Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Nakon vrlo zapaženoga teksta „Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj" u prilici smo objaviti još jednu analizu Marjana Bošnjaka, ovaj puta o bankarskom sektoru u Republici Hrvatskoj. Koje su najjače banke u Hrvatskoj, tko su njihovi vlasnici, tko je prodao hrvatske banke i kada, samo su neka pitanja na koje je moguće dobiti odgovor iz Bošnjakove analize. Oba teksta, onaj o medijima i onaj o bankama, zajedno s mnogim drugima tiskani su u nedavno objavljenoj knjizi 'EU? – Ne, hvala'. Neovisno je li netko manje ili više naklonjen ulasku Hrvatske u EU, vrijedi se upoznati s čitavom serijom argumenata i provokativnih pitanja koji se nalaze u knjizi, i zbog čega ju je svakako preporučljivo pročitati cijelu.
Knjigu Marjana Bošnjaka 'EU? – Ne, hvala' se može naručiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript , te na telefon +385-1-484-6330. U cijeni od 149 kuna uračunata je poštarina na području RH. Plaćanje je pouzećem. Zbog marže od 50% knjiga se zasad ne može naći u knjižarama osim u Knjižari Ljevak na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Dva osvrta na knjigu već smo objavili na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća, onaj Damira Pešorde i onaj Spectatora s Portala Hrvati AMAC.
Hrvati su roblje stranih banaka
Strane banke kontroliraju hrvatsko gospodarstvo
Banke imaju ključnu ulogu u gospodarstvu svake države, pa tako i u Hrvatskoj. Građani u njima drže svoju ušteđevinu, po uvjetima koje one određuju. S kapitalom građana, koji je pod njihovom kontrolom, banke mogu kreditirati druge građane ili poduzeća, opet po uvjetima koje same određuju.
Banke tako imaju moć odlučivati koga žele kreditirati i pod kojim uvjetima, a koga ne. Cjelokupna vanjska trgovina i sav novac koji u državu ulazi ili iz nje izlazi također je u optjecaju preko banaka.
Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijela gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti.
U Hrvatskoj su banke prečesto kreditirale privatnu potrošnju, a ne gospodarske aktivnosti, pogotovo proizvodnju, koja je danas još uvijek manja nego što je bila prije rata – prije 20 godina.
Takva politika gušenja hrvatske proizvodnje i poticanja potrošnje građana pogoduje onim zemljama iz našeg okruženja koje na hrvatsko tržište žele plasirati što više svojih proizvoda. Naravno, to je jako dobro za te zemlje jer se tamo stvaraju radna mjesta, ali jako loše za Hrvatsku jer ona uvozi sve više stranih proizvoda i gubi svoja radna mjesta.
Banke također mogu bitno utjecati na konkurentnost hrvatskoga gospodarstva jer ako mu nedostaju sredstva za investiranje u proizvodnju, ili ako su ta sredstva znatno skuplja nego u drugim državama, onda je jasno da će već u startu biti u neravnopravnu položaju.
Nekoliko stranih banaka u Hrvatskoj ne bi bilo velik problem, ali kada je 94% hrvatskog bankarskog sektora u stranim rukama, onda to nije problem nego katastrofa.
Stanje bankarstva u Hrvatskoj ovako je opisao stručnjak zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Slavko Kulić: Privatizirane hrvatske banke u rukama su stranih državnih banki, a financijski sektor razdvojen je od proizvodnog. Banke zato nemaju nikakvu obavezu financirati naše gospodarstvo i naše zapošljavanje, pa to ni ne čine nego omogućavaju neprestanu potrošnju. Kuna zato nije valuta, nego samo sredstvo konverzije.
Hrvatska narodna banka ima samo ograničenu moć nadzora stranih banaka i ograničenu moć reguliranja njihova ponašanja. Ulaskom u Europsku uniju ta ograničena moć bit će još ograničenija jer će HNB, koja je sada ipak samostalna, morati uvažavati smjernice i primat Europske središnje banke.[1]
Kako sada stvari stoje, Italija, Austrija, Njemačka i Francuska imaju korist od svake kune koja prođe kroz bankarski sustav u Hrvatskoj. Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države. U tom slučaju bankarski sustav bi bogatio Hrvate i Hrvatsku, a kako sada stvari stoje, on služi za izvlačenje novca iz Hrvatske i za njezino dugoročno iskorištavanje.
Ulaskom u Europsku uniju, dakle na jedinstveno tržište pod izravnom kontrolom Bruxellesa, i ostatak hrvatskoga gospodarstva past će pod gotovo totalnu kontrolu stranaca, kao što su pale hrvatske banke, Hrvatski telekom, INA, Pliva, hoteli i brojna druga hrvatska poduzeća. Hrvatski će narod biti potpuno izložen milosti ili nemilosti stranog kapitala i stranih interesa.
Tko su vlasnici banaka u hrvatskoj?
Zagrebačka banka (Zaba) najveća je banka u Hrvatskoj i u većinskom je vlasništvu talijanske bankarske grupacije UniCredit. Hrvatska narodna banka procjenjuje da joj je 30. lipnja 2009. ukupna imovina (aktiva i pasiva) iznosila 91 milijardu i 245 milijuna kuna. Formalni vlasnici Zabe su Bank Austria (84%) i njemačko osiguravajuće društvo Allianz (12%), no pravi je većinski vlasnik talijanski UniCredit, koji je ujedno i vlasnik Bank Austrije. Zahvaljujući visokim kamatama koje ubire od hrvatskih građana, čista dobit Zabe samo u prvih šest mjeseci 2009. godine iznosila je 684 milijuna kuna.
Samo u Republici Hrvatskoj, Zaba ima više od 130 poslovnica, 840 bankomata i 46 poduzetničkih i komercijalnih centara, čija se vrijednost, u smislu nekretnina, procjenjuje na više od milijardu kuna.
Osim bankarstva, Unicredit je preko Zagrebačke banke razvio aktivnosti i na području nekretnina. Zaba je stopostotni vlasnik Zane, jedne od najvećih agencija za procjenu i prodaju hrvatskih nekretnina, koja ima podružnice u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Osijeku, Varaždinu, Mostaru i Sarajevu. Zaba također investira u nekretnine, pa je tako među ostalim i vlasnik Kaptol centra u Zagrebu.
Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Franjo Luković, ali u Nadzornom odboru su gotovo isključivo Talijani i Nijemci, i to Franco Andreeta, Carlo Marini, Carlo Vivaldi, Stephan Winkeimeier, Fabrizio Onida, Klaus Junker, Torsten Leue, Graziano Cameli, Robert Zadrazil i Erich Hampel. S obzirom na takav sastav, mala je vjerojatnost da se rasprave i sastanci Nadzornog odbora vode na hrvatskom jeziku, kako to nalaže zakon.
Privredna banka Zagreb druga je najveća banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom koja premašuje 62 milijarde kuna. Većinski je vlasnik talijanska bankarska grupacija Intesa, koja drži 77% kapitala, te Europska banka za obnovu i razvoj, s 21%. Čista dobit PBZ-a u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 522 milijuna kuna. PBZ je također stopostotni vlasnik Međimurske banke. PBZ je vodeća investicijska banka u Hrvatskoj, ima svoj investicijski fond, PBZ Invest, i svoj obvezni mirovinski fond PBZ Croatia osiguranje.
