Iz emisije Vjera u sjeni politike - Vrijeme isčekivanja

Usmjeravati čovjeka k izvoru života, poruka je današnjeg Evanđelja. Isus Samarijanki vrlo jednostavno ukazuje na njezinu životnu istinu. Ujedno joj navješta čas „kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac." (Iv 4; 23). Evanđelje nas potiče na istinu, poput vode života.

Sadašnje je vrijeme isčekivanja istine i pravde za hrvatski narod. Dok se 15. travnja očekuju presude hrvatskim generalima u Haagu, ulicama Zagreba redaju se lutajući prosvjedi, a razni populisti umjesto vode žive, žeđaju za medijskom pozornošću. Hrvatski list (24. ožujka) donosi analizu sociologa dr. Slavena Letice koji razmatra istupe nekih članova Vijeća za socijalnu pravdu predsjednika RH Ive Josipovića. Slijede osvrti na ultimatum štrajkom glađu Ankice Lepej, bivše bankarske službenice poznate po otkrivanju bankarske tajne privatnog računa dr. Franje Tuđmana, ako Vlada ne odstupi. Zatim Letica nastavlja s rasčlambom otvorenog pisma svećenika don Ivana Grubišića upućenog predsjednici vlade Jadranki Kosor. Pod naslovom Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država pismo don Grubišića u uvodnom dijelu pojašnjava podrijetlo i značaj riječi politika i idiotizam.

Autor zahtjeva smjenu 'idiota' na vlasti, jer kao prosvjednici nisu u stanju trpjeti taj idiotizam, oni žele korjenite promjene, a ne nastavak puta u provaliju. Takav zahtjev obrazložen je tvrdnjama: U Hrvatskoj se posljednjih 20 godina nije događala politika nego politikanstvo ili idiotizam – bavljenje ili vođenje države iz osobnih interesa ili stranačke pripadnosti tako da je Hrvatska u potpunosti idiotizirana zemlja i država. Upravo ti nesposobni, ne mudri i nekompetentni, nepošteni su upropastili državu i njezinu budućnost te je krajnje vrijeme da 'idioti' odu s društvene scene, da se rehabilitira politika kao časna građanska dužnost i dođu novi ljudi. Svećenik don Ivan Grubišić ne imenuje u svom otvorenom pismu Jadranki Kosor, tko su ti bivši i sadašnji 'idioti', iako je u svom kratkom tekstu čak 16 puta upotrijebio riječ idiot i idiotizam. Pismo zaključuje naputkom prosvjednicima kako treba artikulirati zahtjev vladi za odstupanje i porukama koje bi trebali istaknuti prosvjednici.

Uoči isčekivanja presuda iz Haaga prosvjedi skreću pozornost u drugom smjeru. Zato se nameće pitanje je li točno da se u Hrvatskoj posljednjih 20 godina nije događala politika nego politikanstvo ili idiotizam? Tim više što to tvrdi jedan katolički svećenik koji je član Vijeća za socijalnu pravdu predsjednika RH. Odgovor slijedi u istom broju Hrvatskog lista (24. ožujka) kroz komentar urednika Ivice Marijačića s naslovom: Deset, a ne 20 promašenih godina! Marijačić već u podnaslovu pojašnjava: Nova podvala je teza da je svih 20 godina hrvatske samostalnosti bilo veliki promašaj, što je jedna vrsta subliminalne manipulacije kojoj je svrha prikriti pravu i poraznu istinu o drugih deset godina samostalnosti, odnosno zataškati činjenicu da su ovu zemlju, nakon povijesno gledajući, blistavog prvog desetljeća, u drugome uništili Račan, Sander, Mesić, a njihovim stazama kroče i neki današnji političari u treće desetljeće. Zatim se ukazuje da teze o 20 promašenih godina raznim kritikama podržavaju novinski kolumnisti, analitičari, sociolozi, političari te tvrdi da su na ordinarnu laž nasjeli dobronamjerni i opravdano nezadovoljni pojedinci iz svih društvenih skupina, težaci, ribari, studenti, pa čak i branitelji.

