"Hrvatska mora iz rova – ili će je staviti u rov!"

"Hrvatska mora iz rova – ili će je staviti u rov!" - te je riječi sa saborske govornice 1991. godine izgovorio tada 72-godišnji umirovljeni general JNA, Janko Bobetko, kasnije načelnik Glavnog stožera OS RH. U ono vrijeme nije bio član niti jedne stranke, niti saborski zastupnik. Često je volio citirati američkog generala iz Drugoga svjetskog rata, a potom i predsjednika SAD, Dwight D. Eisenhowera: "Ima gadova koji će jednog dana reći da se sve ovo nije ni dogodilo." U nastavku donosimo reportažu s predstavljanja knjige Milana Bobetka "Hrvatska mora iz rova" sa zanimljivim naglascima sudionika, ispred organizatora Maria Mimice, prof. dr. Miroslava Tuđmana, Ante Nazora, Joška Čelana i samoga autora Milana Bobetka.

Mario Mimica, predsjednik Matice hrvatske Split

Bilo bi nas i više, ali je medijska blokada na djelu. "Slobodna Dalmacija" nije htjela objaviti najavu ovog skupa. Hvala Mladenu Vukoviću i Radio Splitu, koji su najavili ovaj skup.

Joško Čelan, novinar

Ova je knjiga jedno iznimno, konkretno svjedočanstvo. U predgovoru, Ante Stamać je usporedio ovu knjigu sa antičkim dramama. U normalnim zemljama od ove knjige bi se mogao napraviti filmski scenarij prvog reda. U nedostatku toga, preporučam vam da posegnete za ovom knjigom.

Prof. Ante Nazor, povjesničar

Hrvatski vojnik nikada u ratu nije neprijatelju uzvraćao istom mjerom, niti se držao želje za osvetom, već se držao kršćanskih postulata. Inače bi broj žrtava među civilima na srpskoj strani bio znatno veći. I primjer Oluje to potvrđuje. Pogotovu ako to usporedimo sa srpskim osvajanjima Vukovara, Srebrenice i drugih područja.

Jasno imenivanje agresora, odnosno jasna osuda velikosrpske politike, temelj je za objektivnu raspravu događaja u devedesetim godinama prošlog stoljeća na području Hrvatske i BiH, a također i za daljnu suradnju naroda na prostoru bivše Jugoslavije.

Teško je povjerovati u neku novu "pravednost" ako rasprava na povjesnim prijeporima nije utemeljena na činjenicama, a pravda zadovoljena.

Prof. dr. Miroslav Tuđman

General Bobetko je u rujnu 2002. godine rekao da u Haag neće ići živ, već da ga iz kuće mogu iznijeti samo mrtva. On se u suton svog života morao boriti protiv optužbi da je pripadnik zločinačke organizacije i zločinačkog pothvata. I to bez podrške hrvatske Države za koju se borio. U tim kritičnim danima u jesen 2002., predsjednik Mesić je ne samo optužio, nego i izjednačio gen. Bobetka s Miloševićem.

Citat: "General je optužen za sasvim konkretne zločine koji su se nedvojbeno dogodili i po istim kriterijima se u Haagu sada sudi Slobodanu Miloševiću."

Svi smo dužni otklanjati laži koje truju hrvatski medijski prostor. Dužni smo objasniti novim naraštajima da je jedino na lažima i krivotvorinama mogla opstati politika koju su vodili Mesić i njegovi partneri od 2000. god. na ovamo.

Do konca 1999. podignuto je 3978 kaznenih prijava i procesuirano je 1950 počinitelja s hrvatske strane. U tom vremenu osuđeno je dva puta više počinitelja s hrvatske strane nego počinitelja koji su sudjelovali u agresiji na RH.

Devedesetih je godina međunarodna zajdnica vršila snažan pritisak na Hrvatsku da ne procesuira zločine počinjene u agresiji na RH.

Zbog toga je Hrvatska već u listopadu 1996. amnestirala 3857 osoba zbog sudjelovanja u agresiji.

Listu od 150 osoba koje su bile optužana za ratne zločine prema Hrvatskoj, Hrvatska je pod snažnim međunarodnim pritiskom reducirala na 25 slučaja. U isto vrijeme, Beograd je postigao dogovor s Carlom Del Ponte da ne će otvarati arhive JNA, jer bi to štetilo srpskim nacionalnim interesima. Zbog toga je najviše rangirani oficir JNA optužen za zločine u Hrvatskoj bio u činu pukovnika.

Milan Bobetko, autor

Ova knjiga opisuje vrijeme od osam mjeseci, od podizanja optužnice do smrti generala Bobetka. Zanimjiva je zbog toga što prikazuje dva kuta gledanja na ovaj slučaj. S jedne strane, prikazao sam odnos medija prema generalu Bobetku, medija koji su vršili nemilosrdni pitisak kako bi se on izručio Haagu. S druge strane, prikazao sam što se dešavalo unutar naše kuće, iza zavjesa.

Jedan prijatelj mi je tada rekao: "Janko će umrijeti, izgubit ćete ga. Ali ne bi bilo dobro da on izgubi vas". O toj sam rečenici razmišljao nakon sprovoda, odnosno što bi to značilo "da ne izgubi on vas". Shvatio sam da se to ne odnosi samo na obitelj, već i na Državu, koju bi također izgubio kada bi se prihvatila teza da je nastala na zločinima.

Zbog toga sam se uhvatio posla. Napravio sam odabir novinskih tekstova koji koji najbolje oslikava to vrijeme od osam mjeseci. Na žalost, ista je situacija i danas. Postavlja se pitanje takozvanih topničkih dnevnika koje nas navodi na razmišljanje: Što će s nama biti sutra?

Tekst i fotografije: Branko Bralić