Trebamo li se privikavati na prljave ulice, muhe, vrane, šišmiše i stjenice?

Oluja i ķiša u početku kolovoza nije donijela stanovnicima Zagreba samo osvježenje, predah od srpanjskih vrućina, nego je oprala Grad, koji za razliku od prije nekoliko godina, mjerodavne gradske službe, malo ili nikako ne peru. Samo koji dan prije nego li je kiša iznenada naišla autočistač krećući se ulicama na zapadu grada bio je zavijen oblakom guste prašine pa je usred bijela dana trebalo upaliti svjetla kako bi ga se sigurno zaobišlo. Kiša je dala vlage krošnjama i žilama stabala po spaljenim parkovima. Nakon obilne kiše, da parafraziramo poznatu ariju iz još poznatije hrvatske opere, moglo se konačno reći: „Gle kako divno sjaji grad!“ No koliko dugo? Jer, još krajem svibnja, ispred Bolnice Sveti Duh, bivši pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba Pavle Kalinić bio mi rekao: „Znaš li, otkako je došla na vlast platforma Možemo, ni jednom nisu oprali Trg bana Jelačića, a mi smo ga prali svaki tjedan!“

Buđenje s kriještanjem vrana

Osim prašnjavih ulica, stanovnike zapadnoga dijela Grada, od Kukuljevićeva trga do Aleje Bolonje, jutrom budi sablasno kriještanje vrana. Njihovo je vrijeme od zore, šest sati ujutro dok se sunce ne digne. Susjed prije nego što je otišao na godišnji pokušavao ih s obližnjih stabala rastjerati snopom svjetla, laserom. No rezultati nisu bili veliki. Njihovo kriještanje, koje se na višim katovima bolje čuje, nastavilo se.

I psi laju na muhe

Druga pojava vrućih srpanjskih dana bila je navala muha u stanove, frizerske salone, čak i trgovine. Pitam frizerku, ugledavši muhe u njezinu salonu: „Što je ovo, ovo se dosad nije moglo vidjeti?“ Kratko i izravno odgovara: „Sve je to iz obližnjih spremnika za biotpad.“ Pritom pita: „Jeste li kad otvorili te kante, koje se vrlo neredovito prazne? Pune su crva, muha i mušica, ne možemo ništa, moramo se navikavati na muhe.“ Pitam susjeda kojemu pas u stanu povremeno čitav dan laje: „Što je razlog lajanju?“ Odgovara: „Muhe. Jer kako koja uđe kroz prozor, pas se gotovo izbezumi, počne skakati za njima ne bi li ih uhvatio i pritom laje, zaista ludo laje, dok muhu ne ubijemo ili istjeramo kroz prozor.“ Muhe u frizerskom salonu možda su još podnošljive, ali u obližnjoj trgovini njihovo lijetanje po crnom grožđu jednostavno je odvratno. Prodavač kaže: „Borimo se na razne načine, ali jednostavno ne uspijevamo, okolo ima puno mjesta gdje se skupljaju i razmnožavaju jer se spremnici za odlaganje miješanoga komunalnoga biotpada ne peru i ne dezinficiraju.“

Slušajući raspravu jedan stariji kupac, sarkastično, usput, dobacuje: „Susjed, ne brinite, to samo znači - grožđe je slatko!“

Šišmiši novi posjetitelji stanova

S muhama nekima nije bio kraj srpanjskim nelagodama. Novi posjetitelji postali su, zbog otvorenih prozora, šišmiši. O pravoj drami sa šišmišima svjedoči susjeda, koja se s mužem čitav sat, od 23 do 24 sata, krajem srpnja, borila dok ih je istjerala iz dnevnoga boravka. „Bio je to pravi horor, dok su dva šišmiša relativno brzo odletjela iz boravka, jedan nas u brišućem letu po dnevnom boravku čitav sat držao u paničnom strahu“, opisuje događaj sa šišmišem.

I tu priči nije kraj, mediji od kraja srpnja pišu o pojavi stjenica. Jedan novinski naslov glasi: „Ženu izjele stjenice: U hotelu u Zagrebu su me izgrizle, svrab je nepodnošljiv, ne mogu spavati.“

Aktualni gradonačelnik hvali se da je čitav Zagreb veliko gradilište, da se nikada nije toliko obnavljalo i gradilo. Što sve to znači građanima koji moraju čekati kišu da im opere Grad; ranim jutrom budi ih prodorno kriještanje vrana; gledaju navalu muha; strepe od ulijetanja šišmiša u stanove i napada stjenica?

Je li to samo znak da je čitav Zagreb postao Jakuševec?

Gradonačelnik se pokazao s otvaranja Olimpijskih igara u Parizu, sigurno ondje nije čuo kriještanje vrana, vidio prašnjave i prljave ulice, muhe po grožđu u trgovinama, šišmiše kako s ulice, gdje noću oko rasvjete love muhe i mušice, ulijeću Parižanima u stanove, stjenice u hotelima?!

Marko Curać