Predizborno vrijeme lažnih obećanja
Započeli su predizborni skupovi, poput putujućih cirkusa i pokazivanja 'zlatnog teleta'. Političari ponovno uz zabavu, nude lažne nade i licemjerna obećanja svojim biračima. Ujedno Vjesnik od 18. rujna donosi članak o saborskim predizbornim aktivnostima pod naslovom »Izborni zakon ne smije se dirati«, u kojem se otvara pitanje mogućnosti ponovne promjene Ustava, temeljem prijedloga kojim bi se ukinula zastara za kaznena djela počinjena tijekom pretvorbe i privatizacije, te za ratne profitere. Iako je još davno bilo nužno radikalno promjeniti Izborni zakon, ali prije svega ukinuti obezvrijeđeni sustav stranačkih lista na koje kandidate postavljaju isključivo stranačke vrhuške.
S tim se stranačkim listama omogućava privid demokracije, a u stvari provodi se manipulacija pojedinaca, uglavnom šefa stranke, koji određuje svoje buduće podanike. Tako se u većini stranaka i kasnije njihovih klubova zastupnika nameće uvjet poslušnosti, ovisnosti i bespogovornog glasanja u Saboru po diktatu jednog čovjeka. Taj sustav 'konsenzusa', koliko je možda bio opravdan u ratno vrijeme, sada sve više razotkriva sav jad i bijedu uloge saborskih zastupnika, šefova stranaka i političara. Nažalost, nitko ne pokazuje sklonost išta mijenjati glede tog pitanja i potrebe promjene takvog nakaradnog izbornog zakona (iako je bilo obećanja prije prošlih izbora), jer takav sustav osigurava poziciju, moć i vlast samo najužem krugu moćnika.
Pitanje »Koja stranka zaslužuje glas katolika« donosi u svom naslovu Večernji list od 13. rujna u čijem se članku opisuje izlazak i sadržaj Doktrinalne note o nekim pitanjima vezanim za sudjelovanje katolika u političkom životu (Obiteljski centar Zagreb, 2007.) koja je u novom izdanju izdana ovih dana i može se naći u pojedinim crkvama. U članku se navodi »budu li vjernici prihvatili natuknice, HDZ i SDP ostati će bez potpore 'pravih katolika'« zbog toga što zakoni trebaju braniti temeljno pravo na život od začeća do prirodnog svršetka, dok su stavovi HDZ-a i SDP-a prema abortusu znatno liberalniji. Izdvajaja se također kako Doktrinalna nota ukazuje da ne treba glasovati za stranku koja zakonom želi izjednačiti obitelj i ostale oblike suživota, te se u članku zaključuje razvidnim da bi tek neke manje stranke zadovoljile crkvene kriterije.
Ponovno izdanje i pojava Doktrinalne note u predizborno vrijeme, popraćeno je s poznatim kritikama kako nije do Crkve da se miješa u politiku. Doktrinalue notu o nekim pitanjima vezanim za sudjelovanje katolika u političkom životu, koju je 21. studenog 2002. odobrio Ivan Pavao II. a na prijedlog tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera zaduženog za Kongregaciju nauka vjere a današnjeg Pape Benedikta XVI., govori upravo suprotno. Doktrinalna nota je naime svjetski univerzalna i ne tiče se samo Hrvatske, ona je univerzalna i po tome što su i svećenici i laici jednako dužni zagovarati i promicati Božju istinu i pravednost. Knjižica je vrlo poučna za naše predizborne političke prilike u okolnostima bezuvjetnog zagovaranja i prihvaćanja svega što nam se nameće kao uvjeti za ulazak u EU. Istu bi trebao nabaviti svaki župnik i svećenik, te vjernicima po potrebi dodatno tumačiti njezin smisao i sadržaj. Tim više što knjižica demantira medijsku podvalu kako se crkva ne bi trebala mješati u politiku.
Naime, Doktrinalna nota temelji se na načelima Drugog vatikanskog koncila koji kaže da se »vjernici laici ne mogu nipošto odreći sudjelovanja u 'politici' (...) i institucionalnom promicanju općeg dobra, što uključuje promicanje i obranu dobara, kao što su javni red i mir, sloboda i jednakost, poštivanje ljudskog života i okoliša, pravednost, solidarnost, itd«. Dapače izričito se kaže kako vjernik katolik ima »preciznu obvezu da se suprotstavi svakom zakonu koji napada ljudski život (...) niti je ikom dopušteno za njega glasovati«, kao i »podupirati političke programe ili pojedini zakon koji proturiječi temeljnim sadržajima vjere i morala«. U riječi izdavača napominje se da je Doktrinalna nota namjenjena svim ljudima, a tu se misli »uz katolike i ostale kršćane, nekršćane, ateiste i agnostike. Svatko tko želi biti dosljedno pošten i pravedan prepoznati će u ovom dokumentu realan pristup čovjeku i društvu«.
Doktrinalna nota došla je u pravo vrijeme kako bi prije izbora pomogla svim ljudima dobrih i poštenih namjera da se svojim glasom suprotstave višegodišnjim licemjernim obećanjima, odreknu lažnih nada i raznih neprihvatljivih ideoloških načela i ponuda. Zato bi ju trebalo širiti i stalno tumačiti. Bilo bi zanimljivo u ovo predizborno vrijeme vidjeti i doživjeti onu političku stranku, čije će vodstvo na svojim skupovima po Hrvatskoj pokazati Doktrinalnu notu i obećati biračima da će se njezini budući saborski zastupnici rukovoditi tim moralnim načelima u svom radu za dobrobit Hrvatske. Sve ostalo ne bi trebalo biti prihvatljivo hrvatskom galasaću, jer je predizborno vrijeme uglavnom vrijeme lažnih obećanja.
Damir Borovčak
{mxc}