PBZ po cijeloj Republici Hrvatskoj ima više od 230 poslovnica, ispostava i zgrada čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 840 milijuna kuna.
I PBZ se, osim bankarstvom, uključio i u hrvatsko tržište nekretnina, na kojem je također jedan od većih igrača. Stopostotni je vlasnik PBZ Nekretnina čije su osnovne djelatnosti kupoprodaja, procjena vrijednosti, ali i projektiranje i gradnja nekretnina. PBZ je tako postao jedno od većih građevinskih poduzeća s osiguranim kreditnim linijama o kojima hrvatski građevinari mogu samo sanjati.
Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat, bivši ministar financija Božo Prka, ali u Nadzornom su odboru samo stranci, i to: Paolo Grandi, Massimo Pierdicchi, Massimo Malagoli, Anne Fossemale, Rosario Strano, György Surányi, predsjednik, Paolo Grandi i Beata Kisné Földi. I ovdje je malo vjerojatno da bi se sastanci Nadzornog odbora mogli voditi na hrvatskom jeziku, kako to nalaže hrvatski zakon.
Erste & Steiermarkische Bank treća je po veličini banka u Hrvatskoj i raspolaže ukupnom imovinom od 47 milijarda i 706 milijuna kuna. Gotovo stopostotni vlasnik (96%) austrijski je Erste&Steiermarkische Bank Holding. Čista dobit Erste banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 315 milijuna kuna.
Erste banka diljem Hrvatske ima 124 poslovnice, 460 bankomata i brojne administrativne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 407 milijuna kuna. Vlasnik je Erste Plavog (obveznog i dobrovoljnog) mirovinskog fonda, u suradnji s grupacijom stranih partnera, među kojima su slovenski Triglav i TBIH sa sjedištem u Amsterdamu, čiji je međutim većinski vlasnik Vienna Insurance.
Kao i ostale vodeće strane banke u Hrvatskoj, i Erste banka uključila se u hrvatsko tržište nekretnina zasebnim poduzećem Erste nekretnine čiji je suvlasnik zajedno s vodećom češkom agencijom Realitni Spoločnost Česke i austrijskim Real Immobilienvermittlung Gmbh. Temeljna je djelatnost Erste nekretnina kupoprodaja hrvatskih nekretnina.
Za predsjednika Upravnog odbora postavljen je Hrvat Petar Radaković, ali u Nadzornom odboru nema ni jednoga Hrvata. Tamo sjede Herbert Juranek, predsjednik, Franz Kerber, Kristijan Schellander, Gerhard Maier, Peter Nemschak, Reinhard Ortner i Ernst Gideon Loudon. Vrlo je malo vjerojatno da oni međusobno govore hrvatski.
Raiffeisenbank Austria (RBA) četvrta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 38 milijarda 178 milijuna kuna. Vlasnici su Raiffeisenbank International (75%) i Raiffeisenbank Beteiligungs (25%). Čista dobit Reiffeisenbanke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 250 milijuna kuna.
RBA u Hrvatskoj ima više od 70 poslovnica, raspoređenih u 37 gradova, čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 402 milijuna kuna.
Osim klasičnog bankarstva, RBA je pod svojim brendom također osnovala zasebna poduzeća koja su specijalizirana za leasing i elektroničke transakcije, a ima i svoje mirovinske fondove (obvezne i dobrovoljne), fond za investiranje i stambenu štedionicu – najveću u Hrvatskoj.
I gle čuda, Reiffeisenbank je prva velika banka u stranom vlasništvu koja se još uvijek NIJE izravno upustila u kupoprodaju hrvatskih nekretnina, ali RBA Consulting u svojoj ponudi nudi stručne savjete u poslovima s nekretninama..
Na čelo Upravnog odbora postavljen je Hrvat, Zdenko Adrović, a u Nadzornom odboru sjede Heinz Hoedl, Franz Rogi, Peter Lennkh, Martin Gruell i Herbert Stepic.
Hypo Alpe-Adria Bank peta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 37 milijarda i 193 milijuna kuna. Od 1. ožujka 2009. vlasnička je struktura doživjela velike promjene. Hypo banka je u vlasništvu austrijske Hypo AAB International koja je pak u stopostotnom vlasništvu austrijske države. Prije nekoliko godina Hypo International kupila je njemačka Bayerische landesbank (BLB). Nakon uvida u pravo stanje, BLB je utvrdio da je prevaren jer je Hypo International u Austriji i po istočnoj Europi poslovalo katastrofalno. BLB, koji je u vlasništvu Bavarske, podmirio je gubitke od 2,6 milijarda eura i cijelu Hypo Banku prodao austrijskoj državi za samo jedan euro, s time da austrijska Vlada podmiri ostale gubitke od 450 milijuna eura.
Za razliku od svoje matične banke u Austriji, Hypo banka u Hrvatskoj posluje s profitom, a čista joj je dobit u prvih šest mjeseci 2009. iznosila čak 264 milijuna kuna. U ožujku 2009. Hypo banka je potpuno preuzela Slavonsku banku. Sada po Hrvatskoj ima 70 poslovnica i 170 bankomata te nekretnina vrijednih 290 milijuna kuna.
Veći dio poslovanja odnosi se na kreditiranje gospodarskih subjekata, na investicijsko bankarstvo, a jednim manjim dijelom na kupoprodaju hrvatskih nekretnina.
No poslovanje Hypo banke u Hrvatskoj vezano je uz brojne afere i mutne poslove. Optužena je da je u Hrvatskoj kupovala političku naklonost povlaštenim kreditima pripadnicima hrvatske političke elite. Ivu Sanadera, ali i druge, sumnjiči se da su primali debele provizije, a banku se optužuje da je dijelila kredite politički podobnima te čak ilegalno financirala izborne kampanje. Brojne istrage su u tijeku.
Predsjednik Uprave je Austrijanac Markus Ferstl, a u Nadzornom odboru sjede Tilo Berlin, predsjednik, Othmar Ederer, Anton Knett, Goran Radman i Božidar Špan.
Splitska Banka šesta je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 27 milijarda i 326 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je francuski Societe Generale. Čista dobit Splitske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 181 milijun kuna.
Splitska banka ima 124 poslovnice i upravne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 248 milijuna kuna.
Osim bankarstva, Societe Generale u Hrvatskoj ima i svoju tvrtku osiguranja (Societe Generale Osiguranje) te SG Leasing.
Predsjednik je Upravnog odbora Francuz Pierre Boursot, a s njim još sjede Philippe Marcotte de Quivières, Henri Bellenger, Gordan Miler i Frederique Guin
U Nadzornom su odboru Jean-Didier Reigner, predsjednik, Darko Marinac i Alexis Juan.
Hrvatska poštanska banka (HPB) tek je sedma po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 15 milijarda i 79 milijuna kuna. HPB je najveća banka u hrvatskom vlasništvu, a vlasnici su Hrvatska pošta (41%), Hrvatski fond za privatizaciju (33%) i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (25%). U prvih šest mjeseci 2009. HPB je postigla čisti gubitak od 85 milijuna kuna.
