Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Tko su pravi vlasnici medija u Hrvatskoj?
U povodu ovogodišnjeg Dana slobode medija, Hrvatsko novinarsko društvo u posebnom je priopćenju (HND, 2. 5. 2009.) oštro kritiziralo stanje medijske (ne)slobode u Hrvatskoj.
'Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima' kaže HND, i upozorava...' Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacije crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritya u konačnici rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom'
Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj vole pisati o drugima, ali ne vole pisati o sebi. Svakodnevno u tisku možemo čitati o raznim financijskim i drugim aferama, kako političara, tajkuna i običnih građana. Ti isti mediji, međutim, nerado pišu o sebi, a još manje o svojim vlasničkim strukturama. Tko su njihovi pravi vlasnici? Tko postavlja urednike? Kome ti urednici moraju odgovarati? Čije to želje moraju uzeti u obzir?
Kako bismo makar donekle mogli shvatiti današnju teško shvatljivu političku i gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, kojoj su kumovali i mediji, potrebno je pogledati tko to kontrolira naše medije. Ako utvrdimo tko su im pravi vlasnici, tek onda možemo pokušati procijeniti koji bi im mogli biti pravi motivi i pravi interesi, te zašto se ponašaju ovako kako to čine.
Dakle tko su ti vlasnici o kojima govori HND, ti 'medijski balkanci' koji zlostavljaju hrvatske novinare, ugrožavaju njihovu novinarsku i profesionalnu slobodu, pa i same temelje naše mlade demokracije u Hrvatskoj?
Njemački WAZ većinski vlasnik EPH
Najveći vlasnici medija u Hrvatskoj su stranci. To je u prvom redu njemačka grupacija Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe, (WAZ), koja je najveći dioničar Europapress Holdinga (EPH). Udio WAZ a u EPH je 50 posto. Manjinski vlasnik, koji je ujedno i šef uprave, Nino Pavić ima 25 posto a Miroslav Kutle 25 posto. Kutle je nedavno za otkup svoga udjela od Pavića tražio 40 milijuna eura, no Pavić mu nudi 25. Još se ne zna je li to Kutle prihvatio niti se zna kupuje li to Pavić svojim novcem ili za nečiji račun. Nino Pavić inače za sobom ima dugačku novinarsku karijeru. Svojedobno, u bivšoj je državi bio glavni urednik 'Poleta', glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske.
Westdeutche Allgemeine Zeitung i EPH izdavači su največeg broja 'hrvatskih' novina i publikacija. Procjenjuje se da njihov udio pokriva oko 60 posto ukupnog medijskog prostora u RH.
Od novina, to su: Jutarnji List, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Slavonski dom, Dubrovački vjesnik, Šibenski list.
Među WAZ ovim publikacijama su i: Globus, Arena, Auto klub, Auto blic, Gloria, Cosmopolitain, Moto Klub, Teen, Moja tajna, O.K., Grazia, Playboy, Tena i Vita.
Westdeutche Allgemaine Zeitung pokrenut je 1948. godine uz Odobrenje br. 192 tadašnjih engleskih okupacionih vlasti. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP). Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999. godine, a zatim i Glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002). Hombach je nedavno izjavio jednom svom tjedniku:- 'Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice'.
Pored tiskanih izdanja i brojnih internetskih portala, WAZ je također uspostavio i vlastitu novinsku agenciju –EPEHA te fotoagenciju CROPIX, a s obzirom da imaju i svoju tiskaru, uz novine su počeli prodavati i knjige i DVDe iz vlastite proizvodnje.
U novije vrijeme, EPH pokušava oslabiti Hrvatsku izvještajnu novinsku agenciju (HINA) forsirajući sve više svoju EPEHA. Većina publikacija EPH su prestale HINI plaćati pretplatu, a kada im zatreba, onda prepisuju vijesti iz onih publikacija poput Slobodne Dalmacije, koja još uvijek plaća pretplatu.
Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je zatražilo da se konačno objavi tajni ugovor kojim je Sanaderova Vlada 2005. godine prodala Slobodnu Dalmaciju WAZu i Europapress Holdingu. Unatoč tom apelu Ugovor o prodaji još uvijek se drži u tajnosti.
Osim u Hrvatskoj, WAZ danas kontrolira brojne medije i u susjednim zemljama. U Srbiji, WAZ je većinski vlasnik novosadskog Dnevnika i njihove tiskare, te 50 postotni vlasnik beogradske Politike i Sportskog žurnala. Također su vlasnici žurnala Autobild i distributerske firme Štampa. U Crnoj Gori su 50 postotni vlasnici Vijesti a u Makedoniji većinski vlasnici Dnevnika, Utrinskog Vjesnika i Vesti.
Austrijska Styria
Slijedeća medijska kuća po veličini u Hrvatskoj austrijski je Styria Medien AG, ali za razliku od WAZ-a, koji je u svom Europapress Holdingu, tek najveći dioničar (50 posto), Austrijski Styria izravni je većinski vlasnik svojih izdanja.
Styria Medien AG u svojem vlasništvu u Hrvatskoj ima: Večernji list, 24sata, Poslovni dnevnik, TV tjedan, besplatni tjednik Metropol i portal www.njuskalo.hr
Kroz svoje zasebno poduzeće Adriamedia, Styria u Hrvatskoj izdaje i veći broj revija među kojima su: Elle, Elle dekor, Men's Health, National Geographic, Lisa, Čarolija okusa, Moj lijepi vrt, Moj stan, Moje dijete, Story, Stars, GEO, Klik, Gala style, Sensa i Burda modemagazin.
Zahvaljujući svojem izdavačkom poduzeću Masmedia, Styria je također postala jedna od najvećih izdavačkih kuća stručnih knjiga u Hrvatskoj, i godišnje objavljuje preko 40 naslova. Styrijin Večernji list pokrenuo je svoju zasebnu izdavačku aktivnost i kroz svoje izdavačko poduzeće Večernji posebni proizvodi, na tržište godišnje plasira oko 300 različitih izdanja, pretežno popularnih romana.
Styria je vlasnik i Tiskare Zagreb, jedne od najvećih i najmodernijih tiskara u Hrvatskoj, koja može dnevno tiskati i do 400 tisuća novina.
Styria je također prisutna u BH kroz svoje posebno BH izdanje Večerneg Lista, a u Srbiji, Styria je vlasnik Adria Media Serbia koji su pak izdavači sljedećih publikacija na srpskom jeziku: Mens Health, Cosmopolitan, Gala Style, Elle, National Geographic Srbija, Lisa, Sensa i Mama. U Sloveniji, Styria je vlasnik Dnevnika i publikacije Žurnal 24.
Aleksandar Vučinić i George Soroš
Vlasništvo riječkog Novog Lista i osječkog Glasa Slavonije nije tako jasno i čisto kao u slučaju WAZ-a, EPH i Styria Medien AG.
Najveći pojedinačni dioničar Novog Lista, a izgleda i Glasa Slavonije je donedavno bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim su financijerima George Soroš i još neki opskurni fondovi iza kojih, neki smatraju, da se vjerojatno krije američka CIA. MDLF je registriran u New Yorku kao 'neprofitna organizacija'.
Osim u Hrvatskoj, MDLF diskretno kontrolira i financira brojne medije i u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, po Istočnoj Europi (Slovačka, Bugarska, Mađarska) te bivšim sovjetskim zemljama (Ukrajina, Gruzija, Armenija) pa čak i u samoj Rusiji.
MDLF je osnovan 1995. godine, a suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka, Srbin Aleksandar (Saša) Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroševe Zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Od 1990. do 1993. godine Saša Vučinić bio je direktor i glavni urednik beogradskog radija B-92. Osim Saše Vučinića, za MDLF također rade Elena Popović i Sava Tatić.
MDLF je dugo godina financirao i splitski Feral Tribune a od 1. 5. 2002. godine je čak postao i suvlasnik. No Feral Tribune-u je eventualno dopušteno da propadne kada je ocijenjeno da više nije potreban.
U ožujku 2008. godine, prema pisanju hrvatskih medija, na scenu se pojavio riječki poduzetnik Robert Ježić, s ponudom da odkupi 70 posto dionica Novog Lista, čija je tadašnja tržišna vrijednost iznosila oko 28 milijuna eura. Mali su mu dioničari prodali svojih 14 posto a također i pojedini direktori poput Zdenka Mancea i drugih pedesetak dioničara koji su imali malo veće pakete dionica. Ježič je pregovarao i sa MDLF-om, ali nije jasno da li mu je Aleksandar Vučinić MDLF-ove dionice prodao, a ako jest, ne zna se da li samo dionice Novog Lista ili i Glasa Slavonije.
Roberta Ježića se u pojedinim medijima predstavlja kao imućnog riječkog poduzetnika, 'vlasnika' kemijske industrije DIOKI, koja je izgleda i formalni kupac Novog Lista. Ono što se pak ne ističe, jest podatak da je od 2005. godine stopostotni vlasnik Diokija talijanska tvrtka Adriaoil registrirana u Milanu, čija je vlasnička struktura prilično nejasna. Ako je dionice Novog lista doista kupio Dioki, to bi značilo da je novi vlasnik Novog Lista talijansko poduzeće iz Milana - ili izravno, ili u partnerstvu sa Vučinićevim MDLF om. Možda bi ipak Novi List, u interesu javnosti, mogao razjasniti tko su mu sve vlasnici.
Tko je većinski vlasnik Glasa Slavonije također nije sasvim jasno, ali među krupnijim vlasnicima nalazi se kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka, koja je preuzimanjem Slavonske banke naslijedila njezinih 25 posto dionica. Vučiničev MDLF i Novi List navodno još uvijek posjeduju 25 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara te zaposlenika i novinara Glasa Slavonije koji su svojevremeno za to od Slavonske banke (sada Hypo) dobili poveće kredite, izgleda uz posredovanje MDLFa.
TV postaje RTL i Nova TV
Vrlo zanimljivi su i vlasnici 'hrvatskih' nacionalnih televizijskih postaja RTL i Nove TV.
Većinski vlasnik TV postaje RTL njemački je RTL sa 74 posto dionica a Todorićev Agrokor je vlasnik 25 posto dionica. Ali tko je pravi vlasnik njemačkog RTLa? Prema raspoloživim podatcima, većinski vlasnik njemačkog RTLa njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG, sa sjedištem u Guterslohu. Ono pojeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Manjinski vlasnik Bertelsmann AG-a njemačka je obitelj Mohn koja posjeduje 23 posto dionica dok je većinski vlasnik također njemačka obitelj Bertelsmann koja posjeduje 76,9 posto dionica, koje kontrolira kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.
Bertelsmann Foundation formalno je organizirana kao neprofitna organizacija i politički think-tank čiji temeljni ciljevi, prema vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Možemo samo nagađati koji bi to bili politički ciljevi Bertelsmann Zaklade u Hrvatskoj. Poduzeće Bertelsmann ima gotovo stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama - te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svom vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara, Bertelsmann su morali priznati da su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, Bertelsmann Zaklada kaže da su joj sada primarni ciljevi 'širiti demokraciju', i kako izgleda, Europsku Uniju.
Bertelsmann Zaklada tako je 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu organizirala dvodnevni forum pod nazivom 'Jugoistočna Europa na putu u EU' na koji su, prema Hini, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset Vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer
Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, ministri vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi. To ipak nešto govori o političkoj snazi Bertelsmann Zaklade.
U novije vrijeme, Bertelsmannova televizijska ruka, RTL Gruppe, nastavlja svoje pozicioniranje u regiji nedavno kupivši 49 posto srpske televizije Avala. U Upravnom odboru RTL Gruppe sjedi i bivši predsjednik Europske komisije Jacques Santer.
Još jedna 'hrvatska' TV postaja, Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder. Što je manje poznato, ali mnogo važnije za nas Hrvate je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986-7. godine a prije toga je u Pentagonu bio podtajnik ministarstva obrane za Europu i NATO. Ovdje se očito ne radi samo o poslovnim interesima. Osim toga Ronald Lauder je jedan od najistaknutijih židovskih patrijota i aktivista u svijetu. Predvodi brojna ugledna židovska udruženja po svijetu, a bio je i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. U svibnju 2009. godine Lauder je prodao 31 posto CEMEa, a prema tome i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no on je još uvijek većinski vlasnik.