Kada je 2000. godine Račanova koalicija preuzela vlast, a za predsjednika izbran Stjepan Mesić, ti su političari uz radikalni raskid s Tuđmanovom politikom, najavili preporod u Hrvatskoj, izlazak iz tzv. izolacije, povratak opljačkanog novca te navijestili blagostanje skorim ulaskom u EU. Pri tom su uporno prvih 10 godina hrvatske samostalnosti proglašavali mračnim razdobljem hrvatske povijesti, iako to nije tako, posebno s obzirom na raskid s jugoslavenskom tamnicom. Naime, u tom su desetljeću uvedeni demokracija, politički pluralizam, proglašena je samostalnost, stvorena država, obranjena je država od agresije a zemlja oslobođena od okupacije, jednostavno postignuti su politički uspjesi o kojima su sanjali naraštaji Hrvata tijekom povijesti, obrazlaže Marijačić i zaključuje: U prvih deset godina Hrvati su na valu izborene slobode i pobjede u Domovinskom ratu disali kao ponosna nacija. Zatim slijede podaci kako je u prvom desetljeću privatizirano 23 posto gospodarstva, prodano 33 posto bankarskog sustava, a nije prodana ni jedna veća hrvatska strateška tvrtka, sveukupno puno manje razbaštinjenog u odnosu na idućih deset godina. Jednostavno, ne može se načelno u isti koš trpati prvih i drugih deset godina vlasti u Hrvatskoj, proglašavajući svih 20 godina vremenom idiota, idiotizma i politikanstva.

Najteži su korupcijski skandali nastali nakon 2000., a oni prije 2000. godine izgledaju kao dječja igra, tumači Marijačić. U tom drugom Račan-Mesić-Sanader desetljeću dolazi do najtežih prijevara i izdaje nacionalnih interesa. Kada se tome doda činjenica da je u ideološko-političkom smislu učinjen nečuven prevrat i zaokret u smislu rehabilitacije jugoslavenskoga i komunističkoga sustava vrijednosti, onda je jasna i današnja agonija Hrvatske. Kako se takvim činjenicama ne može pljuvati u lice, smišljena je smicalica u obliku teze da je svih 20 godina hrvatske države bio promašaj, lopovluk i debakl, uključujući i samu ideju stvaranja hrvatske države. Kako bi prikrili pravu i poraznu istinu o drugih deset godina hrvatske samostalnosti i činjenicu da su ovu zemlju uništili Račan, Mesić, Sanader, uz neke današnje vlastodršce, a samim time i istinu o nesposobnosti aktera toga desetljeća koji su i danas ključni politički favoriti, oni su jednostavno podvalili priču o svih 20 izgubljenih godina, zaključuje urednik Hrvatskog lista Ivica Marijačić u svom komentaru.

Tome treba dodati kako je u upravo u drugom desetljeću hrvatske samostalnosti stvorena politička histerija izlaska Hrvatske iz tzv. izolacije. Pod tom parolom Mesić i Račan su na zahtjeve Carle del Ponte već 2000. započeli progon hrvatskih branitelja. Prvi na udaru bio je tada već smrtno bolestan general Janko Bobetko, a zatim se po nalogu iz Haaga pokreće domaći sudski progon generala Mirka Norca. Potom 2004.g. odlaze u Haag optuženi Hrvati iz BiH, njih šestorica na čelu s generalom Slobodanom Praljkom. Sanader postaje poznat po politikantskoj floskuli 'nema alternative' te je 2005.g. izveden tajni plan vlade 'locirati, indentificirati, uhititi, transferirati' generala Gotovinu u Haag. Slijedi odlazak generala Mladena Markača i Ivana Čermaka u Haag. Tvrdilo se te 2005. godine kako je time ispunjen i posljednji uvjet ulaska Hrvatske u EU, a u stvari bila je to tek trnova kruna bespogovorne podložničke politike sveudovoljavanja zahtjevima Carle del Ponte i Bruxellesa.

Isporuka hrvatskih generala Domovinskog obrambenog rata u Haag provedena po onima koji su bili na vlasti u drugom desetljeću hrvatske samostalnosti. Učinci tog prozvanog idiotizma i politikanstva biti će razvidni već 15. travnja. Tada se donose presude trojici hrvatskih generala, Anti Gotovini (zatražena kazna 27 godina), Mladenu Markaču (23 godine) i Ivanu Čermaku (17 godina). Ne manje bitne ostati će u povijesti zabilježene presude šestorici Hrvata iz BiH, generalu Slobodanu Praljku, Jadranku Prliću, generalu Milivoju Petkoviću, Berislavu Pušiću, Valentinu Ćoriću i Bruni Stojiću za koje je zatražena ukupna kazna od 240 godina zatvora, a presuda slijedi do ljeta ove godine. Svijetla točka tog suđenja ostaje briljantna završna riječ generala Slobodana Praljka kojom se ne odriče časne obrane pod vodstvom predsjednika Tuđmana. I to zbog onog najbitnijeg – sve su haaške optužbe montirane s optužbom za zločinačko udruživanje i progon Srba pod vodstvom Franje Tuđmana. Vladajuća politika Hrvatske u posljednih deset godina nije se tome uopće oduprla, a presude će izazvati velike posljedice za hrvatsku državu i stanje u njoj. Te će presude ujedno biti i presude Hrvatskoj.