Službeni podatci o poslovanju HPB-a, kojima raspolaže Hrvatska narodna banka, nisu međutim pouzdani jer je bivša uprava, koju je predvodio Sanaderov odabranik Josip Protega, izgleda krivotvorila izvještaje. Sredinom 2009. imenovana je nova uprava, a stara je većim dijelom završila u istražnom zatvoru.
Upravu pod vodstvom Josipa Protege sumnjiče da je na zahtjev pojedinih političara bez pokrića davala vrlo rizične kredite politički podobnim pojedincima i poduzećima. Vjeruje se da je na taj način HPB oštećena za čak milijardu kuna. Pravo financijsko stanje još se utvrđuje.
HPB posluje uglavnom u poslovnicama Hrvatske pošte, ali ima i svoje 34 poslovnice, 9 podružnica i poslovne zgrade čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na 178 milijuna kuna.
Osim klasičnog bankarstva, HPB nudi i nekoliko investicijskih fondova preko HPB Investa, stambenu štednju preko HPB Stambene štednje te usluge procjene i kupoprodaje nekretnina preko HPB Nekretnine.
Novi predsjednik Uprave je Čedo Maletić, a u Nadzornom odboru sjede Zdravko Marić, Drago Jakovčević, Robert Jukić, Marijo Dragun, Grga Ivezić, Maja Vrtarić i Vedran Duvnjak.
OTP Banka Hrvatska osma je po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 12 milijarda i 495 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu najveće mađarske banke OTP (Országos Takarékpénztár) Bank RT, koju vodi mađarski milijarder Sándor Csányi. Čista dobit OTP banke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 51 milijun kuna. Kaže Csányi: – Ja osobno obožavam Hrvatsku, od 20 ljeta barem sam ih 17 proveo kod vas. Već sam tražio vilu koju bih kupio, a zanimala me i marina pokraj Šibenika, ali dosad nisam imao sreće. No, stalno tražim mogućnosti za investicije.[2]
OTP ima više od 100 poslovnica diljem Hrvatske i poslovne centre u Zagrebu, Puli, Splitu, Sisku, Dubrovniku i Osijeku čija se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 203 milijuna kuna.
OTP je također ušao na hrvatsko tržište nekretnina preko OTP Nekretnine, koje nudi usluge kupoprodaje, procjene i konzaltinga. Još su dvije tvrtke u vlasništvu OTP-a: OTP Invest i OTP Leasing. OTP banka je tijekom 2009. bila javno prozvana zbog mutnih poslova oko Podravke, zbog kojih je nekoliko članova Uprave završilo u pritvoru, no istraga se nastavlja.
Za predsjednika Uprave postavljen je Hrvat Damir Odak, kojemu u tom poslu pomaže Mađar Balazs Pal Bekeffy
U Nadzornom odboru sjede samo Mađari, i to Antal Gyorgy Kovacs, predsjednik, Gabor Czikora, Laszlo Kecskés, Gabor Kovacz i Csaba Farago.
Volksbank je deveta po veličini banka u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 7 milijarda i 873 milijuna kuna. Većinski vlasnik (99%) je austrijski Volksbank International, a nominalni udio imaju Banca Popolare di Vicenza (0,41%) i EM.RO Popolare S.p.A. (0,41%). Čista dobit Volksbanke u Hrvatskoj u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 29 milijuna kuna.
VB u Hrvatskoj ima 29 poslovnica, i to 8 u Zagrebu te po jednu u 21 hrvatskom gradu. Njihova se kapitalna vrijednost procjenjuje na više od 14 milijuna kuna.
VB pruža hrvatskim građanima standardne bankarske usluge, ali se uglavnom okrenula kreditiranju manjih i srednjih poduzeća te financiranju uvoza i izvoza.
Predsjednik Uprave u Hrvatskoj je Tomasz Jerzy Taraba, a među pomoćnicima su Andrea Kovacs i Dieter Hornbacher. U Nadzornom su odboru Michael Ivanovsky, Gerhard Woeber, Joerg Poglits, Fausto Maritan, David Krepelka, Petar Szenkurok i jedan Hrvat – Dragutin Bohuš.
Međimurska banka deseta je banka po veličini u Hrvatskoj, s ukupnom imovinom od 2 milijarde i 810 milijuna kuna. Većinski vlasnik (96,4%) je PBZ čiji je pak većinski vlasnik talijanska Intesa grupacija. Čista dobit Međimurske banke u prvih šest mjeseci 2009. iznosila je 31 milijun kuna.
Međimurska banka ima 17 poslovnica u Hrvatskoj i susjednoj Sloveniji čija je kapitalna vrijednost oko 37 milijuna kuna.
Upravni odbor predvodi Nenad Jeđud, a u Nadzornom odboru sjede Ivan Krolo, Siniša Špoljarec, Ivanka Petrović, Ljiljana Nakić i Dajana Kobeščak.
Od deset vodećih banaka, hrvatska je samo jedna
Kao što se vidi iz prethodnog pregleda, od deset najvećih banaka u Hrvatskoj, samo jedna – Hrvatska poštanska banka – u većinskom je hrvatskom vlasništvu, i to tek na razmjerno niskom sedmom mjestu, s ukupnim udjelom u hrvatskom bankarstvu od samo 4,1%.
Dolazak novih stranih banaka
Unatoč tomu što su strane banke u zadnjem desetljeću uspjele preuzeti gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo, zadnjih godina pojavljuju se nove strane banke koje do sada nisu poslovale u Hrvatskoj.
Ulaskom u Europsku uniju, hrvatsko će tržište biti potpuno otvoreno svim europskim bankama koje budu htjele poslovati u Hrvatskoj, pa će biti ugroženo i ovo malo bankarskog sektora koje nam je preostalo. Učvršćivanje sadašnjih stranih banaka te dolazak novih znači da će strani kapital i strani interesi čvrsto i dugoročno zavladati domaćim hrvatskim bankarstvom, koje ne će imati gotovo nikakvih izgleda da se ikada oporavi i vrati u hrvatsko vlasništvo.
Osim velikih stranih banaka koje su već učvrstile svoje pozicije, u Hrvatskoj djeluje i nekoliko manjih stranih banaka koje se pokušavaju učvrstiti i povećati svoj udio u ukupnom hrvatskom bankarskom sektoru. To su:
Banco Popolare Croatia ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i jedan milijun kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Banco Popolare Società Cooperativa. Ima 36 poslovnica diljem Hrvatske. U Hrvatskoj djeluje od 23. travnja 2007. Za predsjednika Uprave postavljen je Goran Gazivoda, a u Nadzornom odboru sjede Giuseppe Malerbi, predsjednik, Lorenzo Chiappini, Samuele Fraizzoli i Paolo Taverna.
Veneto Banka ima ukupnu imovinu od 857 milijuna kuna. U stopostotnom je vlasništvu talijanske Veneto Banca Holding. Ima središnjicu i 12 poslovnica u Hrvatskoj, i to tri u Zagrebu, dvije u Puli, i po jednu u Rijeci, Crikvenici, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Varaždinu i Krapini.
U Upravnom je odboru Fernando Zavatarelli, a u Nadzornom odboru sjede Gian-Quinto Perissinotto, predsjednik, Pierluigi Ronzani, Innocente Nardi,Gaetano Caberlotto i Atos Varusio.