Ulazak Turaka na medijsko tržište
No, vratimo se natrag tiskanim medijima i nekim portalima.
Plavi Oglasnik koji je 1989. godine, još za vrijeme Jugoslavije, postao prvi privatni list u Hrvatskoj, zato što nije imao nikakvog političkog sadržaja nego je samo objavljivao oglase, također je prešao u strano vlasništvo. Osnivač Oglasnika Zdravko Raškaj je 2004. godine ušao u 'strateško partnerstvo' s Trader Classified Media (TCM), koji je od 2000. godine registriran na Pariškoj burzi, a to strateško partnerstvo sastojalo se od izravne prodaje 70 posto Plavog Oglasnika. Glomazni TCM koji je već tada imao preko 500 oglasnika diljem svijeta 2005. godine reorganizira se u manje grupacije pa tako Plavi Oglasnik postaje dio novoformiranog Trader Media East (TME) registriranog na Londonskoj burzi. U veljači 2006. godine Trader Media East, pa tako i Plavi Oglasnik prelaze u vlasništvo turskog lista Hurriyet, čiji vlasnik Dogan Yayin Holding plaća čak 500 milijuna dolara za 67.3 posto TMEa.
No Turci, ubrzo šire svoj posao u Hrvatskoj, pa su tako danas osim Plavog Oglasnika, također vlasnici Oglasnik Automoto i Oglasnik Nekretnine kao i portala posao.hr, auti.hr, oglasnik.hr i nekretnine.net. Turci bi se sada rado proširili i na političko područje. Šuška se da je Ninoslav Pavić ovih dana zbog toga diskretno bio u Turskoj i razgovarao s vlasnikom Hurryet-a o pokretanju novog dnevnog lista u Hrvatskoj čiji bi glavni urednik bio Davor Butković. No, postoji i mogućnost da je tamo samo tražio kapital kojim bi isplatio Miroslava Kutlu.
Pukanićev Nacional nije bio Pukanićev
Jedna od manjih medijskih grupacija koja je sve donedavno bila u većinskom hrvatskom vlasništvu je NCL Grupa pokojnog Ive Pukanića. NCL je najpoznatija po svom tjedniku Nacional, koji često služi kao propagandni organ Stipe Mesića i udbaša oko njega, ali NCL Grupa također izdaje i publikacije Zagreb News, Gameplay, Superkošarka i 90 Minuta.
Ivo Pukanić je u travnju 2008. godine prodao 75 posto NCL grupe bečkom Vienna Capital Partners (VCP) koji je tako postao formalni većinski vlasnik. Pravi vlasnik ipak je njemački izdavač Axel Diekmann čijim je novcem VCP kupio NCL Grupu. Diekmann i VCP imaju složene i isprepletene poslovne odnose pa je Diekmann odlučio svoju NCL Grupu prepustiti VCP-u čiji je predstavnik Gabriel Dielacher postao predsjednik Nadzornog odbora NCL Grupe. Nakon što je prodao većinski udjel svoje NCL Grupe, Ivo Pukanić je 23. 10. 2008. godine ubijen u bombaškom atentatu u dvorištu židovske općine u Zagrebu pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima.
Od manjih publikacija, treba još spomenuti poslovni list Business.hr koji je bio u vlasništvu Švedskog medijskog koncerna Bonnier, ali je nedavno prodan poduzetniku Muji Selimoviću.
Medijski vlasnici krše hrvatske zakone
Od ostalih važnijih medija, u hrvatskom su vlasništvu, ali pod tutorstvom državne politike i vladajućih političkih elita, još samo državna Hrvatska radiotelevizija i niskotiražni režimski dnevnik Vjesnik, te mreža manjih i regionalnih radio i TV postaja, ali i njihova budućnost postaje neizvjesna jer su i one u zadnje vrijeme zapele za oko pojedinim političkim igračima.
Možda zvuči nevjerojatno, ali od politički bitnih i stvarno nezavisnih hrvatskih publikacija, koje ne primaju nikakve 'dotacije', izgleda nam je ostao još samo zadarski Hrvatski List i Hrvatski Vjesnik iz Melbournea.
Ukoliko su neki od gornjih podataka možda netočni, bilo bi poželjno, u interesu informiranja građana, da ih spomenuti mediji pravovremeno isprave. Imaju gdje.
Uostalom, to je i njihova zakonska obveza jer su svi mediji u Hrvatskoj, sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o medijima (NN 59/2004), dužni svake godine objaviti svoju vlasničku strukturu, što očito - ne čine.
Ovaj kratki i površni pregled medija u Hrvatskoj donekle nam daje sliku o nekim vlasnicima ali nam još uvijek ne otkriva cijelu sliku niti tko su sve pravi vlasnici. Tko se još sve krije iza ovih imena i ovih misterioznih fondova koja smo spomenuli? Čiji je to zapravo kapital? Koji su njihovi pravi interesi?
Unatoč svemu, može se sa sigurnošću donijeti nekoliko bitnih zaključaka:
• Gotovo svi važniji mediji u Hrvatskoj u stranim su rukama ili pod kontrolom njima podobne političke elite.
• Prema priznanju Hrvatskog novinarskog društva, vlasnici tih medija vrše politički pritisak na novinare i urednike.
• Sasvim je jasno prema njihovim političkim profilima, da ti strani vlasnici nemaju u Hrvatskoj samo komercijalne nego i političke ciljeve, što neki i sami priznaju.
• Strani vlasnici ne kontroliraju medije samo u Hrvatskoj nego su strateški rasporedjeni u cijeloj regiji i s tih pozicija mogu utjecati ne samo na politički život unutar nacionalnih država, nego i potencirati sve jače procese političke, gospodarske, i kulturne integracije na prostoru bivše Jugoslavije, kojeg sada sve otvorenije nazivaju Zapadnim Balkanom.
Hrvatske političke elite koje su dopustile da nam gotovo sva važnija sredstva javnog priopčavanja preuzmu stranci, očito nisu brinule o hrvatskom medijskom suverenitetu ništa više nego se brinu o hrvatskom državnom suverenitetu.
Političke rasprave u Hrvatskoj su kontrolirane. Jedni te isti poslušnici se pojavljuju u svim medijima. Nepodobni hrvatski intelektualci su marginalizirani i ušutkani, a ako ste kojim slučajem protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, onda pogotovo ne postojite.
Strancima smo dopustili da odluče što će Hrvati znati, koje će zaključke donositi, kako će razmišljati, i koju će podaničku političku opciju moći izabrati.
U mnogim državama svijeta koje drže do svog suvereniteta, stranci po zakonu, ne mogu postati značajni vlasnici domaćih medija. To je slučaj i u Sjedinjenim Američkim Državama - koje sebe inače smatraju kulom demokracije i slobode govora.
Kako sada izgleda, Hrvatska je nažalost odustala od svog medijskog suvereniteta i prepustila ga strancima. Strancima smo dopustili da nam oduzmu naše pravo da sami imamo svoj glas. Ti isti stranci, koji narušavaju temelje naše demokracije, istovremeno nam bahato i licemjerno drže predavanja o demokratskom ponašanju.
Hrvatski bi narod ipak trebao znati tko mu sve to soli pamet, i za čije interese.
Marjan Bošnjak
Glavni tajnik stranke Jedino Hrvatska
www.jedinohrvatska.hr
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
Neslazem sa sa gospodinom Bosnjak. Hrvatski list i Hrvatski Vjesnik iz Melbourne nisu neovisne novine, vec propagandne masine, teroristicke organizacije nazvane “Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo. Preko Hrvatskog Lista i Hrvatskog Vjesnika najvise se vodi propagandni rat protiv zrtava UDBE. Jedna od tih zrtava sam i ja. Predsjednik uprave Hrvatskog Vjesnika iz Melbourna je Zdenko Marincic, clan Glavnog stana Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva.
Da je Hrvatski list neovisna novina, onda bi objavio bar jedan komentar koji su Hrvati Sydney-a, napisali i poslali Hrvatskom listu, povodom Vukusiceva “Feljtona”, Sadrzaji tih komentara ukljucujuci i moj, nisu odgovarali vucjem coporu iz Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva, To je jedini razlog koji ja mogu viditi, da ti komentari nisu objavljeni.
Nije niti čudo kako završavaju demokratski izbori i tko je uvijek na kraju politički pobjednik, a tko iza toga kroz još jedan mandat, ubire prihod u "kasicu-prasicu".
Može li se nešto izmijeniti, ima li snage da se doista organiziraju političke snage koje žele dobro Hrvatskoj ? Iz navoda gđe.Andrić proizlazi i da mnogo toga "nije kako se na prvi pogled čini". Može li "netko" odvojiti doista "žito od kukolja", te stvoriti zdravu jezgru "narodnjaka" ? Neovisno da li politički lijevo ili desno, ali da je istinski Hrvatska "jezgra".
Bojim se da je to jako teško, jer se desetljećima u Hrvatskoj stvarao "mozaik" isprepletenih odnosa, sa svih strana i političkih boja, stvoren je Gordijski čvor odnosa snaga i interesa, kojeg bi neki novi-Hrvtaski "Aleksandar Makedonski" trebao mačem sasjeći !
I ne zaboraviomo već kazanu izreku : "Ništa nije onakvim kakvim se čini" !
Primjenimo to i na ljude kada se valoriziraju.
Ako je bilo izdajica u H.R.B-a bilo jest- nije potrebno generalizirati i time oblatiti sve članove H.R.B.
Od lamentiranja malo koristi. Kao i sve u životu, ništa ne dolazi samo po sebi.
"kasica-prasica " je uvijek i bila razlogom zasto su svi europljani navaljivali u Hrvatske zemlje. Osmanlije su dosli sa istoka. Sa sobom su doveli svoje sluge i ostavili ih da tu gospodare umjesto njih. Onda su s industrijalizac ijom dosli ugladjena gospoda sa zapada i sjevera! Sve u cizmama i rukavicama. Za to vrijeme su domorodni Hrvati morali u svijet s trbuhom za kruhom. Kako svi znamo da u svakom zitu ima kukolja, tako i medju nama Hrvatima ima puno onih koji svoju kasicu-prasicu lijepo uzgojise dok su radili za strance, a protiv svojih susjeda. Onda se dogode povijesni lomovi, kojih je na tim prostorima bilo i prevec. Samo generacija moga oca je dozivjela tri rata.
Ja sam vec davno na ovom portalu propisao Rx (recetu) za ovu sadasnju hrvatsku bolest. Ocito je da ratovi nisu rijesili hrvatske narodne probleme, a oduzeli su mnogo zemalja i pucanstva. Meni je jasno da je DEMOKRACIJA jedini nacin kako mi "narodnjaci" mozemo doci u kontrolu narodnih poslova. Gdje ste drugi? Koliko Vas ima?
Zagi:
Sigurno je da je medju mnogobrojnim clanstvom HRB bilo iskrenih oadnih i postenih Hrvata, koji su htjeli stvoriti pravednu Hrvatsku drzavu, iustinu nezavisnu i drzavu prava i zakona. Nazalost, medju njima je bilo dovoljan broj UDBasa, koji su smisljeni i odgojeni u Beogradu i poslani u svijet da rade za njih! Kao sto su i od mene trazili 1958 godine da "radim za njih!"
Radi se o vodstvu HRB, a ne o 19-storici "Bugojanaca". U zadnjem broju gojeg sam ja dobio ovdje u uSA, BV je donio pricu da je Ludvig Pavlovic poginuo kod Studenih Vrila. Bozo znade da sam ja rodjen i odrastao upravo u selu Marica Doci, tri kilometra do Studenog vrila, i da ja znadem da Ludvig nije poginuo tamo, nego mu je tijelo baceno iz helikoptera u brdu Kljenak, skoro pri samom vrhu brda. Kada se vratim doma, onda cu ponovo ispitati sve svjedoke i podatke koje ima "narodna obrana" u opcini Posusje. Pa cu onda pokusati to korigirati. Zasto je trebalo ubiti Ludviga prije nego su pocela neprijateljstva s JNA? Nekome to smeta! Kome?
