Hrvatska država, integralna sloboda i socijalna pravda

 

Prof. mr. Kazimir Katalinić rođen je 4. ožujka 1927. godine u Sušaku (Rijeka). 1945. s 18 godina odlazi u političku emigraciju, najprije u Italiju, a od 1948. u Argetinu. 1960. diplomirao je kemiju i magistrirao u Buenos Airesu. prof. mr. Kazimir KatalinićOd 1958. tajnik je Hrvatske republikanske stranke, a od 1991. do 1997. predsjednik je njenog domovinskog nastavka, Hrvatske republikanske zajednice, dok je danas član njenog Glavnog odbora. Tri puta je izabran s velikim brojem glasova u Sabor Hrvatskog narodnog vijeća - HNV, a 1977. izabran je za tajnika Sabora HNV, na listi koalicije HRS i tzv. proljećara na čelu s Brunom Bušićem. Proputovao je Ameriku, Australiju i Europu te je održao stotinjak govora i političkih predavanja. Pisac je brojnih političkih, povijesnih i socioloških rasprava u emigrantskom tisku, od kojih su neka prevedena na španjolski, engleski, francuski i njemački jezik. Priredio je knjige: "Argumenti" (2 izdanja), "Vizija slobode" ( 3 izdanja), "Rađanje države" (2 izdanja) i "Organizacijski priručnik HRS" (2 izdanja). Sada radi već pet godina na knjizi u kojoj će prikazati djelovanje hrvatske političke emigracije iza Drugog svjetskog rata, s posebnim osvrtom na Hrvatsko narodno vijeće i Hrvatsku republikansku stranku, koja se danas zove Hrvatska republikanska zajednica.

 “Iza Starčevića se mnogi skrivaju, a u stvari ne znaju što je on bio i koje je stavove zastupao. Treba posegnuti za izvorima hrvatskog nacionalizma ako želimo doista shvatiti što treba podrazumijevati pod imenom starčevićanac kao i pod imenom hrvatski nacionalist. Da bi se olakšalo kršenje prirodnog prava svakog naroda na vlastitu državu bilo je potrebno proglasiti nacionalizam nečim negativnim, nečim natražnim, nečim što pretpostavlja mržnju prema drugim narodima. Postoji i u nacionalizmu mržnja prema drugim narodima, ali ta postoji samo u njegovom degenerativnom obliku, kad ovaj prelazi u stadij imperijalizma, osvajanja tuđih područja. Srpski nacionalizam, dok se borio protiv Turaka, bio je pozitivan. Ali, kad se pretvorio u osvajanje hrvatskih područja, pretvorio se u imperijalizam, To više nije nacionalizam.” - rekao je prof. Kazimir Katalinić iz Argentine, na nedavno održanom predavanju na temu Hrvatski nacionalizam: desnica, ljevica ili centar, u prepunoj dvorani Europskog doma u Zagrebu. To je bio povod za razgovor s prof. Katalinićem: Država pravedna za sve ljude

Što, ustvari podrazumijevate pod pojmom hrvatski nacionalizam?

- Hrvatski nacionalizam starčevićanskog smjera podrazumijeva prihvaćanje Starčevićevih temeljnih postavki koje bi se mogle rezimirati u tri pravca. Starčevićanac ili hrvatski nacionalist je onaj koji se nekada borio za ostvarenje Hrvatske države, a danas se bori za njeno očuvanje. On treba biti pobornik pune osobne slobode, t.j. slobodarskog uređenja Hrvatske države. Treba u središte svoje pozornosti i svojega rada staviti čovjeka. Jer, sve je zapravo zbog čovjeka. A to pak znači i pitanje socijalne pravde. Tek čovjek koji nije gladan, tek čovjek koji je slobodan u svakom smislu, može se realizirati kao čovjek. Dakle, jedna moderna država, država pravedna za sve ljude, za sve njene stanovnike, u kojoj će postojati puna sloboda, država u kojoj će vladati socijalna pravda.

Je li Vaša Hrvatska republikanska zajednica ima još nekih uzora čijih se načela držite?

- Svakako da je jedan od naših glavnih mislioca zapravo utemeljitelj naše stranke prof. Ivan Oršanić, političar i filozof, koji je u doba prve Jugoslavije bio urednik političkog hrvatskog nacionalističkog časopisa Hrvatska smotra i oko koga se okupljao krug ljudi koji su se nazivali smotraši. On je umro 1968. godine, a život je tekao dalje. Prema tome, i drugi su ljudi doprinijeli rješavanju hrvatske problematike i jedan od njih je dr. Ivo Korsky. Da ne budem baš odveć skroman, i ja sam dao svoj obol toj idejnoj strukturi.

