Komunistička ideologija poziva na ubijanje

Drage kolegice i kolege, ovo je odgovor stanovitom Miščeviću na njegov članak u Novom Listu. Sumnjam da će Novi List to objaviti, ali moram ipak odgovoriti. Dok francuski komunisti pišu Crnu knjigu komunizma sa 100 milijuna žrtava, taj Hrvat uspoređuje te zločine sa zločinima Hrvata u Domovinskom ratu. Dakle, to prelazi svaku mjeru. Est modus in rebus, sunt certi deniqve fines!
 
Neće me čuditi da ti naši komunisti jednog dana ne napišu crnu knjigu Domovinskog rata. Jedan takav, koji paradoks, bi mogao čak postati predsjednik Hrvatske, koji se ne srami javno reći da više cijeni Tita, negoli Tuđmana. Zato je SDP ne birljiv u jednom demokratskom društvu.

Komunistička ideologija poziva na ubijanje

Članak gospodina Nenada Miščevića: Komunistička ideologija ne poziva na ubijanje, Novi list 31.8.2007, je makabr. On u kritici izjave povjesničara Ive Banca: ”Ne možete biti samo antifašist, a da niste i antikomunist“ uspoređuje zločine u obrambenom Domovinskom ratu s ideološkim zločinima komunista. Cinički argumentira s komunističkom logikom: kao što se ne mora biti antihrvat zbog hrvatskih zločina, tako se ne mora biti antikomunista zbog komunističkih zločina.

Ipak je najopasnije za našu političku budućnost da on ne vidi da sama ideologija kako fašizma tako i komunizma vodi do zločina. On, nepoznavajući dovoljno marksizam, jednostavno tvrdi: „Dok se Nacisti otvoreno pozivaju na fizičko eliminiranje nižih rasa, utemeljitelji Komunizma, Marx i Engels, nisu se nikad pozivali na fizičku likvidaciju kapitalista“. Ukoliko nije komunistički bigot evo mu nekoliko citata iz originalnih Djela Marxa i Engelsa, MEW Band 5, koji bi mu mogli pomoći biti kritičniji o zločinima komunista. Marx piše u „Neue Rheinische Zeitung, Nr.135 von 5. November1848“:

„ .... Nema sumnje da Mađari i Bečani s bičem tjeraju taj klatež u Dunav. Šibaju te drske fukare, prosjake, gladnuše, desperadoše. Čopor ništarija, bitanga, skitnica, hrvatsko blato, podle kmetove tjeraju u propast. Te bijesne pustolove izbljuvala je njihova prezasićena zemlja .... Europska buržuazija plješče strašnim zločinima Hrvata ... Berlinska kamarilla... je opijena hrvatskim i hajdučkim pobjedničkim rikovima“. To je rječnik iz političkih Lenjinovih i Staljinovih krvavih procesa. Taj Marxov stav prema Hrvatima imao je, i još i danas ima, političkih reperkusija za današnju demokratsku Hrvatsku, osobito kod nekih europskih političara lijeve orijentacije.

Da to nije bio samo žurnalistički emocionalni ispad Marxa, pokazuju daljni tekstovi Marxa i Engelsa. Oni ozbiljno misle da Hrvate treba potopiti u Dunav i zbrisati ih s lica zemlje. Oni sasvim mirno, ali cinično hladno dalje pišu:

„Opći rat koji će buknuti.... sve će te male tvrdoglave nacije totalno do imena uništiti. Slijedeći rat neće samo uništiti reakcionarne klase i dinastije, on će također učiniti da i reakcionarni narodi nestanu s lica zemlje. I to je napredak“.

Po njima su Hrvati, koji nisu «ništa doprinijeli» europskoj civilizaciji, reakcionarni narod koji mora nestati - za razliku od Mađara, koji zaslužuju sa svojim kulturnim, čitaj revolucionarnim, doprinosom svoju egzistenciju! Tekst dostojan rasističkog nacističkog lista  „Völkischer Beobachter“. Zločin započinje u glavi!

Bilo bi vrijeme da se danas ti naši komunistički bigoti, pod mitosom antifašizma, prestanu javno javljati preko novina u obranu komunizma. Komunizam i fašizam su fenomeni europske kulture koji su organizirali rascjep s europskom civilizacijom! Izbljeđivanje prednosti slobode u otvorenom društvu, revitalizacija isticanja opasnosti kapitalističkog Zapada, iluzorna čežnja za idealnim novim dobom probuđuju stare napasti i aveti totalitarizma. U mogućoj kritičkoj socijalnoj konstelaciji, koju danas niti ne naslućujemo, a kamoli spoznajemo, mogu se pojaviti oni agresivni i bezobrazni koji u ime iluzornih „istina“ postanu gospodari nad životom, smrti, slobodi i pravu miroljubivih i pristojnih!

Zato je važno da se već danas, dok smo u slobodi, stvori masovni i beskompromisni antitotalitarni konsenzus svih demokrata!

dr. Ivo Derado, München