Osvrt na knjigu Mladena Lojkića "Tko želi razoriti Crkvu" (Vlastita naklada, Zagreb 2011.)

U knjizi Mladena Lojkića Tko želi razoriti Crkvu (Vlastita naklada, Zagreb 2011.) središnje je pitanje: država Božja ili đavolja država? To pitanje opstanka posebno je zanimljivo u kontekstu novog (eu)ropstva u koje neodgovorno srljamo. Trajno ćemo se sukobljavati s Riječju Božjom i „utopijom kruha i slave" odnosno kultom čovjeka i zlatnog teleta, nagovješćuje Lojkić.

Država Božja

Još je davno Sveti Aurelije Augustin (354. – 430.), teolog, filozof i biskup, u svom djelu O Državi Božjoj objasnio zašto propada Rim – Sveti Grad. On razlikuje državu čije je središte čovjek u sukobu s Kristovim naukom od Božje države u kojoj je vjera pravi put spoznaje. Praktički, ukoliko država nije u cijelosti utemeljena na Kristovim zakonima, ne može biti Božja država (str. 27). To je izravno u suprotnosti s novim svjetskim poretkom kojemu je cilj cijeli svijet pretvoriti u jedinstvenu đavolju državu, upozorava Lojkić.

Masonstvo

O današnjem se masonstvu premalo raspravlja, premalo katoličkih vjernika poznaje tu problematiku ili se čitajući informira. Lojkić spominje rimske pape koji su bili najveći protivnici masonstva, počevši od Pia IX. koji ga je još u 19. stoljeću proglasio sotoninim djelom. Osvrće se i na sekularizam,[1] Masonski pritisciNadbiskup Stepinac upravo je zbog masonskih pritisaka na katoličku crkvu da što prije raskine svaku vezu s Rimom, u govoru prigodom hodočašća u Mariju Bistricu u srpnju 1940. godine govorio o masonstvu kao o „nemani"laicizam i ateizam, kako bi zaključio da je najpogubnija stara sotonina varka – uvjeriti čovječanstvo u svoje nepostojanje. Jer ako ne postoji sotona, ne postoji ni pravi Bog. Drugim riječima, katolički vjernik koji kaže: „Vjerujem u Boga", a ne vjeruje u sotonino postojanje i djelovanje, nije istinski vjernik. Potrebna mu je temeljita duhovna obnova.

Stepinac

Nadbiskup Stepinac se otvoreno suprotstavljao masonstvu. U svom je dnevniku 30. svibnja 1934. zapisao: U Jugoslaviji danas vlada masonerija. Nažalost, i u srcu hrvatskog naroda u Zagrebu ugnijezdila se ta paklena družba, leglo nemorala, korupcije i svakog nepoštenja, zakleti neprijatelj crkve katoličke i hrvatskog naroda. Bez znanja i odobrenja masonerije nitko ne može doći na uplivni položaj. Nije šala uhvatiti se u koštac, a ipak se mora u interesu crkve, naroda hrvatskog... Jer ovo nasilje koje danas vlada, podržava masonerija.[2] Nadbiskup Stepinac upravo je zbog masonskih pritisaka na katoličku crkvu da što prije raskine svaku vezu s Rimom, u govoru prigodom hodočašća u Mariju Bistricu u srpnju 1940. godine govorio o masonstvu kao o „nemani".[3] Na Staru godinu 1940. rekao je: Mi imademo prilike već godinama promatrati organiziranu borbu protiv Crkve katoličke, kako je provodi masonerija i komunizam, i razni drugi pokreti po diktatu svojih vidljivih i nevidljivih šefova.[4] Nevjerojatna je sličnost između tadašnjih Stepinčevih zaključaka i današnjih događaja čiji smo svjedoci!