Banka kovanica ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od milijardu i 66 milijuna kuna. Od svibnja 2007. vlasnik je Cassa di Risparmio della Repubblica di San Marino (93.06%). Ima 21 poslovnicu diljem Hrvatske. Nudi posebne kredite poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka.
U Upravnom odboru su Gian Luigi Bonfe i Radojka Olić, a u Nadzornom odboru Gilberto Ghiotti, predsjednik, Luca Simoni, Vladimiro Renzi, Andrea Albertini, Davor Štern, Pier Luigi Martelli, Aldo Busignani i Ivan Majdak.
BKS Bank ima u Hrvatskoj ukupnu imovinu od 567 milijuna kuna. Stopostotni vlasnik je austrijski Bank rur Karnten und Steiermark Bank. U Hrvatskoj je specijalizirana za leasing vozila i plovila. U Upravnom su odboru Christian Peter Pettinger i Gordan Rameša, a u Nadzornom odboru Herta Stockbauer, predsjednica, Heimo Penker, Josef Morak i Dubravko Orlovac.
Podravska banka ima ukupnu imovinu od 2 milijarde i 617 milijuna kuna. Vlasnici su uglavnom Talijani, i to Lorenzo Gorgoni (9,87%) Assicurazioni Generali S.p.A.(9,54%) Cerere S.R.L.(9,53%), Antonia Gorgoni (9,77%), Miljan Todorovic (8,33%), Andrea Montinari (5,76%), Dario Montinari (5,76%), Piero Montinari (5,76%), Sigilfredo Montinari (5,76%), Luigi Liaci (3,94%) i Giovanni Semeraro (4,11%)
Podravska banka ima 35 poslovnica, uglavnom u Podravini, ali i u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Splitu, Puli, Osijeku i Varaždinu.
U Nadzornom odboru sjede Miljan Todorović, predsjednik, Sigilfredo Montinari, Dario Montinari, Đuro Predović, Dolly Predović, Maurizio Dallocchio i Filippo Disertori.
Primorska banka, sa sjedištem u Rijeci, ima ukupnu imovinu od 140 milijuna kuna. Vlasnici su Francesco i Svetlana Signorio (59%), Confisi S.A. (6%), J. L. L. Marc Jourdan (5%), Carlo Di Dato (7%), Domenico Petrella (6%) i IBS S.R.L. (6%).
Talijani žele preuzimati tuđe banke, a svoje ne daju
Dok je nekoliko najvećih banaka u Hrvatskoj u talijanskim rukama, Talijani ne žele da njihove banke padnu u strane ruke. Kada je nizozemski ABN-AMRO početkom 1995. htio kupiti talijansku Banco Antoniano, tome se oštro usprotivio guverner Talijanske narodne banke Antonio Fazio, rekavši da želi da talijanske banke ostanu u talijanskim rukama.
Kako su hrvatske banke prodane strancima
Jedan je od rijetkih komentatora koji je imao hrabrosti javno upozoriti na kolonijalno stanje u hrvatskom bankarstvu Milan Ivkošić. On je to u Večernjem listu sažeto opisao ovako:
Hrvati su svojevrsno roblje banaka, od kojih je 95 posto u stranom vlasništvu. One u Hrvatskoj ne postoje radi građana i gospodarstva nego obratno – radi ekstraprofita do kojeg dolaze građane i gospodarstvo iscrpljujući... Već je postalo dosadno ponavljati kako su hrvatske banke sanirane sa 87,4 milijarde, a prodane za 5,4 milijarde kuna.
Zna se, imenom i prezimenom, tko su bili glavni sudionici te prodaje i tko se žestoko borio za to da se kupci oslobode obveze da novac potrošen za sanaciju vrate. Ali ni Zlatko Mateša, ni Borislav Škegro, ni Marko Škreb, ni Franjo Luković, ni Božidar Prka, ni Jakša Barbić nikad nisu položili račune za možda najteži udarac koji su zadali hrvatskoj državi od njezine samostalnosti.
...kad odobravaju kredite gospodarstvu, efektivne su kamate 13 posto, što je tvrtkama nepodnošljivo i što zapravo hrvatsku privredu sputava i unazađuje. U matičnim zemljama tih banaka kamate su za iste zajmove višestruko niže nego u Hrvatskoj, pa je u njima nezamislivo takvo lihvarsko poslovanje.
Svemu tome unatoč, hrvatska vlast nema hrabrosti da preko Hrvatske narodne banke i na druge načine obuzda to nezapamćeno profiterstvo. Štoviše, velike državne tvrtke, grad Zagreb i drugi financijsko poslovanje obavljaju preko tih stranih banaka, omogućujući im tako da raspolažu kapitalom za koji nisu prolili ni kapi znoja. Zašto? Pa zato što su strani vlasnici banaka iz država koje imaju odlučujuću ulogu u Europskoj uniji, a hrvatska vlast je za ulazak u EU spremna riskirati još veći slom svoga gospodarstva i još veće siromaštvo svojih građana.
Tko je rasprodao hrvatske banke?
Odmah nakon što su Ivica Račan i Stipe Mesić početkom 2000. godine preuzeli vlast, počela je najveća rasprodaja hrvatskih banaka strancima. U samo godinu dana, strancima je prodano 44.2% ukupnog hrvatskog bankarstva, a do kraja 2003. godine stranci su postali vlasnici 90.8 posto hrvatskih banaka.
Pokojni predsjednik Tuđman se u načelu protivio rasprodaji hrvatskih banaka strancima, tako da je koncem 1998. godine samo 6.7 posto hrvatskog bankarstva bilo u stranom vlasništvu. Od ukupno 60 banaka koje su tada poslovale u Hrvatskoj, njih je 50 bilo u hrvatskom vlasništvu, dok su stranci kontrolirali deset manjih banaka s ukupnom aktivom manjom od 7 posto. Kada je Tuđman već obolio, tadašnji predsjednik Vlade Zlatko Mateša i potpredsjednik Vlade i ministar financija Borislav Škegro prvi počinju s rasprodajom. Samo u 1999. godini, oni strancima prodaju 33 posto hrvatskog bankarstva, da bi nakon preuzimanja vlasti, započeti posao dovršili novi premijer Ivica Račan i njegov ministar financija Mato Crkvenac.
[1] Prema članku 127 (2) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kao jedan od prvenstvenih ciljeva sustava središnjih banaka Europske unije (ESSB) navodi se i održavanje i upravljanje službenim deviznim rezervama država članica. O budućem podređenom položaju Hrvatske narodne banke govori i članak 131 prema kojemu: Svaka država članica jamči da je njeno nacionalno zakonodavstvo, uključujući zakonske propise nacionalne središnje banke, u skladu s Ugovorima i Statutom ESSB-a i ESB-a. ESB je kratica za Europsku središnju banku.
[2] Večernji list, 20. 3. 2010.
Marjan Bošnjak
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
www.miroslav-tudjman.com/.../ MFP!
Danas smo svjedoci da 95% nekadašnjih hrvatskih banka je u tuđinskim rukama, bolje rečeno u rukama drugih država, Italije, Austrije, Francuske, Njemačke, itd.