  Stračevićanska desnica i srpsko pitanje

Možete li nam nešto reći o srpskom pitanju u Hrvatskoj i stavu Hrvatske republikanske zajednice prema srpskom pitanju?

- Mi se opet nadovezujemo na Starčevića. Smatramo da svi građani Hrvatske trebaju imati ista prava. Dakle, što se tiče prava ne smiju se ljudi dijeliti ni po tome koje su narodnosti ili vjere, niti po tome koje su političke orijentacije, a niti po spolu. Starčević nije tražio da Srbi ljube Hrvatsku, jedino da je poštuju. Ne moraju je oni ljubiti ako ne žele. Ali svaki građanin Hrvatske, pa i onaj koji se slučajno nađe u Hrvatskoj, treba poštovati hrvatske zakone. I dok on poštuje hrvatske zakone, ti zakoni trebaju i njega poštivati. To je naš stav.

U doba Starčevića i Srbi su ulazili u Stranku prava. Starčević ne samo zbog svojih načela, već zbog činjenice da su njegovi članovi u lijepom broju bili srpske narodnosti, nije mogao biti protiv Srba. Ali do čega dolazi? Dolazi do toga da oni prekodrinski Srbi iskorištavaju Srbe koji su živjeli među nama za svoje ekspanzionističke ciljeve. Za svoj imperijalizam. I tada ovi domaći padaju na taj ljepak i ne shvaćaju da pri tom najviše stradavaju oni sami. Zar nisu oni u Domovinskom ratu u konačnici najviše nastradali. A tko ih je u to gurnuo? Jesu li ih Hrvati u to gurnuli? Ili su ih u to gurali oni njihovi s druge strane Drine.

I nešto o pravima Srba u Hrvatskoj?

- Srbi za vrijeme prve Jugoslavije nisu bili ravnopravni, već su bili najravnopravniji! E, nema najravnopravnijih! Dakle, ne privilegije, nego ista prava. Mogao bi čovjek reći, mi to samo govorimo. Ali ne, mi smo to čak i prakticirali. Čak i u emigraciji. U našem glasilu Republika Hrvatska, 80-ih godina, surađivali su i srpski intelektualci čak i kad su zastupali stavove protivne nama. Dakako, dozvoljavali smo da oni iznesu svoje stavove, a onda smo mi iznosili svoje stavove. Slobodna diskusija. Neki od tih intelektualaca kojima nije bilo moguće surađivati u srpskim šovinističkim časopisima, slobodno su surađivali u časopisu Republika Hrvatska.

Vi ste napisali knjigu "Rađanje Države", u kojoj ste dali osnovne naznake i smjernice Vaše stranke. Možete li nam reći Vaša politička načela.

- Oršanić je sve to skupa rezimirao u pojmu integralne slobode, tj. potpune slobode. Da bi se ostvarila sloboda, prije svega treba biti slobodan narod koji treba imati vlastitu državu. Samo tada je narod slobodan, kada posjeduje državu. Ali to nije dovoljno. Treba vidjeti - kakva je ta država! Zato potpuna - integralna sloboda, podrazumijeva modernu i slobodarsku državu, pravednu za sve, koja će omogućiti razvitak svima, i u kojoj će vladati socijalna tj. društvena pravda.

Što točno podrazumijevate pod socijalnom i društvenom pravdom?

- Zapravo, ono što nas je i Krist naučavao. Logično je da ljudi nisu isti. Ima ljudi pametnijih i manje pametnih. Ima ljudi spretnijih i manje spretnih. Ima ljudi bogatih i siromašnih. Ali, ono što mora u svakom društvu vladati je jedan minimum. Dakle, čovjek mora imati ekonomske mogućnosti za svoje ostvarenje. Jer, uzalud je sve drugo ako on nema kruha. Dakle, pod socijalnom pravdom podrazumijevamo da ne bude na jednoj strani onih koji samo zgrću, a na drugoj strani onih koji umiru od gladi. A za potpuniju definiciju možemo se poslužiti socijalnim naukom katoličke crkve i raznim Papinim enciklikama.

Kako ocjenjujete današnju situaciju u Hrvatskoj po tom pitanju?