Svjedoci događaja i vremena, koji drže do istine, znaju da su optužbe haaškog tužiteljstva politički montirane i manipulirane. Potvrđuju to i razmišljanja nekih osoba iz javnog života, koje se ne bave politikom. Tako glumac Dragan Despot izjavljuje (Hrvatski list 24. ožujka): O presudi generalima u Haagu ovisi sudbina hrvatskog naroda. To nije presuda generalima, to je presuda državi, Domovinskome ratu, ovom narodu i ako bude loša za generale, hrvatski će narod 50 ili 100 godina nositi etiketu koju su nosili 1945. godine i koja ih je mnogo stajala. A glumica Ksenija Prohaska kaže: Uopće nemam riječi i ne mogu vjerovati da se nakon Domovinskog rata dogodilo ono što se dogodilo. (...) Velika je sramota da se dopustilo da se našim generalima sudi u Haagu. (...) Od Hrvatske pokušava se učiniti nešto što nije – agresor. Mi smo bili napadnuti, a za to što se sada radi ne treba nikakvog komentara. Glazbenik Arsen Dedić svjedoči: Slobodana Praljka znam kao čovjeka koji nikada nije učinio zlo, družimo se godinama. (...) Napravio sam jedan dokumentarni film o njemu... Sad su neki moji prijatelji vidjeli taj film i ostali su iznenađeni.

Ove subote na Trgu bana Jelačića u Zagrebu održan je simbolički prikaz logoraških stradanja u organizaciji Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Udruge branitelja logoraša Domovinskog rata – grada Zagreba i Zagrebačke županije te Žena u Domovinskog ratu. Iznošenje istine i svjedočanstava žrtava uslijedilo je potom u Novinarskom domu. Bilo je to drugo ovomjesečno grozno prisjećanje na ratna silovanja i podsjećanje javnosti na najteže i najbrutalnije srpske ratne zločine u logorima. I ovom prigodom tri su hrabre žene svjedočile o proživljenim zločinima silovanja prije 20 godina, za koje nitko nije ni optužen ni kažnjen. Zatražile su da se konačno počne suditi zločinima u srpskim logorima i srpskim zločinima ratnih seksualnih iživljavanja. Žene su zamjerile predsjedniku Ivi Josipoviću što nije došao čuti njihova svjedočanstva. Dnevnik HRT-a prikazao je taj skup žrtava srpskih logora. No prije toga prikazao je predsjednika Josipovića tog prijepodneva zauzetog sa nekim drugim ženama – „S predsjednikom na kavi". Zato je žrtvama poslao svog izaslanika. „Trebao je Josipović biti tu, zaslužile smo!", na kraju svoje teške i tužne priče o silovanju poručila je predsjedniku Ružica Erdody. (Večernji list, 27. ožujka).

Srpske koncentracijske logore prošlo je 30.000 ljudi, od toga 3.000 žena i 500 djece. Što je s djecom koja su se van svih konvencija našla u tim logorima, što je sa zatočenim civilima, ženama, starcima, što je s ratnim zločinom silovanja u tim logorima? – upitala je predsjednica Žena iz Domovinskog rata Marija Slišković. Izostali su također najglasniji retoričari ljudskih prava iz raznih civilnih udruga, kao i žene saborske zastupnice. Moguće je svima bila važnija kava negdje na 'špici', od suočavanja s groznom istinom o srpskim logorima i ratnim silovanjima. Nedostaje osjetljivost političara na vlasti za najteže žrtave iz vremena srpske agresije. U takvom vremenu prozvanog idiotizma i politikanstva isčekujemo presude hrvatskim generalima u Haagu. Hoće li one biti na izvoru istine i pravde?

Vjera u sjeni politike, emisija na Radio Mariji, od 27. ožujka 2011.
Urednik i voditelj: Damir Borovčak