Jutarnji u "akciji"

Živimo u čudnim vremenima. Posebno što se mladih tiče, a o djeci da i ne govorim. Prije nekoliko dana pratim raspravu u vezi "antipušačkog zakona" na Javnoj televiziji. Jedan od važnijih argumenata u korist tog zakona obrazložio je jedan od sudionika. Gospodin kaže kako se tim zakonom, između ostalog, želi zaštititi djecu i omladinu. Ne samo zbog udisanja duhanskog dima, već i sa psihološko-odgojnog aspekta. Naime, mladi uzimaju starije za uzor, pa bi im na taj način uživanje u cigaretama postalo blisko i prihvatljivo ponašanje.

Zaista, razumna osoba takav argument mora prihvatiti – samo kada bi naše društvo bilo koliko toliko razumno (uređeno). Na pamet mi pada uživanje teških droga među srednjoškolcima, zatim alkohola, olakoga upuštanja u nezaštićene spolne odnose, kao i nasilje među mladima. To su također stvari na koje se edukacijom može i mora utjecati.

Isto tako znam da ima i stvari na koje teško možemo utjecati, prvenstveno što se rastakanja moralnih vrijednosti kod djece i omladine tiče.

Tu je riječ o Internetu, kao i o medijima koji su u rukama stranih vlasnika. O televizijskim programima koji se emitiraju u našem medijskom prostoru ovdje nema jednostavno dovoljno mjesta za navesti sve takve slučajeve. Na pamet mi pada ipak zadnji slučaj od prije nekoliko dana. Nova TV ili RTL, ne sjećam se točno, ali znam da smo ja i sin star osam godina odlučili pogledati komediju u terminu odmah iza Dnevnika, dakle oko 20 sati. Gledamo tako tu laganu i zabavnu komedijicu, kad u jednoj sceni - paf!

Bacila djevojka mladića na krevet, nad njime radi kukovima, uzdiše, on stenje. Nakon par sekundi kaže ona mladiću: "Baš si me razočarao sto si tako brzo svršio!". Dok sam ja pronašao i dohvatio daljinski, scena je već bila gotova. Kako je naglo započela, tako je i završila. Imao sam dojam da je ta scena namjerno ubačena u radnju na takav način kako bi me kao roditelja "uhvatila na spavanju". I tako, što mi drugo preostaje već kapitulirati pred tim "blitzkriegovima" raznih medija usmjerenih ka brzom miniranju moralnih vrijednosti koje ja kao roditelj mukotrpno godinama izgrađujem kod svog djeteta.

Jutros sam shvatio da takvi iznenadni napadi vrebaju svugdje. Te da djeluju s uvijek novih i novih položaja.

Naime, skoro svako jutro šaljem dijete u obližnji dućan po kruh, mlijeko i stvari za doručak. Na sreću, jutros sam otišao osobno, inače bi me mogao dočekati "doručak iznenađenja". Naime, pred blagajnom, strpljivo čekajući red, uočim na policama s novinama bogato opremljenu knjigu s istaknutim slikama spolnog odnosa na naslovnoj stranici.

Naravno, knjiga nije poslana na tržište zapakirana nekim neprozirnim omotom, već su slike kakve već jesu istaknute na naslovnoj stranici. Za listanje stoji na dohvat ruke. Nije važno kome - djeca, odrasli, svejedno. Naslov knjige: "Umijeće orgazma" u izdanju "Jutarnjeg lista", cijena 10 (deset) kn, 85 stranica, sve stranice u boji. Nije mi jasno, 10 kn za takovo izdanje, gdje je tu profit? Možda je profit u tome da što više maloljetnika kupi spomenuto uzdanje, zadržavajući bilancu izdavaču na "pozitivnoj" nuli? Odlučim sebe staviti u kožu mlađe osobe te počnem prelistavati. Kad ono: kako ona masturbira, kako on, pa ovaj položaj je dobar zato i zato, pa onda ovaj su položaj izmislili misionari, pa onda da ne nabrajam....

Bilo bi to možda i teško pratljivo štivo za maloljetnike, ali na sreću tu su bogate fotografije s kojima je opremljen svaki članak. Tako se ne moramo brinuti za razumijevanje sadržaja od strane maloljetnika. Pa Bože moj, moderna su vremena. Današnja djeca brzo uče, zašto propustiti određeni broj godina, kad im se „znanje" i sva „mudrost" nudi za 10 kn. Razgovaram s prodavačicama, one frustrirane, očajne. Kažu mi: ovo je strašno što nam sve uz novine šalju. Svako malo pornografske kazete sa slikama "akcije" na ovitku. Ljudi dođu po kruh i mlijeko i prisiljeni su to vidjeti.

Mislim u sebi, možda stvari i stoje tako loše, jer je pravda spora i dostižna. Ipak smo zemlja sa zakonima koji se provode neovisno o svemu. A od nečega se mora početi, pa makar i od cigareta.

Branko Bralić