Oni koji kažu da Hrvati nisu sposobni da sami upravljaju svojim bankarskim sektorom nego će to bolje umjesto nas raditi stranci svjesno i sračunato obmanjuju hrvatsku javnost za račun svojih gospodara kojima su omogućili da se domognu našeg bankarskog sektora.
Tu mislim prvenstveno na Škegru, Prku, Lukovića kao najveće korifeje rasprodaje, bolje rečeno predaje hrvatskih banaka u tuđinske ruke.
Pravo je pitanje za sviju nas, kako to da gore navedena gospoda su daleko od bilo kakvih istražnih radnji od strane DORH-a, a da ne govorimo u USKOKU, za više nego kriminalnu privatizaciju hrvatskih banaka, a posebno nekadašnje Zagrebačke banke!?
Više je nego jasno da DORH i USKOK ne smiju niti pomisliti, a kamoli otvoriti pitanje rasprodaje hrvatskih banaka. Zašto? Pa valjda bi se judeomasonerija mogla naljutiti, a onda ne bi bilo više ni Baje ni Paje, a ni naše Jace! Postali bi prošlost.
pozdravljam rastrojenu Hrvatsku vojsku!
Pitanje za autora:
Da li će neulaskom RH u EU banke i mediji ponovo postati hrvatski? Ukoliko hoće, ja ću do toga dana sa radošću nositi trasparente NE u EU po čitavom gradu i državi ako treba, ali ako neće, koji je motiv i smisao vašega poziva na neulazak u EU.
(osvrt na temu u komentarima na članak "Uzbuna u čergi" 29.10.2010.)
Najzad jedan konkretan clanak,pun dragocjenih cinjenica koje samo potvrdjuju nase crne slutnje.
HRVATSKA JE RASPRODANA
HRVATSKA U RUKAMA STRANOG KAPITALA
HRVATSKA U RUKAMA STRANACA
Ove su cinjenice toliko bolne,toliko porazne da se covjeku Hrvatu zavrt pred ocima.
Sada se vidi zasto nema "Ekonomskog oporavka" koji nam politicari obecavaju svakodnevno,sad a se vidi zasto se ne otvaraju radna mjesta,zasto "fali" novaca
za Hrvatsku vojsku,za bolnice,za infrastrukturu, za skole za penzije.
Ma nemoze gospodo prezaduzen covjek
NIKOME ISPLATITI ili podmiriti dugove!
a nemoze ni jedna drzava ,pa ni Hrvatska.
Prosjecni Hrvatski covjek ,(mislim financijski prosjecan) uz sva ostala ponizenja , odnarodjavanje i antihrvatsku klimu pri vlasti koja i sa
"crnim vragom" pravi koalicije samo da ostane na vlasti,mora se suociti sa poraznom cinjenicomda su "Politikanti" i
nasa nova "Pokvarena Gospoda" prodali
i "staro obiteljsko srebro' i samu zemlju po kojoj hoda.
Jer Banke,u kojima ima zaista nesto
Satansko,i prijetece kad se radi o PROFITIMA i diktiranju financijskih kretanja,kamata i odobravanju kredita,
te Banke mogu SVAKU ZEMLJU baciti na koljena (Sto se skoro dogodilo u USA prije dvije godine),a kod nas u Hrvatskoj
u toj novonastaloj Drzavi oko koje se odmah i prije opaljenog zadnjeg metka
skupila jata lesinara i krvopija da izvuku i popiju krv DOMOVINI prijew nego
se moze oduprijeti i stati posteno na noge.
Velika zahvala i cast ide pokojnom predsjedniku Hrvatske Franji Tudjmanu koji
je odmah uocio opasnost koja dolazi od
internacionalnih lihvara i spekulanata
tipa SOROS i njemu slicnih "uglednih" "financijera'
Vidio je da Hrvatskoj prijeti opasnost iznutra,da se radi o tihoj,tajnoj,ko lonizaciji Hrvatske.
Nazalost,Tudjma n je umro prerano,i gledajuci unazad nije nemoguce i nebi bilo prvi put da su mu i "ubrzali" smrt
ta okrutna,masonsk o-lihvarska gamad.
Jer da,postoje nacini da se izazove i rak i druge bolesti "nepozeljnim" politicarima koji "ne idu uz dlaku" tim
Sotonskim silama,kojima je NOVAC i KONTROLA jedini Bog i religija.
Dubine zla ,koje su ti elementi tzv."mocnici" u stanju proizvesti je
apsolutno nezamisliva (izazivanje OBA Svjetska rata),danasnje ratove ,krize i Depresije,ekspl oatacije,gladi i destrukcije.
I nezaboravimo da je tu jos i kontrola MEDIJA koju UVIJEK po svaku cijenu kontroliraju i promicu svjetonazore
SVJETSKOG GUVERMENTA i tzv"Novog Svjetskog Poredka" u kome ce Nemoral,Perverz ija,bezdrzavlje ,ocaj i,okrutna eksploatacija zamjeniti SVE ljudske
i civilizacijske vrednote!
Jadni nasi Hrevatski ljudi,i jadna nasa Hrvatska koja se nasla pod udarom
tih Lihvarskih "Zionskih mudraca"...tesk o nasem Nezaposlenom,razocaranom,razvojacenom
branitelju,radniku,seljaku,radniku,intelektualcu!
Njihove banke ,a tim i zemlja po kojoj hodaju tu u Hrvatskoj, nije njihova u materijalnom,vl asnickom,ekonom skom smislu.
Postali su dio Bezdusne masinerije koja vjeruje samo u kreditne kartice,Novcane transakcije i krivulju burzovnog rasta.
Najgore u svemu tome,ono sto najvise boli je da su im tu kontrolu i dominaciju
omogucili za prljave Judine skude NASI IZDAJNICI, pripadnici "loza" tajnih entitija"ekonom isti,"strucnjac i""ministri" (Skegro,Pok.Rac an,Matesa,Crven ac itd)tipova koji u ovoj zemlji drmaju velikim svotama,novca, "Nagrade " za Povjesnu izdaju Hrvatske koji su sirom otvorili "Vrata" stranog
preuzimanja Hrvatskih banaka a s tim i svih ostalih bogatstava koje ce pasti kao Domino figure jedna za drugom...
Da ,ti izdajnici ce nas kostati vise nego stotinu "OLUJA"...ovo je bitka koju ce tesko biti dobiti,jer u logici novca
NOVAC je ALFA i OMEGA i da,"Ti mocnici
ga imaju i s tim novcem pokrecu poluge odavde do New Yorka i Londona...
Jedini Spas:
Udruzivanje svih Hrvatskih domoljuba u jednu repektabilnu biracku silu koja bi mogla glasanjem na predsjednickim izborima dovesti na vlast ISTINSKE HRVATE.
I tako korak poceti vracati Hrvatske banke,a time i SUVERENOST ponovno natrag
HRVATSKOM NARODU.
Ujedno sam omačkom prof . Slavku Kuliću stavio u usta riječi koje po svoj prilici pripadaju g. M. Bošnjaku "Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskioj mjesto da odlazi u druge drževe. Zato se g. Kuiliću ispričavam i ispravljam uočenu pogrješku.