Mislavu:
Nitko nam ne smeta da se organiziramo, slozimo, postavimo demokratske temelje novoj politickoj stranci, stvorimo fondove, koji ce osigurati demokratsko provodjenje izbora. Zapravo nam smetaju ljudi kao sto su Seks, Sanader, Zogi, onaj Titov pionir iz SDP, Milan Bandic, Pusicka, Goldstini, cak i Ivo Banac, te Anto Djapic, i vec znadete plejadu imena, da ih dalje ne nabrajam.
Sto cekate?????????????
Ne ce se roditi novi "spasitelj"- otac nacije, a ne ce dogoditi ni "Deus ex Machina"!
Jos jednom ponavljam, za akcije Bratsvo je vrbovalo mlade Hrvate, koji su potekli iz obitelji koje je jugoslovenski rezim okrutno ponavljao. Ti mladi ljudi ili su bili ubijeni ili su zavrsili u jugoslovenskim ili stranim zatvorima. Oni koji su prezivjeli zatvore, kada su pusteno na slobodu bili su osteceni mentalno ili emocionalno. Na mojoj vlastitoj kozi ja sam iskusila UDBI-ne brutalne metode sa kojima lome ljucka bica.
Bratstvo ukljucujuci i Bozu Vukusica godinama je izjavljivalo da UDBA nikada nije probila u Bratsvo. Poslije brojinih dokumenata koje sam ja objavila uz moje clanke, glasogovornik Bratsva Boze Vukusic promjenio je pricu, optuzujuci nevine Hrvate da su radili za UDBU, te da je UDBA od njih dobivala informacije. A vi gospodine Zagi, u odbrani Bratsva izjavljujete, “bilo je izdajica u Bratsvu”. Ostavite se corava posla, Vase namjere su prozirne. VI NITI ITKO DRUGI NEMOZE ODBRANITI BRATSTVO A NITI ZATASKATI NJIHOVE STRAVICNE ZLOCINE UCINJENE PROTIV HRVATSKOG NARODA.
Gospodine Radoslave,
Potpuno potpisujem Vaše riječi. Moja je namjera upravo bila ta- reći da su H.R.B velikom većinom sačinjavali hrvatski rodoljubi odlučni da borbom ostvare hrvatsku državu. Sjećam se da sam se kao dječak uvijek divio toj organizaciji koja mi je ulijevala povjerenje da postoji netko tko želi oružanom borbom srušiti komunističku jugoslaviju. To je bio jedini ispravni put rušenja komunizma. To se i obistinilo 1990. jer se samo oružanom borbom za sve vijeke vjekova pretvorila u prah i pepeo ta mrska zločinačka tvorevina josipa broza i velikosrba.
Zato ja odajem poštovanje H.R.B i boli me kad neki kažu da je to bila 'teroristička organizacija'. JEST bila je teroristička ali kada je to trebalo i protiv onih koje je trebalo rušiti dinamitom. A to je ipak razlika- terorizam i 'terorizam'. Još samo da netko i Zvonka Bušića proglasi 'teroristom' što dio lijevih medija pokušava i danas!?
UDBA?
Ma ja se slažem da je bila moćna u neko vrijeme, pače neke ozbiljne analize kažu da je bila četvrta kontraobavješta jna služba na svijetu po opremljenosti, brutalnosti itd. poslije CIA, KGB i Mossad.
Ali istodobno su to bili polupismeni probisvjeti, plaćene ubojice i lopovi u pravom smislu te riječi. U jednom interview reče njihov suradnik ...,koji je sudjelovao u ubojstvima hrv.emigranata - 'ma ta UDBA to su jedni majmuni'!!
Opet ponavljam - tu strašnu UDBU hrvatska vojska je razbila 'ko beba zvečku' - nismo je se bojali ni 1990.a još manje je se bojimo danas. Danas se bojim nas samih a ne UDBE!!
Ludvig Pavlović?
Ne znam istinu a pitanje je hoće li se ikad i saznati?
Dio mog odgovora Vama je u predhodnom odgovoru gosp.Mariću. Dakle branim ono što je bilo dobro a prezirem ono loše.
Ja ne znam za tajne arhive H.R.B i bilo bi dobro da se objelodane ako već nisu. Time bi sve bilo puno jasnije glede H.R.B. Duboko poštujem Vašu žrtvu i patnju kroz koju ste prošli i to nikada nisam negirao niti mi je to bila namjera.
Moje namjere nisu prozirne jer nemam motiva za to.
Cudi me da neznate za tajne arhive Bratsva. U Vasim prijasnjim izjavama citirali ste rjeci iz pisma Ivice Simunovica koje sam ja takodjer objavila uz jedan moj clanak. Prema tome, uvjerena sam da ste citali i druge moje clanke i one dokumente iz arhiva Bratsva koji su bili objavljeni uz clanke..
Ja se slazem sa Vama, bilo bi dobro da se objelodane tajni arhivi Bratsva. S obzirom da u arhivima ima vrlo osjetljivi dokumenata, to mogu uciniti samo Hrvarske vlasti. Kako sam vec rekla, ja sam ucinila sve moguce da mi hrvatske vlasti daju priliku da prezentiram dokumente i da me se saslusaju. Hrvatske vlasti ignorirale su me. U mome izvjestaju upucenom bivsoj Saborskoj Komisiji za istrazivanje ratnih i poratnih zlocina, takodjer sam trazila da me se saslusa i da mi se prilika da prezentiram dokumente. Bila sam i od Komisije ignorirana. Posjetimo se, u Komisiji glavni akteri bili su Gordana Turic, Vice Vukojevic i glasogovonik Bratsva, Boze Vukusic.
Samo par tjedana poslije sto je Komisija primila moj izvjestaj, iz Australije je poslana Hrvatskom Saboru ne vjerodistojna izjava protiv mene. Tu izjavu objavila sam 2001 godine u hrv. Tjedniku Spremnost. Tu ista izjava objavljena je opet ove godine na internetu. Gospodine Zagi, evo Vam link pa Izvolite procitati kako UDBA-si iz Bratsva cine sve samo da sprjece istinu da izadje na svjetlo dana.
hrvati.com/.../...
Vi ste izjavili, “ Moja je namjera upravo bila ta- reći da su H.R.B velikom većinom sačinjavali hrvatski rodoljubi odlučni da borbom ostvare hrvatsku državu” Neznam na racun cega Vi tvrdite da su Bratsvo uglavnom sacinjavali Hrvatski rodoljubi. Vi opet ignorirate sve cinjenice o zlocinima Bratsva, protiv Hrvata, Vi ignorirate i cinjenicu, da je Bratsvo orkestriralo uzasno i brutalno proganjanje malodobnje djece i udovica ozenjenih clanova Bugojanske grupe. Gdje su bili ti vasi “rodoljubi” iz Bratsva, da stanu u nasu odbranu ili bar da nam kazu jednu utjesnu rjec. Nije mi namjera vrijedjati Vas, meni izgleda, Vi g. Zagi radite po principu, ponavjaj laz i laz ce postati istina. Prema tome prestanite tvrditi da je Bratsvo hrvatska organizacija i da su u Bratstvu bili uglavnom hrvatski rodoljubi. Tu istu propagandu siri i Boze Vukusic.
- na vlasti su većim dijelom još predstavnici starih jugokomunističk ih struktura, koji su bili i visoki funkcionari UDBE i izdavali naloge za likvidacije istaknutih hrvatskih emigranata. To je nedvojbeno utvrđeno i postoje čvrsti dokazi o tome. Dakle, ne možete očekivati da oni koji su radili jučer za jugostrukture - danas rade protiv samog sebe!
Time bi nedvojbeno sami sebe optužili i strpali u zatvor. Isto kao što je njemačko pravosuđe procesuiralo ubojice i organizatore ubojstva Stjepana Đurekovića u Njemačkoj. Ali to je napravilo njemačko a ne naše pravosuđe i svaka im čast na tome! Postoje Interpolove potjernice za tim organizatorima, ubojica je na doživotnoj robiji.
Ali hrvatsko pravosuđe i hrvatska javnost sramotno šuti o tome. Organizatori ubojstva se nesmetano šeću Hrvatskom a da sramota bude i veća – nalaze se u samom vrhu vlasti. Toliko o hrvatskoj državi i vlasti danas.
No, dobro, prihvatimo Vašu tezu da je H.R.B lažna hrvatska teroristička organizacija koju je osnovala UDBA 1961.g. odnosno da je vodstvo bilo udbaško a kasniji članovi zavrbovani od tih istih Udbaša.
Jel se slažete s time?
Tko su ti udbaši u vodstvu od samog osnutka H.R.B 1961.g.: je li to Jure Marić, Geza Pašty, Josip Senić, Srećko Rover ili netko drugi jer su ovi ljudi navedeni kao osnivači Bratstva?
Koji je glavni motiv Jure Marića, po vama, da 1961.g. osnuje Bratstvo - lažnu hrvatsku terorističku organizaciju, ode iz jugoslavije u Australiju i tamo godinama radi za Udbu? Što je on imao od toga, koju korist, financijsku, materijalnu, je li bio možda ucijenjen nečim od Udbe? Je li Jure Marić bio toliko inteligentan i pronicljiv čovjek, dvostruki agent, da je mogao nesmetano godinama raditi i za HRB i za Udbu i za australsku službu sigurnosti? Malo je takvih špijuna bilo u svijetu, na prste ih se moglo nabrojiti. Ako jest tako – da je dotični JM radio tolike godine za Udbu i nikad nitko od vodstva Bratstva nije posumnjao u njega – onda je Jure Marić za mene jedan od najboljih dvostrukih agenata na svijetu! U što, osobno, ne vjerujem.
Izbrisao Administrator
Ja time ne eliminiram mogućnost da je dio vodstva Bratstva uistinu radio i za Udbu ali me ova dva navedena slučaja ne mogu uvjeriti da je Bratstvo imalo veze s tim ubojstvima. Vjerojatno je imalo veze s nečim drugim o čemu vi pišete ali je jako teško pripisati ova konkretna ubojstva Bratstvu.
Barem kad čovjek koristi dokumente i služi se logikom a ne bavi se teorijom zavjera.
Sigurno mu feljtoni nisu uspjeli, pa ih sada plasira u Kuljisevom Globusu. Ovo je tipicno pisanje Boze Vukusica, puno lazi, dosta podmetanja i potpuno zeli braniti prave Udbase, pa i za njih sada radi, oni su na vlasti u nakaradnoj Hrvatskoj.
nemojte se nabacivati teškim riječima već ponudite odgovore na moja pitanja.
Najlakše je nekoga optužiti i oblatiti ali je vjerojatno teže to dokumentirati činjenicama. Niste dali niti jedan argument odnosno odgovor na moje pitanje - je li Jure Marić uistinu 'svjetski' dvostruki agent ala Dreyfuss ili Mata Hari?
Kako je H.R.B organizirao ubojstva Senića i Kraljevića?
Kad mi to pokažete onda priznajem da ništa ne znam.
Šjor Ante, hrvatska država nije nakaradna - nemojte to više nikada reći!!
Može biti vlast /i ljudi/ nakaradna ali postoje demokratski instrumenti da se vlast promijeni i to ćemo napraviti.
Nemojte od hrvatske države praviti banana-državu zbog tisuća poginulih hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu.
Ja vas molim da birate riječi kada govorite o hrvatskoj državi.
Hvala!
natporučnik Zagi
Ja cvrsto stojim iza svih mojih izjava. Ja nisam nista oduzimala niti dodavala, kao sudionik dogadjaja, pisala sam istinu o Bugojanskoj grupi i zlocinackoj UDBAS-koj organizacij Hrvatsko Rvelocionarno Bratsvo. Jeste, u mojim izjavama koristila sam i informacije iz tajnih arhiva Bratstva.
Do sada mnogi UDBA-si izasli su na javnost da mene oblate i deskriditiraju. Sluzili su se lazima, manipulacijama, zamrsavanjem istine iitd. Na kraju su se svi udavili u njihovim lazima.