- Situacija je zapravo tragična. Ali ne možemo kriviti Hrvatsku državu, jer je ona 1990. naslijedila sustav koji je kriv za mnogo što. Dakako, ne može se oduzeti niti odgovornost političara, ljudi koji su radili i djelovali nakon što smo ostvarili Hrvatsku državu. Ali isto tako se ne može zaboraviti i ono što smo naslijedili. Dakle, krivnja postoji i na prošlom sistemu i na današnjem. Kada govorimo o današnjem onda ne mislim samo na HDZ već i na sistem koji je sada na vlasti. Na zadnjim izborima ljudi su htjeli promjenu. Ali promjenu čega? Ne promjenu onoga što je bilo dobro, nego promjenu onoga što nije valjalo. Međutim, što se događa? Nastoji se promijeniti ono što je valjalo, a da se ne nastoji popraviti ono što nije valjalo. Dakle, ljudi to nisu željeli, kad su glasali za novu vlast. U našem konkretnom slučaju željeli su što ova sadašnja ekipa, niti ne pokušava riješiti. Oni nas vraćaju u prošlost.

Vaša stranka je dosta rano svoju stranačku aktivnost iz emigracije preselila u Hrvatsku. Je li Hrvatska republikanska zajednica emigrantska stranka?

- Jedna stranka se ne označava po mjestu gdje je pokrenuta nego po svom sadržaju. HRZ pokrenuta je u emigraciji, ali nikada emigrantska problematika nije bila problematika stranke. Bitno je zapravo zašto smo nastali i čime se sada bavimo. Mi ne govorimo o emigrantskoj nego o hrvatskoj problematici. Bitno je zapravo gdje djelujemo i zašto djelujemo. Osim toga, i po biološkom zakonu velika većina naših članova nikada nije niti vidjela emigraciju. Mi smo zapravo uvijek postojali i djelovali u Hrvatskoj. Samo dakako uvjeti pod kojima smo to mogli raditi nisu bili legalni. Prema tome, niti naš učinak nije mogao biti takav. Nakon što je ostvarena prva točka našeg programa - Hrvatska država, prestali smo s ilegalnim radom i legalizirali smo stranku.

prof. mr. Kazimir KatalinićČesto se pitanje hrvatske desnice, u koju spada Vaša stranka, kod nas smatra nečim negativnim. Možete li pojasniti pitanje desnice danas u Hrvatskoj.

- Desnica i ljevica nisu apsolutni pojmovi, nego relativni. Lijevo je uvijek s obzirom na nešto. Budući da ipak postoji to etiketiranje, koje ja smatram neispravnim, onda se mi ubrajamo u tu desnicu, jer ne spadamo u ono što se ovdje naziva hrvatskom ljevicom. Iako po mnogo čemu imamo i lijevoga elementa. Kuda spada npr. socijalna pravda? Da li spada u desnicu ili u ljevicu? Mi smatramo da spada i u desnicu. Međutim, što se u Hrvatskoj smatra desnicom? Desnicom se smatraju oni ljudi ili one struje koji nisu prihvaćali Jugoslaviju na ovaj ili na onaj način, nego koji su se borili za Hrvatsku državu, a koji u većini slučajeva nisu bili u partiji. To u stvari i nije desnica u pravom smislu riječi. Ali, budući da se već ubrajamo u tu desnicu, želim posebno podcrtati da mi spadamo u starčevićansku desnicu. U umjerenu i - posebno naglašavam - razboritu desnicu!

Načela Vaše stranke su izuzetno socijalno duboka, produhovljena. Čini se da je hrvatsko društvo dosta iskvareno. Mislite li da Crkva dovoljno dobro obavlja svoju misiju popravljanja morala i duha hrvatskih građana.

- Jednom sam rekao, kada bude nastala Hrvatska država, najviše posla imat će hrvatski svećenici da društvo preokrenu u pozitivnom smislu. Da nebi postojale više plave kuverte, korupcija, nemoralna bogaćenja ... Nisam pozvan da ocjenjujem rad Crkve, jer prije svega, mogao bih pogriješiti. Ali, to je zapravo zadatak Crkve. Zadatak Crkve nije da se bavi konkretnom politikom, nego da u društvo unosi kršćanski duh. Ali nije niti Crkvi baš lako u ovo sadašnje vrijeme.

Kažu da nasuprot hrvatske desnice stoji ujedinjena vlada šestorice ili koalicija. Kako Vi gledate na događaje koji su se dogodili od posljednjih izbora na ovamo?