Hrvati su roblje stranih banaka
Najprije da se predstavim. Ja sam nitko i ništa. Mali umirovljenik koji je u ono neko doba bio stručni suradnik pri osnivanju jedne banke.
Prije toga sam bio i jedan od prvih dioničara neke banke u bivšoj državi. Da bih nešto naučio o dioničarstvu kupio sam jednu dionicu Nove banke d.d. iz Ljubljane, U početku je sve je izglefalo sjajno dobio sam prvu dividendu. Nisam je naplatio nego sam još nešto dodao i kupio još jednu dionicu. Jedan dionica je glasila na 1000 ECU-a. Čini i se da je to bilo nešto kao danas 1000 eura. Kasnije sam saznao da su banku osnovala neka veća slovenska poduzeća s ciljem da se domognu jeftinog novca. Drugim riječima nastavli su s incestuoznim odnosima između banaka i gospodarskih subjekata koji su bili pravilo u komunističkom sustavu u kojem su udruženi proizvođači upravljali bankama i sebi dodijelivali kredite za propale poslove i propale tvrtke. Kako su sve socijaostičke banke došle u gabulu i trebalo ih je sanirati zbog odobravanje kredita kreditno nesposobnim tvrtkama, tako je propala i ta Nova Banka unatoč tome što se okitila nazivom dioničkog društva. U stečaju banke sam dobio neku mizernu isplatu od par postotaka onoga što sam uložio u Banku.
Bio sam i dioničar s nekoliko dionica Riječke banke i Croatia osiguranja. Tu sam kao dioničar prošao puno bolje.
Ali, kako rekoh bio sam i stručni suradnik pri osnivanju jedne banke. Banka je osnovala banku. Zašto ? Rekao bih da je postojao jedan deklarirani razlog i jedan skriveni. Ne bih o tome više.
Poznate su mi sanacija banaka o kojima piše M. Bošnjak. Mislim da je cifre veoma nategnuo jer višestruko uvećava trošak sanacija banaka, a uopće ne spominje što je Agencija za osiguranje depozita i sanaciju banaka (ako se dobro sjećam naziva) pri sanaciji banaka zauzvrat uzela od tih saniranih banaka. Koliko se sjećam,uzela je dvostruko više nenaplativih tražbina tih istih banaka prema propalim gospodarskim subjektima u društvenom vlasništvu, koji su upravljali bankama i sebi dodijeljivali kredite. Bio je to onaj famozni incestuozni odnos kojega vrli domoljubi Bošnjak i Ivkošić i ne spominju.
G. Bošnjak veli: " Ako banke odluče uskratiti kreditiranje gospodarskih aktivnosti ili jednog dijele gospodarstva, taj će se dio polako gušiti i gasiti." Ma nemojte mi reći !
Nije li obrnuto? Kad bančin komitent pokaže posustalost ideja, volje i odlučnosti nositi se s konkurencijom i s promijenjenim okolnostima na tržištu, banka (jer radi pretežito s tuđim novcima !) uskraćuje kredite. Kad bi postojao incestuozni odnos, kredite bi odobrila i kreditno nesposobnim tražiteljima, na njihovu i na vlastitu propast. Kao da odbije kredit svome kumu, svom poduzeću, svojoj kćeri, svom sinu, bratu itd. Za ilustraciju pogledajte tabelu hrvatskih banaka na str. 27 Hrvatskog lista ! Od 13 najvećih banaka u Hrvatskoj jedina koja je ostvarila u 2009. gubitak je HPB u vlasništvu RH. Odobravala je kredite "svojim" tvrtkama.
Autor spomine kreditiranje potrošnje od strane banaka kao njihov krimen. Kao da se krediti daju samo za kupnju robe inozemnog podrijetla. I naši su se ljudi prvo prihvatili trgovine, kafića, i sl. djelatnosti. Stara je proizvodnja propala ne zato jer ju je netko gušio i ugušio, nego zato što se nije mogla održati. Kad se izgubi radno mjesto u proizvodnji zbog promjene tehnologije nikada se više ta ista radna mjesta ne će otvoriti. U Kini je nova tehnologija izbacila s posla u nekoliko godina 15 milijuna zaposlenika. Možete li to zamisliti ? Svi koji izgube radno mjesto mogu se nadati samo to da će se osposobiti za neki novi posao koji do sada nije postojao. Radnice Kamenskog neka se oprsote od svoiih radnih mjesta za uvijek. Moraju smisliti što će raditi u budućnosti. Država im može pomoći, ali ipak je na njima teret vlastitog angažmana za vlastitu budućnost. U Kini se ipak stvara neka nova srednja klasa, a broj onih koji žive od 1 dolara prihoda dnevno, u posljednjih se desetak godina smanjio za stotinu milijuna.
Autor citira strućnjaka Ekonomsog fakulteta g. Slavka Kulića, koji priča nebuloze. Ne ću pobijati njegove pogrješne teze. Tek da spomenem kako se sjećam da ga je nekima odiozni Borislav Škegro na jednoj TV emisiji javno pozvao na otvoreni javni megdan o našoj ekonomiji. Nije impznato kakomje na to reagirao.
Autor M. Bošnjak veli: "Da su banke u hrvatskom vlasništvu, dobit bi ostajala u Hrvatskoj umjesto što odlazi u druge države".
Ova izjava pokazuje posvemašnje nepoznavanje problematike.
Što mu to znači "u hrvatskom vlasništvu" ? Misli li na vlasništvo hrvatske države i na ona blažena vremena kad je sve bilo državno ? Ako je mislio na vlasništvo hrvatskih državljana, tko mujamči da dobit ne bi plasirali u zemlju koja pruža najviše sigurnosti i najbolje izglede za bolju zaradu ?
Sve u svemu, ako je cijela knjiga takva to je gore nego da je najobičniji luk i voda. Štetna je jer obmanjuje javnost s krivim tezama. Nismo li dovoljno zatucani, pa da nas treba još više tucati u glavu !
Intelektualci, hrvatski intelektualci osvjestite se ! Nismo više ni u komunizmu ni u tzv. samoupravnom socijalizmu, a niti u 20. stoljeću. Sada smo još malo pa u drugom desetljeću 21. stoljeća !
Ipak, nakon nemalih rasprava na ovome portalu, u kojima su zagovornici neulaska u EU često nalazili uporište baš u Bošnjakovoj knjizi, pretpostavljam tada, da su u ovom poprilično dugačkom članku našli dovoljno prostora za obranu stavova na kojima temelje svoju dezintegrativnu inicijativu protiv ulaska u EU, u ovo vrijeme pred izbore, kada treba raditi na okupljanju i traženju zajedničke platforme, a koja sigurno ne može biti ta koju oni nude.
Predmet mog komentara je osvrt na članak kojime je autor postavio ili barem trebao postaviti osnovne teze na kojima se sama knjiga, kao i njegov tvrdi stav protiv ulaska u EU temelje, pa nije moja krivnja ako njih nema ili ako one i u ovakvome podužem članku nisu argumentirano iznesene.
Kako je opće moguće, kako su neki ili netko ili Hrvatski vrh mogli dopustiti da vlasnik našeg, Hrvatskog novca bude stranac. To je isto kao da je vlasnik naše, Hrvatske vojske stranac i k tome privatno lice (NATO?). Zar su oni skrenuli s pameti ili je nikada nisu ni imali.