Isto se dogodilo i Vama g. Zagi. I Vi se otvoreno udaviste u vasim lazima i manipulacijama. Evi kako. Vi stalno dajete kredebilitet UDBI sa opozivanjem na njihove informacije. Do sada ste stalno tvrdili da ste pobjedili UDBU. U vasim manipulacijama, nehoticno ste se zaletili i priznali istinu. Citiram Vase rjeci. Ovo je sto ste napisali:
“Na vlasti su većim dijelom još predstavnici starih jugokomunističk ih struktura, koji su bili i visoki funkcionari UDBE”
Ja godinama tvrdim da se UDBA nije rasformirala, i da je jos djeluje. Vi ste g. Zagi nehoticno priznali da ja govorim istinu. U ovoj istini je i odgovor, kako su UDBI-ni agenti povuceni nazad u Hrvatsku iz stranih stranih zemalja, dobili uplivne pozicije u Hrvatskoj, ukljucujuci i UDBA-se iz Bratsva.
Ne daje se kredibilitet nekome ukoliko se koriste njegovi izvori. To isto bih mogao reći i za Vas, vi obilato koristite tajne arhive Bratstva za difamaciju istog – time isto dajete kredibilitet Bratstvu, zar ne?
Koristimo sve izvore do kojih možemo doći – jesu li to neprijateljski ili prijateljski izvoir nije bitno. Bitno je KAKO ČITAMO te izvore, koliko cijenimo pojedinu informaciju iz tih izvora. Ako se radi o izvorima Udbe i ako su oni objektivno točni nema razloga da ih ne prihvatimo i sučelimo drugim informacijama koje možemo naći. Ako se neka informacija ili činjenica potvrdi u više izvora – njena vjerodostojnost je veća. Tako i podaci o suradničkoj mreži do koje smo došli iz Udbinih izvora mogu biti vrlo dragocjeni a ne ih odmah odbacivati kao nevjerodostojne ili lažne. Ne treba od te službe praviti ono što ona nije – nad-organizacij a ili supe-rorganizac ija ali je se ne smije ni podcijeniti.
Kada sam govorio o pobjedi na 'Udbinim sinovima' mislio sam i govorio o Domovinskom ratu. Velika greška je napravljena u godinama završetka rata kada se nije odlučno obračunalo s Udbašima u vlasti i onima koji su, iz bilo kojih drugih razloga, opstruirali hrvatsku vlast. Nije provedena lustracija, provedena je nekakva čudovišna 'pomirba' koja nije poznata u svjetskoj povijesti-da se mire krvnici i žrtve, dan je neshvatljiv oprost svim koji su digli ruku na hrvatsku državu. Prebrzo smo se odrekli nacionalnog identiteta i zamijenili ga nekom međunarodnom anacionalnom retorikom. Sve što je moglo poći po zlu – pošlo je po zlu. To nije grijeh Udbe nego nas samih i komunističkog nasljeđa u razmišljanju.
Niste mi konkretno odgovorili – kako je Udba djelatno utjecala na ubojstva J.Senića i B.Kraljevića? Kako je bilo moguće da nitko u Bratstvu godinama nije vidio da Jure Marić i vodstvo radi za Udbu i koji su motivi rukovodili te ljude da rade za Udbu? Da bar neke stvari dovedemo na čistac.
Drugi primjer o Vasim lazima. U gornjem komentaru pod brojem 9. Vi ste napisali, “ Tu strasnu Udbu hrvatska vojska je razbila ko beba zvecku..” Ova Vasa izjava daje dojam da UDBA vise nepostoji. U Vasem gornjem komentaru pod brojem 12, napisali ste “ Na vlasti (u Hrvatskoj) su vecim djelom jos predstavnici starih jugokomunistick ih struktura, koji su bili visoki fukcioneri UDBE..” Tu ste se zaletili i priznali istinu da je UDBA jos uvjek ziva i da i dalje djeluje” Ja vec godinama govorim da se udba nije rasformirala, Vasi UDBASKi rodoljubi su me nazivali lazljivicom.
Ogroman broj tih vasih “rodoljuba” citaj Udbasa, za vrijeme Jugoslavije bili su po zadatku poslani da se infiltriraju medju Hrvatske zajednice u stranim zemljama.
Pocetkom devedesetih godina 20 vjela, tojest za vrijeme Domovinskog rata, veliki broj tih vasih Udbaskih rodoljuba povuceni su nazad u Hrvatsku gdje im data uplivna pozoicija i reputacija velikih rodoljuba. U Hrvatskiu su ih povukli po zadatku isti oni koji su ih za vrijeme Jugoslavije poslali po zadatku da se infiltriraju u Hrvatske zajednice u stranim zemljama. A njihov broj je ogroman.
Treci primjer o Vasim lazima. U gornjem komentaru pod brojem 12, Vi ste napisali da je Bratsvo formirano u Australiji 1961 godine. Slagali ste g. Zagi. Bratsvo je formirano u bivsoj Jugoslaviji pedesetih godina prosloga vjeka, vrijeme onoga strasnog terora Aleksandra Rankovica, glavnog sefa toga vremena. Ovu istinu otkrili su tajni arhivi Bratsva.
Vi ulazete veliki trud da odbranite Bratsvo i Juru Marica, a dokazane o zlocine Bratsva ignorirate. Uz moju clanak “Hrvatski Drzavni Sabor bio je prevaren sa izjavom iz Australije” objavila sam pisma sirocadi ozenjenih clanova Bugojanske grupe. Izmedju ostalih strahota sto ih je opisala kcer pok. Ilije Glavasa, ona je isto napisala, “Od moje cetvrte godine do sesnaeste bila sam silovana vise puta” Najmladji sin pok. Glavasa koji se rodio za vrijeme Bugojanske akcije opisao je takodje strahote svoga djetinstva, pri kraju pisma on je napisao” Ja bi zelio znati zasto smo mi obitelji Bugojanaca tretirani kao zivotinje” Nepobitna je istina, Bratsvo je orkestriralo uzasne progone te malodobne i njihovih majki. Mi smo bili proganjani kao zvijeri. Udbasi ne samo da su nam unistli nase zivote, vec su toj djeci oduzeli pravo na grobove njihovih oceva a nama zenama oduzeli su pravo na grobove nasih muzeva.
Bratsvo i drugi udbasi sire lazi o clanovima Bugojanske grupe od kako su likvidirani do danas. Djela su jaca od rjeci. Djela tojest zlodjela Bratsva kazu sve. Ima jedna dobra izreka, sa bezboraznom osobom nemoze se biti pristojan jer, bezobrazlug to nedozvoljava, sa pristojnom osobom nemoze se biti bezobrazan, jer pristojnost to nedozvoljava. Ova izreka odnosi se i na Vas. Vi ste bezvrijedna, bezobrazna i beskupolozna osoba. Vase lazi, podvale, manipulacije i provokacije presle su sve granice
Arhivi Bratstva - Točno je da ne znam za tajne arhive Bratstva jer po meni još nitko nije ih javno objavio ili ja ne znam gdje su integralno objavljeni? Vi ste samo citirali neke dijelove arhiva a to još ne znači da svi znamo što u njima piše.
Udba danas – Ako govorimo o Udbi kao organizaciji onda više ne postoji jer nema države kojoj je služila. Ako govorimo o stanju svijesti u nekih ljudi na vlasti i pored vlasti – onda još egzistira ta udbaška svijest. Jer rječju Udba personificiramo sve ono što nastoji djelovati protiv hrvatske države kao takve. Dakle, Udba kao organizacija ne postoji ali postoje ljudi koje imaju udbaške manire i svijest. Mislim da je to jasno.
Nastanak Bratstva - slažem se da bolje znate od mene kad je Bratstvo utemeljeno samo ja nemam na uvid ni jedan dokument ili izjavu koja bi potvrđivala Vašu tvrdnju? Ja mogu samo koristiti meni dostupne dokumente koji kažu da je Bratstvo osnovano 1961. od strane Marića, Senića i Paštija i drugih. Dapače, ako imate bilo što za objaviti što će pobiti ovu godinu utemeljenja Bratstva – objavite!
Preko Vaših uvrjeda ću prijeći bez komentara.
No, Vi meni niste još odgovorili kako je HRB sudjelovao u ubojstvu J.Senića i B.Kraljevića? A Vi tvrdite da je upravo Bratstvo organiziralo i izvelo ubojstva Senića i Kraljevića. Treći puta pitam. A nema odgovora, zašto? Valjda ne piše u tajnim arhivima Bratstva?
---------------------------------------------------------------
Opet tajni arhivi koje nismo vidjeli.
Činjenica jest da je prvi ogranak H.R.B u Australiji utemeljen 1961. od strane Marića, Senića i Paštija. Vi tvrdite da je vrh Bratstva bio udbaški kadar. Od ove trojice jedan je ubijen od strane Udbe - Senić a Pašty je otet pa ubijen.
Uistinu samo je Marić ostao 'čitav' i živ.
Sad se nameće pitanje: zašto je Udba ubila odnosno otela dvojicu 'svojih' ljudi iz vrha Bratstva? S kojim motivom? Nisu slušali, nisu izvršavali naredbe Udbe? Iz kojeg razloga ih je Udba onda uopće 'birala' i 'postavljala' u vrh Bratstva ako nisu bili podobni za 'suradnju' s njom?
Oprostite, ali ja ne nalazim odgovore na ova jednostavna pitanja. Samo nemojte reći da je sve opet u tajnim arhivima Bratstva.
Za kog paste divni ljudi
Sirotinju ostaviste
Na nemilost bande ove
Rodoljubom sto se zove
Ponavljam sto sam jednom vec napisala. Udbasi iz Bratsva nisu samo teroristi, oni su i kukavice, kukavicki su proganjali i terorizirali nemocnu djecu i zene, cije su oceve i muzeve uveli u zamku da budu ubijeni.
Moja poruka Vama g. Zagi, psi laju a hrvatska koplona prolazi.
U mome clanku koji ste Vi citali ja sam napisala koji je razlog bio da je Senic ubijen. Sto vi radite, Vi uzimate moje rjeci van kontersta, sa ciljem da unesete sto vise konfuzije u hrvatsku javnost. Koristite tipicne Udbine metode.
Opet negirate postojanje tajnih arhiva Bratsva. Da Vas posjetim, da Udbasi iz Bratsva koji su povuceni u Hrvatsku nisu sprjecili da se provede istraga kako sam ja trazila, tajni arhivi Bratsva i cjela istina o Bratsvu u cjelosti izasli bi na svjetlo dana.
Pokojni Srecko Blaz Rover, cesto je nazivan "ocem hrvatske politicke emigracije u Australiji". U Sarajevu je 22. listopada 1937. postao clanom organizacije pod nazivom "Ustasa - hrvatska revolucionarna organizacija" (skraceno: UHRO), zbog cijih je aktivnosti vec 1939., dakle u svojoj devetnaestoj godini, zavrsio na robiji u zloglasnoj Adi Ciganliji, pokraj Beograda. Pohadao je Casnicku akademiju u Medlingenu, nedaleko od Beca, gdje je stekao cin porucnika, te sluzbu nastavio u Prvom ustaskom sdrugu u Sarajevu. Sluzbovao je u Sarajevu kao prvi pobocnik pukovnika (a kasnije - krilnika) Jure Francetica, a bio je jedan od prvih dvanaest osnivaca tzv. Crne legije. Borio se protiv velikosprskih terorista, cetnika, u Istocnoj Hercegovini, zatim na podrucju Maglaja, takoder protiv velikosrpskih kraljevskih cetnika, ali i protiv titoistickih teroristickih postrojbi - partizana - te bio odlikovan Srebrnom kolajnom za hrabrost. Poslije se borio protiv slicnih teroristickih postrojbi u okolici Varazdina, Novoga Marofa i na Kalniku, da bi 1944. postao zapovjednikom Oklopnoga sklopa Prvoga sdruga u Istocnoj Bosni. Odlikovan je ponovo Velikom kolajnom za hrabrost, te Malom srebrenom i Broncanom kolajnom. Ranjen je pocetkom 1944., a nakon ranjavanja, u travnju 1944. predao je zapovjednistvo Samovozne satnije te dobio nalog da preuzme zapovjednistvo Oklopnoga sklopa u Karlovcu. Uskoro, na samom svrsetku rata, u cinu natporucnika Hrvatske vojske, pokojni Srecko Rover je Zagreb napustio 6. svibnja 1945., a Sloveniju 25. svibnja 1945.