"Slobodoumni teolozi"

Svjestan da je masonstvo ušlo i u Božji hram, Lojkić ispravno zaključuje: Ni jedan teorijski ili praktički ateizam ne može ni približno naškoditi Crkvi kao što mogu svakojaki progresivistički 'slobodoumni teolozi' u samoj Crkvi, koji žele njenu evanđeosku poruku rastočiti iznutra (str. 102). Ukazuje i na napade na sadašnjeg papu Bendikta XVI. koji su započeli odmah poslije izbora, kad ga je masonsko-ateistička svita nazvala papom-nacistom. Napadi na Benedikta XVI. koji je odlučio tjerati „sotonin dim" nisu Lojkićeva umotvorina već svakodnevna činjenica. Tome u prilog idu i dvije najnovije medijske vijesti. Pod naslovom Papu u Njemačkoj dočekuju prosvjedi i misa koju će voditi gay svećenici[5] najavljuje se posjet pape Benedikta XVI. Berlinu od 22. do 25. rujna i tzv. misa koju će u protestanskoj crkvi održati dva svećenika homoseksualca, vjenčana građanskim obredom i izopćena iz katoličke crkve. Prosvjednici ujedno zahtijevaju pravo žena na svećeničku službu, kao jedan od zahtjeva reforme rimokatoličke Crkve. Dok će Benedikt XVI. govoriti u Bundestagu, najavljuje se da će se središtem Berlina voziti „antipapa" i „antipapica" u lažnom papamobilu.

Druga vijest odnosi se na žrtve pedofilskih skandala koje su na Međunarodnom sudu u Haagu tužile papu Benedikta XVI. zbog prikrivanja zločina. Vatikan se optužuje zbog dopuštanja i omogućavanja sustavnog i sveobuhvatnog skrivanja silovanja i seksualnih zločina nad djecom diljem svijeta.[6] Takvi napadi i takve vijesti nisu slučajni. Crkva je ostala zadnja linija obrane tradicionalnog konzervativnog društva koje u ime nove vjere i novog vjerskog poretka treba razoriti, upozorava Lojkić (str. 131). Ne postoji kršćanska politika, ali postoji politika utemeljena na kršćanskim etičkim zakonima u službi obrane dostojanstva ljudske osobe, ali ni takva politika nije više prisutna u Europi, kao ni u Hrvatskoj (str. 129). Nitko nema pravo sumnjati u najsvjetlije namjere trojice demokršćana, Roberta Schumana, Konrada Adenauera i Alcidea de Gasperija, koji su nakon propasti neznabožačkih sustava, fašizma i nacizma, željeli izgraditi jednu čvrstu podlogu i dati nadu novonastalim europskim demokracijama (str. 128). No treba biti iskren – početne demokršćanske ideje nametnutim su se globalizacijskim trendovima pretvorile u proces sekularizacije, koji se sve više produbljuje i ubrzava. Europa je postala masonizirana, dekristijanizirana, sekularizirana, laicizirana i neopoganska, kazuje nam Lojkić (str. 128).

Pred kapelom ukazanja u Fatimi 8. svibnja 1972. svećeniku don Stefanu Gobbiju Gospa objavljuje poruku. Najavljuje mu Djelo koje će biti potpora Crkvi u teškim nadolazećim vremenima, a napose svećenicima. U srpnju sljedeće godine Gospa mu počinje diktirati poruke poznatim mističnim fenomenom „locutio interna", tj. nutarnjim govorom. Tako je nastala Plava knjiga – Svećenicima, Marijinim predragim sinovima, poznata u cijelom svijetu i prevedena na 32 svjetska jezika. Don Gobbi od 1973. održava cenakule[7] u Italiji, od 1975. u Europi, a od 1978. po cijelom svijetu. Lojkić na koncu knjige Tko želi razoriti Crkvu navodi svjedočanstva nedavno preminulog don Stefana Gobbija. Činjenica je da Gobbijeva knjiga Svećenicima, Marijinim predragim sinovima opisuje djelovanje Crvenog i Crnog zmaja.[8] Crveni predstavlja komunizam, a Crni – masonstvo. Lojkić u svojoj knjizi Tko želi razoriti Crkvu sustavno otkriva tragove Crnoga zmaja.

Misli Pape Ivana Pavla II.