"To je isto kao da je vlasnik naše, Hrvatske vojske stranac i k tome privatno lice (NATO?)."
NATO nije privatno lice, možemo reći da je Obama privatnik, pa postavimo pitanje "što to on majstorija ovih dana u Indiji" ako se dobro sijećam u nesvrstanoj zemlji (Z).
Dođe jedan četnik u Hrvatssku i nasta euforija kako on osobno demantira da je privatnik nego Srbija, a za malo bolje upućene ja pitam Vas:
"može li nuklearka biti privatna?" po meni pitanje svih pitanja za aktualno stanje u Zemlji "pardon" zemlji.
Upućeniji znaju odgovor jer smo i MI "pardon" Hrvatska imala nuklearku.
Tada su i ostvarili svoj pakleni plan, a prvi je korak bio "rasprodaja banaka" za OSOBNE koristi (njih i njihovih pokoljenja)! Da bi prošli nekažnjeno, oni nužno moraju upravljati politikom i "kanalizirati" moguće pravosudne procese.
Zato je i "izabran" Mesić poslije Mesića, vrlo demokratskim izbornim inženjeringom.
No, svejedno, krivi su i birači što su nasjeli slatkorječivost i i "jumbo plakatima", koji tabloidski ispranih mozgova, odlučuju ili ignoriraju izbore.
Da, i treba zaključiti, kako su "oni" morali "detuđmanizirat i" zemlju da bi svoje planove iza 2000.g. sproveli (nesmetano)!
Danas, svi smo pametniji i znamo što se dogodilo, no pitanje je kako preokrenuti tijek zbivanja ? kako spriječiti da danas, sa simpatijama, većina HRVATA promatra slogan jedne banke, u minutama namijennjenim marketingu, na "javnoj dalekovidinici" , ali i na ostalim komercijalnim TV kućama.
kao pojedinci, postali smo zarobljenici stranih banaka, a kao uposlenici, čije su firme kod tih istih banaka prezadužene, taoci sudbine svojih firmi iz kojih dobivamo plaće !
Da li vam izgleda čudno što se dugotrajna roba poput automobila, s porijeklom izvan Hrvatske, navbbavlja praktično "bez" kamata, dog firme, da bi pokrenule neki poslovni poduhvat, uzimaju "lihvarske" kamate - kao normalne !?!?
Zbog svega jedini lijek za Hrvatsku je: izborna pobjeda i LUSTRACIJSKI proces, kojim bi se iz mehanizma odlučivanja (vlasti) u ovoj zemlji izbacili "bivši" (komunisti" i "njihovo potomstvo") koji danas vladju ovom zemljom. Primjer onih koji upravljaju nama, a koji su ili sami "bivši" ili II.genaracija "bivših" (potomci iz obiteljskog miljea "bivših"): Mesić, Milanović, Josipović, Pusić, Čačić, Kosor, ..."pola mjesta u Saboru", ... - niz je "beskrajan !!!
Izgleda, kao da u Hrvatskoj, nema onih koji NISU "bivši" ili NISU potomci "bivših" ! Tih 10ak % "Hrvata", već 2 desetljeća, čvrsto ne ispušta poluge vlasti iz svojih ruku i "vlada" nad preostalih 90% Hrvata.
Vrijeme je da se to izmjeni ! I primijeni PRAVDA, koju Yusipović tako zazivlje.
Dobar tekst samo ono o Tudjmanu je potpuno deplasirano i netocno !
Najbolje je za sve okriviti Tuđmana pa nastaviti kao do sada. Sve dok ne prodamo i zadnju mrvicu obiteljskog srebra. A i tada će Tuđman biti kriv, zar ne goya?
Jutarnji je objavio najnoviju anketu Gallup International, po kojoj samo 25% Hrvata smatra da je ulazak u EU dobar za Hrvatsku.
A kakve bi tek bile brojke kada bi ljudi znali cijelu istinu?
Što je se desilo Sanader je imenovao onog svog poslušnika "zalizanog" Protegu i on je odobravao kredite na telefonski poziv i desilo se to da je država morala dati jamstva da se ta banka sanira.
Jedina u vlasništvu RH i jedina pokradena i dovedena pred stečaj......... ...jesmo li mi sposobni išta imati a da to radi normalno,izgled a da nismo.
Onda je bolje i ovako da nas koristi strani šekulativni kapital- kad sami sebe krademo.
Mišljenja sam kako je prava istina baš nagdje između vaših krajnje suprotstavljenj ih stavova.
Smatram kako je nužno jačati državu u onom strateškom segmentu gospodarstva, koje se ne smije i ne želi prepustiti privatnom kapitalu.
Tako bi u Hrvatskoj trebalo ojačati nekoliko državnih banaka, koje bi, svaka u svom sektoru i prema osmišljenom planu, trebale raditi na gospodarskom oporavku.
Također, strateške djelatnosti poput vodoopskrbe, opskrbe energentima i svim vidovima komunikacijskih pravaca, država mora zadržati i dijelom, tamo gdje su one privatizirane, pokušati preuzeti u svoje vlasništvo.
Kada je pak riječ o gospodarstvu, tada država mora naći načina, postaviti u granicama svojih mogućnosti pravila igre, kojima štiti sebe od onih država, kojima je gospodarska politika jedan od najvažnijih segmenata vanjske politike.
Od takvih se treba na neki način zaštititi, naravno u granicama svojih mogućnosti, ali i od njih učiti kako se vodi uspješna vanjska politika, kroz usklađeni rad gospodarske komore i veleposlanstava.
Hrvatska mora biti jaka kao socijalna država, postavljajući u okviru svojih mogućnosti takva pravila igre, kojima štiti neke osnovne pretpostavke svoga razvoja, kao na primjer:
-Učinkovita, a ne kozmetička demografska politika( sva djeca u RH, kada je riječ o njihovom uzdržavanju, naša su zajednička djeca, pa kroz poreznu politiku taj teret treba ravnomjerno rasporediti na sve zaposlene u RH)
-Ukinuti, ili bitno smanjiti novčana davanja nezaposlenima i zamjeniti ih bonovima za pučke kuhinje, kako bi se ukunula pljačka države kroz primanja socijalne pomoći i istovremenim radom na crno.
-Poticanje osmišljenog gospodarskog razvoja RH, imajući u vidu ekološku i u granicama mogućnosti vlasničku komponentu razvoja gospodarstva
-Poticanje izvoza usklađenim radom gospodarske komore i veleposlanstava
Crkva se je davno po tom pitanju opredjelila i dala na znanje kako je ona za jačanje socijalne države, obrtništva i obiteljskih gospodarstava, a protiv multinacionalni h kompanija, kao gospodarske centralizacije moći, koja se razvija usporedo sa onom monetarnom i političkom, u cilju sveopće kontrolirane globalizacije.