Boravio je u razlicitim logorima u Italiji, ilegalno prelazio granicu i dolazio u Istru, Rijeku, Austriju i Njemacku, te bio vise puta zatvaran i zlostavljan. Godine 1947. sudjelovao je u akciji Hrvatskoga drzavnoga vodstva, u narodu poznatijoj kao "Akcija Kavran" (OZN-ine sluzbe zvale su je "Operacijom Gvardijan"). Nakon sloma akcije, kao jedan od rijetkih slucajno prezivjelih - o cemu su komunisticke vlasti cak snimale i filmove - radio je na pismohrani Hrvatskoga drzavnoga vodstva u Austriji. S ocem Josipom i suprugom Vilmom, stigao je 1950. godine u Sydney , a uskoro i u Melbourne , gdje su uspjeli dovesti i majku Katicu. U Australiji je zavrsio vise tehnickih koledza, te vodio elektronsku firmu u glavnom gradu Victorije. Pokojni Srecko Rover bio je, zajedno s tragicno nastradalim generalom Vjekoslavom Maksom Luburicem, jedan od pokretaca Hrvatskoga narodnoga otpora, a 1956., on i supruga prezivjeli su atentat koji je na njih pokusao izvrsiti stanoviti Vlado Pernar. Roverov Hrvatski narodni otpor djelovao je do kraja kao samostalna organizacija u Australiji, a on osobno bio je izabran u prvo vodstvo Hrvatskoga narodnoga vijeca jos 1962. godine u New Yorku, na prvom pokusaju okupljanja hrvatskih drustava u izbjeglistvu. Tesko je, zapravo, nabrojiti sto je sve u zivotu na polju ocuvanja ideje o hrvatskoj nacionalnoj samobitnosti Srecko Rover sve ucinio: od snimanja prvih amaterskih dokumentarnih filmova ("Mala Hrvatska u velikoj Australiji"...) , preko pokretanja drustva "Kardinal Alojzije Stepinac", utemeljenja hrvatskih katolickih, kulturnih, vjerskih i politickih drustava, sve do drzanja govora na masovnim demonstracija, cega se mnogi stariji clanovi hrvatske zajednice posebno sjecaju. Njegovi memoarski zapisi na vise od 400 stranica objavljeni su 1995. u Zagrebu, u knjizi "Svjedocanstva i sjecanja", a obuhvacaju memoarsku i dokumentarnu gradu o politickim i ratnim zbivanjima do sloma "Akcije Kavran", s posebnim osvrtom na "Memorandum" koji su u Zagrebu potpisali Vjekoslav Dilberovic, Bozidar Kavran, Drago Jilek, Srecko Rover i drugi, a u kojemu se dr. Anti Pavelicu ukazuje na potrebu otklona od Nijemaca i Talijana, te na njihov nuzan ratni poraz, zbog cega bi trebalo uspostaviti kontakte s Amerikancima... Nakon stvaranja samostalne Republike Hrvatske, Srecko Rover je svoje ratne dokumente preveo u dokumente gradanina danasnje Republike Hrvatske, no vec zbog napredovanja Parkinsonove, secerne i drugih bolesti, nikada nije ostvario svoj zivotni san o povratku u Hrvatsku.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tako, to je taj srpski plaćenik' Srećko Rover. Po Vama, gospođo Ružice on je još 1937. valjda po nalogu Udbe ušao u Ustaški pokret? Pa je valjda isto bio pobočnik 'udbašu' Francetiću koji je po nalogu udbe osnovao 'Crnu legiju'? Onda je i Božo Kavran 'dokazani udbaš' jer su skupinu Udbaši uhitili odmah po prelasku granice. Nije valjda da i generala Drinjanina smatrate 'udbašem'? Na koncu smo došli do samog Poglavnika... on valjda nije Udbaš?
Malo tko može povjerovati u te Vaše konstrukcije. U nizu konstrukcija koje stvarate sada i nad onim što je istina se nadvija veliki oblak sumnje.
"One emigrantske lidere, koje Ozna, Udba ili SDB nije uspevala da zavrbuje, cesto je potajno kompromitovala. Tako je Udba ucinila, krajem cetrdesetih sa Sreckom Roverom, ustaskim satnikom iz Sarajeva, za koga je u hrvatskoj emigraciji ilegalno pusten glas da je, kao saradnik jugoslovenske tajne policije, izdao cuvenog zlikovca Bozidara Kavrana. Povod za ovakvu kompromitaciju dao je sam Rover, koji je iza rata ilegalno posetio Hrvatsku, odnosno Zagreb, ali mu je Udba pripisala i pricu, da je tom prilikom Rover izdao i izrucio Bozidara Kavrana i njegovu ustasku druzinu. Posle toga nijedna ustaska organizacija nije zelela godinama da kontaktira sa Sreckom Roverom."
--------------------------------------------------------------
Ima par grješaka, Rover je bio poručnik a kraj rata je dočekao kao natporučnik a ne satnik.
No, bitno je uočiti ono što je Udba godinama radila- plasirala je namjerno dezinformacije, laži, provokacije i kompromitirajuć i materijal na koje su emigranti nasjedali i često optuživali sve i sva za suradnju s Udbom. Pogotovo je to karakteristično za Australiju gdje je strah od Udbe bio veliki /s pravom/ i svatko je svakoga sumnjičio da radi za Udbu.
Zar nije poznato kako je u tiskari Udbe u Beogradu često znao biti tiskan skoro identičan list 'Nova Hrvatska' koji bi donosio 50% istinitog a 50% lažnog i kompromitirajuć eg materijala o emigraciji ili nekim tada aktualnim događajima! To je na koncu i bila krajnja namjera udbaškog vodstva da lažno optuži vodstvo emigracije kako bi trajno posijala sjeme sumnje i unijelo nemir i nepovjerenje. U to kolo su se nesvjesno uhvatili i mnogi lakomisleni ili glasinama podložni naši emigranti koji su u svemu vidjeli 'udbine prste' i pri tome iz ovih ili onih razloga pripisivali drugim emigrantima etikete udbaša i izdajica. To je sve bila voda na mlin Udbe – što više razdora i svađa među emigracijom- to bolje. Odjeke takvog bjesomučnog optuživanja svih i svakoga za 'udbaštvo' nalazimo i danas ali to nije toliko posljedično opasno za hrvatsku državu jer postoje i drugi izvori i dokumenti kojima se može dokazati nevjerodostojno st takvih optužbi i difamiranja pojedinaca ili cijelih emigrantskih organizacija. Samo začuđuje jačina i rekao bih beskrupuloznost tih optužbi koje nisu potkrijepljene činjenicama već se sve svodi na rekla-kazala-ču la ili osobni dojam o nekome.Mnogi od tih optuženih se ne mogu braniti jer su mrtvi ali ima i onih koji su još živi. Komu to ide na korist i koji motivi pokreću te ljude ne mogu razaznati. Jedino znam da tim napisima ne pridonose rasvjetljavanju u djelovanju emigracije već unose svađalački i optužujući ton. Još bih rekao da je bolje osloboditi sto krivaca nego optužiti jednog nevinog.
Izgleda meni vi bacate maglu i pomutnju, kada ste trazili od mene, tko je ubio pokojnog Josipa Senica i mnoge Hrvate u dijasporE u metropolama civiliziranog zapada.
Cudim me vi stalno citirate Udbine dokumente, sigurno ste, tako bliski tim Udbinim strukturama. To nije vojna tajna, da za sva ta ubistva stoji UDBA. Cudim me, kako to vi ne znate, tko ih je ubio, kada ste u posjedu, toliko Udbinih dokumeneta.
Svi znamo, svi ti, koji su izvrsavali i naredjivali, ta strasna ubojstva, sada su na pozicijama vlasti u nakaradnoj Hrvatskoj.
Vi ne volite rijec nakaradna, mozda bi bolje zvucalo UDBO Mafija, ili zemlja velelopova i iveleizdajnika.
Vi hvatate opet na emocije o nasim ubijenim mladicima za vrijeme Domovinskog rata. Ja vjerujem, kada bi znali, kakva je Hrvatska danas, morali bi se stalno okretati u njihovim grobovima.
Sto se tice Jure Marica, pa to nije vojna tajna, kako je ovaj bio UDBI-na perjanica u H.R.B, a ne samo on. Boze Vukusic , vec je spomenuo Marka Mijica, koji je odnio otrov za trovanje beogradskog vodovoda. Ovo sa otrovom bila je klasicna Udbaska namjestaljka. O tome Vukusic nista ne pise. Za ovaj otrov bili su optuzena Bugojanska grupa.
Vidite Zagi vi pisete isto, sto i Boze Vukusic, ili ste njegov dvojac, ili njegoc pajdas. Vi pisete, tako kako bi izazivao Ruzicu Andric, jedinu vjerodostojnog svjedoka i clana Bugojanske grupe. Ona previse zna, pa vjerujem, ona je potpuno torpedirala njegove feljtone.
Adieu mon cher Zagi, alijas Boze Vukusic
ne znam što Vam treba da se sprdate s hrvatskim činovima, ja se ponosim time što sam dobio od vrhovnog zapovjednika HV Dr.Franje Tuđmana čin ratnog natporučnika u službi gdje nije uobičajeno davati visoke činove a poglavito ne generalske.
Za Josipa Senića se zna da je ubijen po Udbi a ja sam pitao gosp. Fabijana Lovokovića pardon Ružicu Andrić – da mi objasne kako je to H.R.B organizirao ubojstvo Senića kad oni tvrde da je cijeli H.R.B udbaški a posebice vodstvo. To su strašna podmetanja, moj gospodine Ante. Vi i ne shvaćate koliko to loše djeluje kad Vi i nekolicina vaših istomišljenika iz Spremnosti širite takve dezinformacije. Kome to koristi, zapitajte se? Koju to 'istinu' širite 20.000 km od hrvatske države. Znate ima naš narod izreku 'Lako je tuđim k.... gloginje mlatiti'. A Vi mlatite li mlatite. Jadno je da Vi, australski Hrvati, novu demokratsku državu Hrvatsku nazivate tako ružnim imenima. Zašto? Zbog vlasti koja, sto puta sam rekao, nije za hrvatske interese ali što je tome kriva država? Vlast će se promijeniti a država ostaje. Država je svetinja a vlast prolazna. Očito ne dijelimo iste osjećaje glede hrvatske države.
Vi meni recite zašto su po Vama Jure Marić i Bimbo Rover bili 'udbaši'? Ja tvrdim da nisu jer ničim nije dokazano osim pustim sumnjičenjima za koja je udba bila majstor. O tome sam pisao u drugom postu. Imate li neke dokumente kojim to možete dokazati, izjave vjerodostojnih svjedoka – ali izostavite ovog puta Fabijana Lovokovića alias Ružicu Andrić.
Pa nisam je glup, gosp. Ante da mi možete podmetati tuđe tekstove. Ja sam htio samo vidjeti dokle će ići Vaša namjera da i dalje obračunavate s H.R.B.
Nije istina da se ne zna kako je ... bio udbin suradnik i da je po nalogu Udbe isprovocirao navodni otrov. To uopće nije prijeporno. Ne znam u čemu je problem?
Da smo se mi domovinski Hrvati 1990. tako bezumno sumnjičili i razjedinjavali danas bi Hrvatsku gledali s vrha zagrebačke katedrale.
