mogla birati zastupnike u državnu skupštinu. Zastupnici bi mogli biti opozvani u svakom trenutku od onih koji su ih izabrali (ne ovaj cirkus od četiri godine). I nad skupštinom bi bilo neko kontrolno vijeće nekih, hajdmo reći, uglednih građana ili stručnjaka, koji bi odlučivali o bitnim državnim pitanjima. Sabor bi birao neku osobu od autoriteta (koja ne bi bila nikakav ni kralj ni diktator) na neodređeno vrijeme, svrgnuti bi ga mogao samo narod na referendumu.
Taj, nazovimo ga predsjednik, imenovao bi članove kontrolnog vijeća sabora, kao i članove vlade. Svakog ministra mogao bi opozvati sabor ako ne vrši svoju funkciju, ali bi za to trebao imati suglasnost kontrolnog vijeća. Kombinacija autoritarizma i anarho-demokracije.
U ekonomiji: što veća sloboda malog poduzetništva, procvat malih poduzeća, maksimalno pojednostavljen je procedure za otvaranje tvrtke. Teženje za autarkijom (da, znam da potpuna nije moguća, ali mislim kao neki ideal kojem treba težiti). Davanje što veće prednosti poljoprivredi i malim seoskim gospodarstvima. Ostaje da se riješi problem nabave sirovina, onih kojih nema u zemlji. To bi se moglo postići preusmjeravanje sveg novca zarađenog izvozom u ti svrhu.(znači, ni kapitalizam ni komunizam)
Ali to sve zvuči kao utopijsko umovanje. Neostvarivo sa sadašnjim mentalitetom. Većini ljudi su isprani mozgovi: oni radije hoće prenijeti sve svoje ovlasti na svoje stranačke vođe, da nemaju nikakvu odgovornost, pa će kasnije lamentirati kad ne bude sve išlo po planu. Ali to njihovo lamentiranje je prezira vrijedno.
A zašto uopće sve ovo govorim? Ne zbog neke duboke metafizičke odvratnosti prema liberalno-stran čarskoj demokraciji općenito (valjda i taj sustav ima neke svoje prednosti, premda je ne vidim koje; na primjer, sam pojam stranaka iliti partija, bilo jedno- ili višestranačje, monstruozan je, to su potpuno beskorisni entiteti sa stanovišta nacije i njezinih interesa), već zbog realnosti koju promatram oko sebe, ovog degneriranog sustava Laži u kojem živimo. To je kao zatvor iz kojeg nema izlaza. Laž izbora i stranaka...
A još više od same liberalne demokracije kao takve, smeta to neko glorificiranje, totalno nekritičko, što je baš tipično hrvatski fenomen. Nekad smo imali crvenije komniste od Moskve, a danas još veće glorifikatore liberal-demokra cije nego što su sami Englezi koji su to izmislili.