Kad će komentatorima na ovom portalu doprijeti do mozga činjenca da su sve banke registrirane u Hrvatskij - hrvatske banke bez obzira na to tko su njihovi dioničari. Rade na isti način kako bi trebale raditi i sve druge banke pa makar te druge banke bile u 100 %-tnom vlasništvu hrvatskih državljana. Svaka banka mora imati temeljni kapital uplaćen od strane osnivača i tak se kaital ne može i ne smije povlačiti od strane osnivača ili od budućih imatelja dionica. Područje prava trgovačkih društava je strogo regulrano i stalno se usavršava prema međunarodnim direktivama i međunarodnim računovodstvaen imstandardima sve u cilju zaštitite dioničara, deponenata (štediša) koji su svoj nvac povjerili bankama, i vjerovnicima kad se vrši međubankarsko kreditranje.
Upravo ta činjenca da HPB nije bila imuna od državne intervenicije (navodno i od strane MESIĆA !) uzrok je gubitake te banke i potrebe za njizino spašavanje.
Citirano zaključivanje i generalizacija bez analitičke podloge nije ništa drugo nego čitanje nečije iz taloga kave. Ja ne tvrdim niti da su točne niti da su netočne konstatacije iz citiranog komentara. Je nemam za to činjenične i analitičke podloge. Zato se klonim takvog zaključivanja. Bezvrijedno je.
Tvoja razmišljanja nisu daleko od moga poimanja uloge države u gospodarstvu. Naravno, država mora ulagati u neophodnu infrastrukturu, ako privatni sektor nema za to interesa, a infrastruktura kad je neophodna, a ne bacanja novca u more , kao u slučaju pelješkog mosta.
Tek mogu reći načelno: država mora biti veoma jaka kad djeluja kao javna vlast, ali pritom ograničenmog opsega. Drugim riječima u onom što je njezina nadležnost mora biti učinkovita i ne preskupa, ali ne smije širiti svoj djelokrug na račun privatnog sektora. Posebno treba se kloniti gospodarske aktivnosti. To ne znači da ne smije poticati određene gospodarske aktivnosti. Poticati da, ali ne biti nositeljem poduzetništva. Eto, izgradnja cestovne i željeznićke infrastrkture, luka, aerodroma i sl. je gospodarska aktivnost. Pa kad to radi država i kad u vrijeme kad je inflacija gotovo na nuli, cijena izgradnje AC poraste u deset godina za dvoztruko, trostruko i nikome ništa. Govori se o korupciji , a tko će dokazati korupciju kad su povezani projektanti, izvođači, nadzornici i vlasti. Sve se uklopi u zakonske okvire . Nisu svi tako bedasti da izvlače gotovinu po "Sanaderovu modelu".
Kako država može najbolje štititi svoje gospodarstvo od nelojalne konkurencije iz inozemstva ? To je pitanje. Jer, konkurencija je neophodna za zdravlje gospodasva. Opasna je ona nelojalna. Najbolje može država štititi svoje gospodarstvo tako što će stvarati najpovoljnije uvjete za ulaganje u gospodrstvo. Nikakva umjetna zaštita nije dobra. Viske carine i zabrane uvoza nemaju drugu svrhu nego očuvanje vlastite nesposobne proizvodnje. Uvjek, uvijek se takva zaštita opravdava potrebom zaštite dok se domaća proizvodnja ne osposobi. A osposobit će se ad Kalendas Gaecas. Nikada.
Želim isključivo na razini laičkog osvrta na vaše dosadašnje stavove o gospodarstvu reći ono, za što smatram da i nije tako daleko od istine, naravno, ne pretendirajući pritom biti u apsolutnom pravu.
Po mome skromnom mišljenju, RH treba nekoliko državnih banaka, koje bi prema točno određenom programu i pravilima, radile na oporavku hrvatskog gospodarstva, što strane banke nikada ne će.
Ono što se do sada radilo u HPB, posao je za pravosuđe i policiju.
Privatne banke i dalje trebaju imati slobodu davati Hrvatima kredite za kupovinu automobila i nekretnina, ali to nije dovoljno, jer nama trebaju banke koje će na temelju domaće štednje(naravno , ne samo domaće), oporavljati gospodarstvo RH, a ne ono njemačko ili talijansko.
U svim bivšim komunističkim državama su bile banke specijalizirane za pojedine gospodarske grane. Mi stariji sjećamo se Poljobanke, Jugobanke (jugoslavenska banka za spoljnu trgovinu) Privredne banke u Zagrebu i u Sarajevu, Investicijske banke u Beogradu i mnoštvo lokalnih banaka (ZABA, Rječka, Slavonska, Varaždinska , Istarska itd. itd. banaka). Sve s bile u državnom vlasništvu i imale su zadaću ili općeg kreditiranja ili specijalizirano kreditirranje pojedinih grana. Plavu Lagunu su izgradile sa svojim kreditima Jugobanka i Poljobanka. To radi toga jer su bile zainteresrane za devizni priljev, a to im se je jako isplatilo jer su za to dobivale od ržave tzv. anticipiranu kamatu. Ne sjaćam se cijelog mahanizma toga kreditiranja, ali se dobro sjećam da je o tomu pisao Hrvoje Šošić. Imam negdje njegovu knjigu o tomu.
Hrvatska ima danas Habor (Hrvatsku bankiu za obnovu i razvoj) i HPB. Eto, već ima dvije banke u vlasništvu. Problem je kapital i ljudski potencijal koji radi u tim bankama. Umjesto što kukamo za prodanim bankama strancima, koje su ipak hrvatske banke (!) jer su sastvani dio hrvatskog gospodarskog sustava, zašto te banke ne bi svojim radom pokazale ne sao Hrvatima nego i drugim štedišama da se isplati u njima držati svoje uštede, pa čak ulagati svoje novce u njihove dionice. Znamo da Hrvati imaju preko 100 milijarda kuna ušteda u bankama, pretežito u devizama. Ali, što je problem ? Ne vjeruju previše u poštenje i stručnost naših bankara. Što ako bi slušali nekog novog Mesića ili nekog novog Sanadera ? Pa da im damo svoj novac da njime upravljaju i da nam ga oplođuju ? Ma nemojte reći !
Ali, kad je riječ o državnom novcu (tj. nvcu poreznih obveznika) tada je to druga stvar. Mi smo im spremni sve oprostiti. Ali im svoj novac nedamo ako ne moramo.
Eto, dragi Jure, i ja sam laik, i spreman sam svoje mišljenje izmijeniti ako mi netko dokaže da bi trebalo iz državnog proračuna izdvojiti nekoliko milijarda kuna za kreditiranje hrvatskog gospodarskog oporavka. Tko može jamčiti da ne bi ti nvci završili u brodogradnji i potonuli zajedno s brodogradnjom, pogotovvo ako Hrvatska ne uđe u EU, pa je ne bi imao tko tjerati da konačno riješi brodogradnju.
Ja podržavam Hrast i ako bude sudjelovao na izborima, shvatio sam da ću njemu dati svoj glas., čak i ako se ne budem slagao s njegovom platformom glede gospodarstva i EU. To zato jer će nam Hrast, HKV, Obiteljska stranka, udruga Grozd i svi koji podržavaju vrijednost koje zastupaju te stranke i udruge trebati više nego ikada u hrvatskoj budućnosti bila ili ne bila Hrvatska u EU.
Vidjet ćemo što nam donosi ova godina. Otvorimo oči i pamet u glavu.
Kak bum tancal kad sam bos.
u izvedbi klape
Udruga Dobrotvorne Braće Apepa.