Što se tiče Vaše tvrdnje da je gospođa Ružica Andrić 'torpedirala feljtone' BV – može biti. Ne tvrdim suprotno ali mi izgleda ipak da taj nasilni i agresivni ton u obrani njenih tvrdnji da su 'svi udbaši' ima veze s pojmom 'kverulantnog sumanutog traženje tobožnjeg prava ili pravde iza neke pretrpljene nepravde'. U većini slučajeva to su izgubljene bitne životne situacije a osoba sumanuto prosuđuje sve okolnosti u vezi sa spomenutom nepravdom. To je osobina onih koji su upravo opsjednuti nepravdom i na svaki su je način spremni ispraviti.
Žrtvujući tome i vlastiti život.
P.S.
Na koncu, što ste se dohvatili tog BV? Što bi narod rekao 'Nit ga znam, nit ga zjam'.
Čovjek je barem nešto napisao – dobro ili loše ali je napisao. Napišite i vi nešto pa ćemo onda vidjeti kakve će biti reakcije i kritike.
Lipi pozdrav, Luli.
Rover je imao reputaciju velikog Ustase i velikog borca za slobodu Hrvatskog naroda. Svaki puta kada bi Roverova reputacija opala medju australskim hrvatima, australske vjesti donjele bi vjest, Jugoslavija trazi da joj Australija izruci ratnog zlocinca Srecka Rovera. Ovakva vjest svaki puta opet bi podigla reputaciju Roveru, medju obicnim Hrvatima, kojima nisu bile poznati politicki trikovi.
Srecko Rover bo je jeda od vodica Kavranove grupe. Grupa je tragicno zavrsila kao i Bugojanska grupa. Na racun Kavranove grupe, o Roveru je stvorena reputacija velikig hrvatskog rodoljuba. Isti je slucaj i sa Udbasima iz Bratsva. I oni su na racun Bugojanske grupe, stvorili sebi reputaciju velikih hrvatskih rodoljuba.
1950. Rover dolazi u Australiju kao izbjeglica, pticica sa grane odmah mu je dosapnula i dala me adrese Hrvata rasutih po Australiji. Australija je ogroman kontinent. Rover, izbjeglica “bez ikavih materijalnih sredstava” odmah putuje po Australiji, kontaktira odabrane osobe i stvara takozvana hrvatska kulturna, sportska i politicka drustva. Namece se upitnik, tko je financirao Roverova putovanja po Australiji. Namece se pitanje tko je financirao fomriranje i obdrzavanje tih drustava. O tome g. Zagi, niti da zucne./
G. Zagi krivo tvrdi da je izvrsen atentat na Rovera 1956 godine. Dobro se sjecam toga dogadjaja iz sesdesetih godina prosloga vjeka. Prema pricanju Rovera, u njegovu radnju dosao je Vlado Pernar, i nozem napao Rovera i njegovu zenu. Medjutim, poslije likvidacije Bugojanske grupe, “hrvatske”emigr anske novine koje su izdavali infiltrirani Udbasi, optuzili su bracu Andrice da su oni nagovorili Pernara da ubije Rovera. Te lazne optuzbe Rover nije demantirao, on je sutio sve dok ja nisam javno ustala u odbranu brace Andric, i pozvala Rovera da kaze istinu. Godinu dana poslije likvidacije Bugojanske grupe, Rover je izjavio da je moj suprug Ambroz Andric bio iza bombaskih akcija u Australiji. Istina, Rover je to poslije porekao, ali bilo je kasno. Stata je bila nanesena.
Zena koju je Udba poturila mome pok djeveru Adolfu Andric, dvije godine prrije Bugojanske akcije, dolazi po prvi puta u Australiju 1975. Po dolasku u Australiji dolazi kod mene u Sudney, U Sydney-u ostaje kratko vrijeme, zatim bez obrazlozenja odlazi u Geelong kod M.P., gdje ostaje opet kratko vrijeme. Onda dolazi Rover i odvodi je kod sebe u njegovu kucu, gdje je zivila dugo vremena. I ona ubrzo dobiva ljepu reputaciju medju Hrvatima. Interesantno, zar ne, ako se uzme u obzir da prije dolaska u Australiju, ona nije nikoga sem mene poznavala u Australiji.
Srecko Rover rodio se i odrastao u Sarajevu. Njegovo porijeklo je eglesko, i on to nije ni tajio a niti je tajio da se ponosi sa svojim engleskim porijeklom. U njegovoj knjizi "Svjedocanstva i sjecanja Srecka Rovera” pisuci o dogadjalima odma nakon zavrsetka Drugog Svjetkog rata, otvoreno pise o njegovoj suradnji i prijateljstvu s engleskim generalom. Njegov drug iz rata I. Blazic, u njegovom intervju za Hrvatski vjesnik , takodjer je govorio o njegovom prijateljsvu s engleskim generalima i studijama na koje su bili poslani on i Rover u Austriju. Kakve su to bile studije nije rekao.
U Melbourne je zivio g. Zdenko Danda. On i Rover poznavali su se jos od predratnih godina. Rovera je upoznao kroz Ustasku mladez. Nas mlade Hrvate, g. Danda je opominjao da se cuvamo Rovera. U vise navrata, g. Danda nam je rekao, u NDH znalo se da su Srbi vrbovali Rovera 1939. dok je bio u zatvoru na Adi Ciganliji, pokraj Beograda. Vlasti NDH nisu htjeli dirati Rovera zbog mocnih veza koje je imao. Mi , nismo vjerovali. g. Dandi. Kada sam procitala tajne arhive Bratsva, dosla sam do gorke spoznaje, Danda nam je gvorio istinu.
Rover je i suradjivao sa M. T. Taj covjek, dosao je iz Jugoslavije u Australiju, gdje je dobio sluzbenu poziciju, da bude savjetnik za drustvene odnose. M.T. i par Srba srela sam u kuci Srecka Rovera 1994 godine. Po njihovom ponasanju i govoru moglo se viditi da se poznaju odavna. Kada sam upitala Rovera zasto se druzi sa takvim tipovima, Rover mi rece, vremena su se promjenila.
Inace Rover je imao super sposobnost da zavadi ljude. Rover je bio taj koji je unjeo razdor sirom svijeta medju zajednicama poslijeratnih hrvatskih izbjeglica,. Kada je napravio totalni razdor, skupa sa generalom Luburicem formirao je politicko drustvo Otpor. Dali je general Luburic znao tko je Rover ja neznam, a niti ja znam puno o generalu Luburicu.
Rover je bio taj koji nam je predstavio J.G. iz Bratsva. Rover je i Gezu Pasti uveo u Bratsvo. . Hrvatsko Revolucionarno Bratsvo formirano je u bivsoj Jugoslaviji. U fomiranju prvog ogranka Bratsva van Jugoslavije, glavni akteri bili su Rover i Maric. Njih oba dvojica bili su velike i vazne ribe za njihove gospodare. Nije se cuditi zasto g. Zagi, tako zestoko brani Bratsvo, Rovera i Marica.
O Roveru bi ja mogla jos puno toga reci. Da neduzim dalje, u Roverovoj kuci pronadjeni su tajni arhivi Bratsva. Prvi puta to sam iznjela na javnost, dok je Rover bio ziv. On nikada nije porekao moju izjavu a nije ni mogao, jer je njegovom rukom zapisao biljeske na nekim dokumentima.
G. Zagi krivo tvrdi da su ovo moje konstrukcije. Ovo je istina, da se istrazilo djelovanje Bratstva, kako sam ja trazila, moje izjave bile bi dokazane. Na nesrecu Hrvatskog naroda, Udba je sprjecila istragu. . Mozda ce g. Zagi uspjeti zavesti Domovinske Hrvate, ali nikada, nikada nece mu uspjeti da zavede istinske Hrvate u dijaspori.
Srećko Rover nije trebao imati reputaciju 'velikog ustaše' – on je BIO jedan od najistaknutijih pripadnika ustaškog pokreta, prvo u Sarajevu, kad je to trebalo biti – tijekom 30.-tih i 40.-tih godina a onda i u N.D.H. Notorna je činjenica da je jugoslavenska Udba poturila emigrantima priču, kukavičje jaje, da je Rover 'izdao' Kavranovu grupu. U to su mogli povjerovati samo hrvatski kolebljivci i smušenjaci kojih ima ne samo u emigraciji nego i kod kuće.
Glede Roverove veze s engleskog obavještajnom službom – tu ste u pravu. Rover je odmah imao financijskih sredstava za rad a vidi se i odakle. Rover je pobjegao s ostacima NDH dužnosnika u Austriju i vjerojatno je tu počeo raditi za britanski MI6 pa onda za američku obavještajnu službu. Takva su bila vremena i trebalo je sačuvati život. Navodno, kažem – navodno – da je ustaška Vlada odmah poslije rata dala Draganoviću i Roveru veće količine zlata N.D.H s ciljem da organiziraju upade u jugoslaviju i svrgnu režim Broza. To je teza koja se provlači kroz niz dokumenata i izjava uz spominjanje Instituta Sv.Jerolima u Rimu. Ja to samo navodim kao tezu –ne tvrdim da je istina.
Nakon propasti 'Kavranove grupe' odlazi za Australiju i tu ga je prihvatila na vezu ASIO i nastojala ga 'izblijediti', kako se to onda u žargonu govorilo. Sigurno da nije radio za ASIO iz puke ljubavi nego za novac.
Slažem se s Vama glede napada na Rovera. Tu nemam što dodati. Moram reći da ste također jako lijepo opisali neke trenutke i događaje koje nisam znao a u svezi Rovera. Što se tiče Luburića isto je točno što kažete da su on i Rover na koncu bili protiv Pavelića a i sam Pavelić je objavio onu svoju Izjavu kojom se odriče Luburića zbog formiranja Odpora itd. Ja ne kažem da je Rover bio cvijeće ali ne mogu prihvatiti tezu da je Bimbo-kako su ga zvali- bio srpski plaćenik. To je posljednje što bi on prihvatio. A ako se i družio s nekim srbima poslije 1990. pa dobro je i rekao – vremena su se promijenila. Hrvatska država je realnost i utjecaj srba je sveden na minimum u novoj hrvatskoj državi a i brojčano ih ima 4,05%. Postoji i teza da je upravo Rover poslao Blaža Kraljevića u Hrvatsku odnosno BIH početkom 1990.tih.
Još jednom Vas uvjeravam da moje namjere nisu nečasne i mene se ne trebate bojati. Bilo bi mi jako drago da sakupite arhive o Bratstvu i da oni postanu dostupni javnosti, bez obzira što to službena hrvatska vlast nije željela objaviti. Ja Vas cijenim zbog velike osobne žrtve koju ste zajedno s obitelji podnijeli i ni na koji način ne želim obezvrijediti Vaš trud. A o nekim stvarima se možemo a i ne moramo slagati. No to je život.
P.S. Našao sam na internetu jednu vrlo zanimljivu Vašu fotografiju-ne znam jeste li znali za nju?
------------------------------------------------------------
Ne znam jeste li Vi stavili inicijale M.P ili je to administrator postavio - ali baš me zanima je li taj M.P. označen pod brojem 1242, u popisu KOS-ovaca objavljenog u Nacionalu 2006?
Nije mi jasno kako navodite da je 'žena' koja dolazi od Udbe Vašem djeveru Adolfu- došla 1975. u Australiju!? A Adolf je ubijen 1972.?
[quotePodsetimo, Domagoj Margetić je objavio analizu stručnjaka o nastanku krijumčarskih puteva kokaina preko Hrvatske, od 1947. godine do danas. U analizi se po prvi put iznose nepoznati podaci o nastanku i povezanosti Hrvatske i njezine političke elite, ali i kriminalnog i obavještanog podzemlja sa međunarodnim kokainskim kartelima.
- To krijumčarenje organizovaali su pripadnici jugoslavenskog obaveštajnog podzemlja, koji su godinama sarađivali sa Paragvajem i Argentinom. Te veze je pedesetih godina izgradio emigrant Vjekoslav Luburić, poznat kao "Maks Luburić". Ove veze širile su se tokom hladnog rata iz Argentine, kao epicentra, širom Severne i Južne Amerike do Hrvatske i Balkana – kaže Domagoj Margetić.