Karol Jozef Wojtyla rekao je još kao krakovski kardinal, prije no što je postao papa: Dolazi trenutak velikog sudara između snaga Dobra i snaga Zla, i čudno je i neobično, da to kršćani ne prepoznaju. A jednom je prilikom prije više godina u dane obnove za svećenike u Rimu, kad se očekivalo 10.000 svećenika, Ivan Pavao II. utvrdio: Današnji svijet treba svećenike, mnogo svećenika, ali prije svega svete svećenike. Ako mi nismo sveti, onda imamo kvantitetu, ali ne i kvalitetu. Papa Ivan Pavao II. i don Stefano Gobbi dobro su se poznavali, susretali i razumjeli. Don Stefano Gobbi blago je u Gospodinu preminuo na svetkovinu Svetoga Petra i Pavla, 29. lipnja 2011. godine u 15.00 sati. Dan nakon smrti, u četvrtak 30. lipnja 2011. njegovo je tijelo dovezeno u glasovitu Baziliku milosrdne Isusove ljubavi u Collevalenzi, gdje su se tih dana održavale međunarodne duhovne vježbe Svećeničkog marijanskog pokreta na kojima je bilo prisutno 280 svećenika iz cijelog svijeta, 18 nadbiskupa i biskupa te kardinal Ivan Dias, prefekt za evangelizaciju naroda u Rimu. Don Gobbi je pokopan na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina, prve subote mjeseca srpnja, točnije 02. srpnja 2011. g. kada je održan i cenakul.

Kardinal Ivan Dias kazao je uz lijes s tijelom don Stefana Gobbija o znakovitosti njegove smrti ovako: Mi znamo, da za jednog kršćanina nema slučaja. To mi zovemo Providnost. U svojoj duhovnoj oporuci don Stefano Gobbi potvrđuje: Kao svoju duhovnu oporuku ja ostavljam sve ono što stoji napisano u knjizi 'Svećenicima, Marijinim predragim sinovima' i svjedočim da su u toj knjizi sadržane poruke u obliku 'nutarnjih' govora koje sam ja primio. Kad god je don Gobbi pohodio Fatimu svaki je put bio posebno sretan. Posljednji je put bio ondje 25. listopada 2010. i tada je u propovijedi ustvrdio: Fatima je rušenje lažnih bogova. Čini se, kako s njegovim odlaskom s ovog svijeta ulazimo u završnicu fatimskih nagovijesti.

Običan svijet malo zna o utjecaju masonstva iza političke scene, ili to uopće ne razumije. Ima pojedinaca koji misle da razumiju, žele nešto promijeniti, no ne uspijevaju. Jer bez zaziva Duha Svetoga, a u vrtlogu osobnih taština, dolazi do novih podjela i mimoilaženja – umjesto nužne sloge i jedinstva. Zanemarujući biblijske poruke i pouke, nesložan hrvatski narod sve više klizi u novo ropstvo. Bez iskrenosti i poštenja, te stalne sveopće nacionalne zahvalnosti za Božji dar slobode, koja je znakovito svanula 5. kolovoza 1995. godine, na Dan Gospe Snježne, nema napretka. Novo ropstvo nameće nam se u obliku novog svjetskog poretka, koji su osmislili političari pripadnici svjetske masonerije i njihovi domaći slijednici. Možemo li se nadati da ćemo se oduprijeti tom utjecaju središnje je pitanje knjige Tko želi razoriti Crkvu. Uočavajući povijesne uzroke, posljedice i zaključke, politički zrelo i razumno, autor Mladen Lojkić nudi nam odgovor. Ukazuje na mogućnost spasenja, ali po Božjem planu.

Damir Borovčak

[1] Sekularizacija - prenes. oslobođenje od crkvenog utjecaja (Klaić, B. Riječnik stranih riječi, Zagreb, 1978.)

[2] Mužić, I. Masonstvo u Hrvata. Split : Knjigotisak, 2001. Str. 295.

[3] Isto, str. 604.

[4] Stepinac, A. Propovijedi, govori, poruke (1941. – 1946.). Zagreb : Agram, 1996. Str. 5.

[5] Večernji list, 30. kolovoza 2011.

[6] Hina, 13. rujna 2011.; Vjesnik, 14. rujna 2011.

[7] Cenakul – zajednička molitva s posvetom Marijinom Bezgrješnom Srcu

[8] Gobbi, S. Svećenicima, Marijinim predragim sinovima. Zagreb, 1998. Str. 275, 452 – 466.