Bilo je prirodno da su se ujedinili. Osim toga, isto je tako prirodno da neće ostati ujedinjeni, jer između njih ima toliko različitosti u pogledima, da će doći do njihovog odvajanja u prirodne jedinice. Ne možda sutra ili prekosutra, ali će doći. I drugdje dolazi do ovakovog stvaranja blokova, koji nisu recimo dugotrajni. U Argentini imamo na primjer samo dvije stranke koje su na takav način došle na vlast i ne mogu se složiti.

Smatrate li da je moguć povratak nekih jugosocijalističkih rješenja i zašto se u posljednje vrijeme javljaju tolika političko-romantična sjećanja na jugoprošlost?

Hrvatska nije nastala, niti je Jugoslavija nestala zato jer je svijet htio da nestane. Upravo obrnuto. Svijet je htio da Jugoslavija ostane, a Hrvati su htjeli da Jugoslavija nestane. Kako zamisliti da neće sada doći do nostalgije, kada čitav svijet žali za Jugoslavijom i kada bi bili najstretniji da nas uguraju u neku novu vrstu Jugoslavije. To i nastoje, samo bez da se to zove Jugoslavija. Što je nastojanje svijeta, ako ne baš to? Prema tome, logično je da se pojavljuje takova nostalgija. Ipak jedino je važno što zapravo želi hrvatski narod!

Hrvatska diplomacija u Argentini 

Kako Vi ocjenjujete rad bivše veleposlanice Nede Rosandić-Šarić tijekom njezinog djelovanja u Buenos Airesu?

- Nastojat ću biti objektivan, jer sam s Nedom, bivšom veleposlanicom, bio u vrlo dobrim političkim odnosima, još iz borbe protiv Jugoslavije, u okviru Hrvatskog narodnog vijeća. Mi smo u stvari bili na istoj političkoj liniji. To smo nazivali Bušićevom linijom ili Republikansko-Bušićeva linija. Činjenica je, Neda je bila upravo idealni veleposlanik za Argentinu. Ona je praktički odgojena u Argentini i tamo je završila škole. Argentinci su upravo bili iznenađeni, jer je španjolski jezik vrlo različit. Ako dođete u Čile, tamo se govori španjolski, ali ne na isti način kao u Argentini. U Peruu opet drugačije. A ona nije govorila samo španjolski, nego upravo onaj s argentinskim naglaskom. Tako da je njoj itekako bio olakšan pristup u sve njihove diplomatske krugove.

Kako je gđa Rosandić-Šarić odradila svoj mandat? Zastupate li tezu korištenja diplomatskih kadrova iz iseljeništva?

- Ona je odradila svoj mandat vrlo dobro. Ja sam prije rekao, narod je želio da se mijenja ono što je loše, a ne ono šo je dobro. Ljudima koji su živjeli i radili u tim sredinama, bit će, dakako, lakši diplomatski pristup. Ne znači također da i profesionalni diplomati nisu itekako vrijedni. Ne može se generalizirati. Ali mogu dati odgovor za ono što znam, a to je slučaj vrlo dobro odrađenog posla Nede Rosandić-Šarić.

Gdje je gospođa Neda Rosandić-Šarić danas?

- Danas je nažalost kućanica u Clevelandu.


Molim ocijenite rad bivše hrvatske vlasti i navedite zamjerke na račun vlasti HDZ-a ali i sadašnje vlasti. Što se zapravo nije smjelo dogoditi?

- Svaka vlast se s vremenom kvari. Što su duže na vlasti, to više dolazi do negativnih pojava. Prije svega, priljepljuju vam se ljudi koje jedino zanima vlast i ništa drugo. Ali ne zanima ih vlast, kako bi mogli sprovesti neko dobro političko djelo, što bi bilo pozitivno. Njih zanima vlast samo zbog pljačke. Dakle, ova struktura je ušla u HDZ, samo zbog toga. Došli smo do izbora i narod je na drugi način reagirao sada nego 1991. godine. Drugačije je reagirao zbog svih negativnosti, a nije da je on sada promijenio svoj stav vis a vis države. Nije narod najedamput htio opet Jugoslaviju. Zašto se danas ne rješava ona problematika, one negativnosti koje su postojale u doba HDZ-a, nego se želi poništiti ono dobro što je tada postojalo? To je tragedija. Ovi nas danas vraćaju u prošlost, a neki od njih vjerojatno samo obavljaju svoj zadatak.

Damir Borovčak
Fokus

{mxc} 

Pon, 22-10-2018, 17:38:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

HT: Kolumna Z. Hodaka

Hrvatski tjednikOd četvrtka u prodaji

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).