Luburić je bio ustaški zločinac, krvnik Jasenovca, koji je 1947. godine "osvanuo" u Argentini, ali uz pomoć Udbe, objašnjava Domagoj Margetić. Luburić je uhapšen 1945. i pripremljen u Udbi da bude ustaški emigrant. On je pre toga već kao Crnogorac, bio mađarski komunistički agent. U Argentini je postao istovremeno i argentinski i jugoslavenski obaveštajac.
Iza Drugog svetskog rata u Peronovoj zemlji i širom andskog prostora Latinske Amerike počeo je biznis proizvodnje i krijumčarenja ilegalne droge kokain. To su SSSR, SFRJ, a li i SAD koristile kao mogućnost sticanja enormne financijske moći, a time i dugotrajne političke moći. serbianna.com/.../181.shtml
Eto, dragi Hrvati. Ne zaustavite se na ovom isjecku. Kliknite na link i procitajte cijeli tekst (pa i druge njegove tekstove), ako vam se zeludac ne bude okrecao. Laz do lazi.
Mi tada mladi Hrvati zgrozili smo se slusajuci Rovera. Jedan mladi Hrvat upitao ga je, kako si mogao i zasto tako nesto grozno uciniti. Rover mu odgovori, da hrvatski vojnici ojacaju, previse su bili mekani.
Interesantno je to, i Rovera i Luburica bivsa Jugoslavija je optuzivala kao ratne zlocince, u isto vrijeme oba dvojica slobodno su putovala svijetom i bile su im dostupne strane medije, dok onim Hrvatima koji nisu bili nakljonjeni ovoj dvojici, medije nisu bile dostupne.
Citala sam razne analize cjenjenog g. Margetica. U njima sam procitala neke stvari koje i ja znam iz prve ruke. Margeticeve analize su sto posto vjerodostojne.
Ovo je tipican primjer kako dobro istrenirani Udbasi iskrecu rjeci drugih, u ovom slucaju moje rjeci, da me diskreditiraju i unesu konfuziju u javnost.
Ja sam napisala doslovno: Zena koja je poturena mome pok. djeveru Adolfu Andric dvije godine prije Bugojanske akcije, dolazi po prvi puta u AUstraliju 1975. Po dolasku u AUstraliju dolazi kod mene...”
Ala smo sretni mi Hrvati, imamo nadporucnika Zagi, imamo advokata Zagi, nedaj Boze da dobijemo i novog predsjednika Zagi.
Sto se tice Domagoja Margetica, poznato je da je on senzacionalist zeljan slave. Moja slobodna i laicka psiholoska procjena kaze da se kod Margetica vjerojatno radi o poremecaju njegove licnosti. Nazalost, takvih ima jos - pa i na ovim stranicama.
Ako je Margetic doista rekao stvari koje Lopusina navodi, onda bi svakome drzavotvornom Hrvatu trebalo biti kristalno jasno o kakvom se to liku radi, i s kime "imaju posla."
Nikada Luburic nije imao, kako vi kazete, pristup "svjetskim medijima." Necu se ni osvrnuti na druge monstruozne lazi i budalastine koje se mogu procitati u Lopusinim tekstovima, kao niti na one u vasemu upisu.
Jer su ispod svake uljudjene razine.
Rover i Luburic imali su dostup stranim medijama, i pored njihove reputacije da su ratni zlocinci, slobodno su putovali po svijetu. NITKO IH NIJE DIRAO A NITI OMETAO U NJIHOVIM POSLOVIMA.
Sto se tice Margetica, po mome misljenju on je bio jedan od rjetko hrabrih koji imao hrabrosti oznjeti na javnost, da je drug Mesic svjedocio protiv nasih generala u Haagu. On je razotkrio hrvatske jude, zato je i zavrsio u zatvoru, zato ga se napadalo i proganjalo. I Vi ste ga g. Franjo na jedan prefidan i lukav nacin napali i napada te ga. To nije ljepo a niti je ljucki. Ako vec imate nesto kazati protiv Margetica, kazite jasno, iznesite cinjenice a nemojte se sluziti lukavstinama.
Ja Margetica nepoznam, pratila sam njegov slucaj i napade na njega. Imam dovoljno intelegencije, da sam mogla zakljuciti sto se dogadjalo sa tim covjekom. Kao i svi ljudi, sigurna sam da i Margetic ima svojih mana, oni progoni kojima je taj covjek bio izlozen, nije zasluzio.
Citala sam analize koje je objavio, u njima sam procitala stvari koje znam iz prve ruke. Bile su tocne i vjerodostojne.
Vaši zadnji napisi su uistinu previše. Tko da Vam više vjeruje gospođo Ružice? Vi ste se potpuno izgubili u bespućima hrvatske zbiljnosti, nemate više vjerodostojnost i ni mrvice.
O novinaru DM - kažete da ga ne poznate a opet znate sve o njemu i podržavate ga. Uz DM na istoj liniji bolesnog senzacionalizma je i bloger 45lines. Prejeftino i ispod razine ozbiljnog novinarstva pišu obojica. DM je uz to već odvjetnik tzv. RS i Milorada Dodika i član kojekakvih njihovih 'institucija' koje 'raspiruju ' samo njima znanu istinu o Domovinskom ratu. I vi se nađete braniti tog DM? Nevjerojatno.
O Luburiću – pa to ne ću ni komentirati što ste naveli. O Luburiću tako mrsko kao vi nije pisao ni najgori jugo-komunistič ki i velikosrpski tisak. Samo je nedostajala 'zdjela punih dječjih očiju'. Ma može vas biti sram! Takve opačine uistinu može izmisliti samo poseban um – da ne kažem nešto gore. General Luburić nije bio cvijeće ali je bio hrvatski rodoljub i pošten Hrvat, što mu je priznao i jedan Andrija Hebrang i to i stariji i ovaj mlađi.
O Roveru – dao sam životopis Srećka Rovera. I Vi pored svega nalazite neke sumanute pojedinosti o Roveru koje ne nalazim ni u najgorim jugo-veliko-srp skim dokumentima. Svaka vam čast!
O Bugojanskoj skupini – Vi ste samoproglašeni 'posljednji preživjeli član Bugojanske skupine'? Vi ste član Bugojanske skupine kao što sam i ja. Toliko objeda i laži ste naveli o radu H.R.B da uistinu više nema smisla s vama polemizirati. Da znaju Bugojanci kako ih 'branite' – brzo bi vas se odrekli. Samo ih vi nemojte dalje braniti, molim vas.
O H.R.B - Niste naveli ni jedan istinit argument ili dokaz u objedama da je Jure Marić bio udbaš, da je vodstvo H.R.B bilo udbaško itd. itd. Niste odgovorili niti na jedno moje pitanje već samo koristite argument snage a ne snagu argumenta.
O stanju vašeg razumijevanja i psihe govore Vaše riječi da ste 'poslije Dr.Pavelića i kardinala Stepinca treća najsotonizirani ja osoba u hrvatskoj povijesti'!!?? Dajte molim vas... polakše...
Rekoh da sve upućuje na kverulantno-sum anuti poremećaj osobnosti. Volio bih čuti što o tome misli, recimo, dr.Gruden ili dr. Šmalc-Folnegović.
Time ja 'advokat, UDBAŠ, predsjednik'... natporučnik Zagi vas lijepo pozdravljam!
Pet dugih 5 dana kao krunski svjedok na nizem sudu bila sam izlozena unakrsnim pitanjima. Mariceva odbrana, upotrjebila je sve moguce trikove da me zbuni i provocira. Uspjeli nisu a nisu ni mogli, ja sam govorila istinu i samo istinu. Sud ove demokratske Australije, prihvatio je dokumente i moje svjedocenje. Ja sam se trebala pojaviti i na visem sudu kao krunski svjedok. Ali nisam. Citavu godinu dana prije pocetka velikog suda, ja sam bila izlozena tako groznim pritiscima i progonima, ne samo od Udbasa iz Bratsva vec i od njihovih stranih veza. Priznajem, bili su me slomili, fizicki, emocijalno i mentalno. Moja doktorica, bila je uvjerenja da ce posljedice za mene biti katastrofalne, ako dodjem na sud i budem izlozena unakrsnim pitanjima. Svatko tko je bio na sudu zna, da se na svjedoka stavljaju brutalni pritisci da se zbuni. Uvjek ce mi biti zao sto se nisam mogla pojaviti na visem sudu.
Visi sud prihvatio je moje svjedocenje sa n izeg suda i dokumente, i osudio Marica na 4 godine zatvora. Da me nisu slomili i da sam svjedocila na visem sudu, sigurna sam da bi Maric dobio puno vecu kaznu. A da ga je sud osudio na neznam kakvu kaznu, nebi nista znacilo, sudsku kaznu promjenili bi Maricevi mocni zastitnici. Par mjeseci poslije sto je Maric bio zatvoren on se nasao na slobodi. Docekao me je blizu mog radnog mjesta, preprjecio mi je put, gledao me je sa strasnom mrznjom, cerio se, rekao, mi smo nedodirljivi.
Eto g. Zagi, sud i porota prihvatili su moje svjedocenje i dokumente Bratsva, koje sam dala, kao dokaze, a vi tvrdite da ja nisam nista dokazala. Vi ste lazov, Vi govorite jezikom tajnih sluzbi, Vi ste dio balkanskog zla. Vase ponasanje i rjeci dovele su me do tog zakljucka.
Sto se tice Bugojanaca, oni bi bili ponosno na mene i na moj otpor koji sam dala njihovim ubicama. Bugojanci bi bili ponosni sto sam uspjela bar dio istine o njima i zlocinackom Bratsvu iznjeti na javnost.
Sto se tice Margetica, koliko sam ja informirana, Margetic je razotkrio balkansku mafiju u kojoj su mnogi hrvatski i srpski politicari i drzavni sluzbenici. Podsjecam Vas da je Bratsvo dio pro-balkanske Udbine mreze a najvjerovatnije i te politicke balkanske mafije. Prema tome zakljucujem, to je vjerovatno razlog zasto ste vi protiv Margetica.
Nadam se g. Zagi, da ste naucili lekciju, osoba koja govori istinu i samo istinu, nemoguce je zbuniti. Tu lekciju naucila je i Mariceva odbrana,. sa mnom na sudu..
Dovidjena za uvjek g. Zagi
Naveo sam (tu lopužu) Lopušinu da pokažem kako je Udba djelovala u slučaju da nije mogla pridobiti nekog za suradnika- Srećko Rover to ni u bunilu nije mogao postati. Zato ga je Udba kompromitirala izjavom da je suradnik Udbe. Što je unijelo zabunu u dio smušenog i nedobronamjerno g iseljeništva.
Naravno, da čitajući Lopušinu i slične lopuže treba razabrati žito od kukolja u njihovim tekstovima. To je neprijeporno.
Mi australski Hrvati, ulozili smo mnogo za stvaranje drzave Hrvatske, ali nazalost ovo nije ona za, koju smo se borili.
----------------------------------------------------------------
Kada mutni Zagi moze nazivati ovu hrvatsku drzavu demokratskom, a pise na vlasti su stari Udbaski kadar. Sto se Srecka Rovera tice, svi znamo, skupa sa Milom Markicem, alijas Hacimovic bili su vodici Kavranovoj grupi. Svi znamo, kako je ta grupa tragicno zavrsili, svi u sapama ondasnje Ozne, muceni i poklani.
Srecko Rover sper "Ustasa" negovi su dosli iz Engleske u Sarajevo i zidovskog su porijekla. Toliko znam o njemu, a sada znam da je radio za mnoge tajne sluzbe kako vi napisase, ali uvijek nadjete opravdanja zasto je to radio.
Vase pisanje Zagi, je identicno pisanje novog Djordje Licine Boze Vukusica. Sto vi pisete, da ga i ne poznajete to su price za malu djecu. Bolje ga poznajete, nego svoga rodjenog brata, ako ga imate. Drago mi je da ste natporucnik, ali kako cu vam vjerovati, kada se pojavljujete pod svojim mutnim imenom.
Javite citaocima ovog portala vase ime i prezime, pa ce vas netko prepoznati, i procjeniti dali pisete istinu.
Kako danas objasniti njihovim suprugama, majkama, očevima, djeci... da ova Hrvatska ne ide u smjeru kojim su oni htjeli i za kakvu su se Hrvatsku svim srcem i dušom borili? Ali to je pitanje daleko kompleksnije nego što se može na ovom portalu obraditi.
Rover, bio Englez ili Židov, ali je bio Hrvatina, veći, hrabriji i poduzetniji nego mnogi od nas, genetskih Hrvata. Nažalost, idealizma u borbi za hrvatsku samobitnost i nezavisnost nema ili s idealizmom se ne dobiva država. To je Rover shvatio i zato je radio sa svakim tko je bio voljan potpomognuti njegovu borbu za slobodnu Hrvatsku. Jer mi smo mali narod da bi samo tako odbacivali suradnike i saveznike, ma tko to bio, i s lijeva i s desna. Nas nema kao Kineza i nismo utjecajni kao Židovi. Ili bi se trebali ugledati na Židove kad se radi o obrani državnih interesa i stvaranja lobija.
Hrvatska država je demokratska, baš zato je što moguće da na vlasti u određenom trenutku njene povijesti imate ljude koji mentalno žive komunističku prošlost. Ali država opet opstaje kao demokratska. Za ovo stanje vlasti, siguran sam da je prolazno, period koji ne će trajati još dulje od godinu dana. Jako sam uvjeren da izborom novog predsjednika i odlaskom lažljivog narcisoidnog Sanadera Hrvatska dobiva novi zamah i novi demokratski vjetar u leđa. Osobno se nadam brzom povratku na slobodu našeg generala Ante Gotovine i konsolidaciji stanja u najstarijoj hrvatskoj stranci HSP-u što bi mogao biti još jedan pozitivan doprinos hrvatskoj politici. Ja nikada ne gubim nadu da ćemo dostići one hrvatske standarde kojima težimo jer znam da imamo veliku većinu državotvornih Hrvata koji znaju reagirati kad je nastupila ugroza hrvatske države. Naš je problem što HDZ nije napravio lustraciju komunističkih kadrova i što je zadržao većinom taj stari kadar u visokoj politici, medijima i diplomaciji koji ipak 'dirigiraju' državom. Na nižim razinama to više nije slučaj i ja se nadam da kroz još dvije-tri promjene u Saboru, imat ćemo sasvim novu zdravu političku hrvatsku elitu. Ali treba biti strpljiv i vjerovati a ne gubiti nadu i padati u defetizam. I naravno puno i djelatno raditi jer nam nitko ništa ne će poklanjati. To govorim i iz osobnog iskustva jer samo ponosan što mi je jedan sin na Diplomatskoj akademiji a drugi blizu završetka doktorata iz ekonomije. Takav mladi hrvatski kadar ne će i ne može iznevjeriti hrvatsku državu.
Što se mene osobno tiče, budite uvjereni da pišem istinu. Jer čovjek koji se zapliće u laži brzo dolija. Moje je pisanje i razmišljanje mogu reći, neskromno, konzistentno. Znam na kojoj sam ideji odrastao i u kojem smjeru razmišljam i idem. Danas – isto kao i prije 19 ili 29 godina. Zbog poslovnih i profesionalnih razloga, mislim da nije oportuno da se javno predstavljam, no vjerujte da time ne bi ništa previše dobili u smislu kvalitete rasprave. Lijep pozdrav!
Mi ovdje govorimo o 19 Bugojanaca vrlo često i polemično a ja ću Vam samo navesti da sam bio svjedokom, mogu reći desecima takvih sudbina. Samo da spomenem skupinu od isto 19 hrvatskih dragovoljaca koji su krajem rujna 1992. izginuli u obrani bosanske Posavine upavši u četničku zasjedu nakon neodgovornog napuštanja linija od strane nekih naših postrojbi itd. itd.
Kako danas objasniti njihovim suprugama, majkama, očevima, djeci... da ova Hrvatska ne ide u smjeru kojim su oni htjeli i za kakvu su se Hrvatsku svim srcem i dušom borili? Ali to je pitanje daleko kompleksnije nego što se može na ovom portalu obraditi.
Nikako se nemoze uporediti 19 clanova Bugojanske grupe, sa grupom 19 hrvatskih dragovoljaca. Bugojanska grupa, bila je na prevaru uvedena u jugoslovensku zamku i likvidirana. 19 hrvatskih ubijeni dragovoljaca, ubijeni u ratu.
CITAT 2: Rover, bio Englez ili Židov, ali je bio Hrvatina, veći, hrabriji i poduzetniji nego mnogi od nas, genetskih Hrvata. Nažalost, idealizma u borbi za hrvatsku samobitnost i nezavisnost nema ili s idealizmom se ne dobiva država.
G . ZAgi priznao je, Rover je radio za 3 strane obavjestajne sluzbe. G. Zagi je dao dva izgovora za Rovera, jedan je, Rover je tako sebi spasio zivot, a drugi Rover nije volio raditi za A..., radio je za novac. Vjerujem, bilo kakav daljni komentar o Roveru i Zagi, nije potreban.
Bugojanska akcija 1972. godine bila je katastrofalna za tisuce i tisuce Hrvata, u Hrvatskoj, BiH, Australiji i drugim stranim zemljama gdje su zivili Hrvati. Bugojansku akciju trebali su voditi u akciju trojica iz vodstva Bratsva. Jure Maric, Franjo Pericic i Marko Mudronja. Tako je nama receno po Juri Maricu i drugim vodjama na tajnom sastanku u Melbourne, na adresi 17 Fenwick St. Clifton Hill.
Kako je g. Zagi se sebe stavio u poziciju branitelja Hrvatskog Revolucionarnog Bratsva, duzan je hrvatskoj javnosti dati odgovore na sljedeca pitanja.
1. Zasto su Pericic i Mudronja dezertirali grupu na jugo/austriskoj granici.
2. Zasto Jure Maric nije dosao, da predvodi grupu u akciju .
3. Gdje je bio Maric prije i za vrijeme akcije.
4. Zasto se do danas sire lazi, da su organizatori Bugojanske akcije bili, braca Andric i Pave Vegar. Da posjetim, u javnom priopcenju Bratsva 1996 godine, Bratsvo je priznalo da je bilo iza Bugojanske akcije.
5. Zasto Bratsvo siri bezbrojne lazi o Bugojanskoj grupi od likvidacije grupe do danas, a posebno se sire lazi o braci Andric, Pavi Vegaru i Djuri Horvat.
6. Zasto je Bratsvo postavilo bombu na tada sedmogodisnjeg sina Ambroza Andric, iducu noc poslije odlaska Amboza u akciju. Znam da je Bratsvo bilo iza te bombe, jer te veceri uoci bombe kod mene je neocekivano dosla zena, koju je Udba poturila mome djeveru Adolfu Andric. Zamolila me je da prespava kod mene. Ja sam joj dozvolila.
7. Zasto su tu istu zenu predstavljali po Hrvatskoj kao zenu moga muza Ambroza Andric. Ta ista zena imenovana je kao zena moga muza u knjigama “Povjest Australskih Hrvata” i “Australski Hrvati” . Pisac tih knjiga bio je Roverov bliski suradnik.
8. Zasto je Bratsvo orkestriralo uzasno proganjanje malodobne djece i udovica ozenjenih Bugojanaca.
9. Bez pitanja i dozvole udovica ozenjenih Bugojanaca koje su ostale sa malodobnom djecom, Bratsvo je skupilo u ime njihovo stotine tisuca dollara, (u danasnjoj vrijednosti preko milijun dollara) od hrvatskioh rodoljuba sirom svijeta. Zasto je Bratsvo opljackalo tu djecu od novca skupljenog na njihovoj patnji i krvi njihovih oceva.
10. Zasto su godinama bili proganjani oni Hrvati, koji su se samo prijateljski ponasali spram djece i udovica ozenjenih Bugojanaca. A na neke takve hrvate bilo je pucano iz pistolja, kao sto je bio slucaj sa Miletom Kodzoman.
11. Zasto do danas Bratsvo i nihov glasogovornik Vukusic, ignoriraju, da je iza clanova Bugojanske grupe ostalo desetero sirocadi.
12. Zasto nam se oduzima pravo na nase muzeve i njihove posmrtne ostatke. Samo neka g. Zagi nekaze da se nezna gdje su posmrtni ostatci Bugojanaca. Kada sam ja trazila od Hrvatskih vlasti da mi kazu gdje su posmrtni ostatci moga muza AMbroza, dobila sam pismeni odgovor, kada dodjem u Hrvatsku da ce mi reci. A ja u Hrvatsku nesmijem doci.
13. Cijim interesima su sluzile sve one bombaske akcije Bratsva, prije i poslije Bugojanske akcije.
14. Zasto se nije istrazio slucaj Bugojanske grupe i anti hrvatske djelatnosti Bratsva , kada sam ja to trazila mnogo puta op hrvatskih vlasti i nudila im dokumentaciju.
15. Zasto je Hrvatskom Saboru iz Australije upucena nevjerodostojna izjava protiv mene. Na toj izjavi bila je adresa i ime gore spomenute zene koju je Udba podmetnula mome pok. djeveru Adolfu Andric.
Umoljavam g Zagi da odgovori jasno na gore postavljena pitanja, bez ikakvih izgovora.
G. Zagi duzan je odgovoriti na ova pitanja, ne radi mene vec radi tisuce i tisuce zrtava Bugojanske akcije, i za dobrobit Hrvatskle drzave i naroda.
Nemojte se prepucavati, ove stvari, iako poučne, nemaju veze s temom.
Portal net.hr
On je u vlasništvu, ako se ne varam, ove grupe Adriatic media, koju pak kontrolira Austrijska Styria.
portal Index.hr
U impressumu je pisalo (ne znam da li još uvijek piše) da ih među ostalima financira i SOROŠ!!!
srbin Vučinić i B92 + malo o Sorošu
Navedeno je da je on u ratu uređivao beogradski B-92, te da je došao izravno iz Soroševe zaklade. Soroš je pak u mnogo navrata pokazao da mrzi Hrvatsku i Hrvate, da mu je mila ideja Velike Srbije ili barem Jugoslavije, te da nikako ne može podnijeti Katoličku Crkvu. Mnogi ga smatraju i masonom. A radio B-92 je u ratu propagirao Veliku Srbiju, koliko mi je poznato. Dali su maksimalni doprinos da bude što više nezadovoljnih Srba koji bi pucali po svojim susjedima.
HHO - Hrvatski Helsinški Odbor
I njih je naravno financirao - SOROŠ!!!
Ako možete pronaći, pogledajte jedno od gostovanja Žarka Puhovskog kod Aleksandra Stankovića (emisija Nedjeljom u 2). Puhovski (koji je vodio HHO) je javno priznao da je Soroš naručio i financirao istraživanje hrvatskih zločina nad Srbima. Cijeli problem je što je istraživanje provedeno nestručno, mnogi podaci su prepisivani iz drugih službi a one pak imaju sumnjive izvore, pa primjerice kod navođenja koliko je porušenih objekata u kojem selu, nitko ne navodi radi li se o štali, kokošinjcu, ili obiteljskoj kući. Njima je sve "objekt".
HHO je bio izrazito protuhrvatski dokle god ih je financirao Soroš. Kad više nisu bili potrebni, odbijen im je projekt, a Ivo Banac i Ivan Zvonimir Čičak odjednom su postali žestoki antititoisti, i antikomunisti, i počeli se dodvoravati narodu i podržavati skupove, kao i studente, i tražiti slučajeve gdje je potrebna zaštita prava, samo da bi izmuzli lovu od države i dalje funkcionirali...
Pozdravljam vas sve!
Posebno vas u inozemstvu, koji brinete za nas ovdje! Ne bojte se, ova Hrvatska je naša i ne damo je mi nikome. Samo vi ostanite budni i vjerni svome narodu. Bit će u konačnici po našemu. Ako smo svi pošteni, u čemu je problem? Ili je možda netko ovdje svjesno nečistih namjera? Ako nije, ne vidim problem! POzdrav!
PS - admini portala bi baš mogli malo počistiti ovu temu.