Kukuriku strategija

Zoran Milanović je ozbiljno shvatio dvije primjedbe koje se već dugo upućuju u smjeru njegove stranke, ali i njega osobno. Njemu se prigovaralo da u javnim nastupima demonstrira odviše drskosti, bahatosti i prgavosti a SDP-u se spočitavalo da „nije ništa bolji od HDZ-a", da su dvije najjače hrvatske stranke politički blizanci i da je Hrvatskoj potreban tzv. 'treći put'. Uzimajući u obzir dakle te i takve primjedbe jasan je trud Zorana Milanovića da Milanović i Čačićsvojim javnim nastupom i predizbornom retorikom neutralizira takve kritike. Neke medijske analize i pozitivne reakcije dijela biračkog tijela ukazuju kako je ta forma dosada već rezultirala konkretnim dobitkom.

Sadržaj ostao isti

No, koliko je to zapravo promjena stvarnog sadržaja, a ne tek marketinška forma u predizborne svrhe pretrest ćemo u nastavku.

Za početak potrebno je dokučiti koji je motiv upravo takve strategije Zorana Milanovića. Treba imati na umu da su za Milanovića ovi izbori biti ili ne biti. Jedan težak poraz, koji su mnogi već bili proglasili glatkom pobjedom, već je doživio od Sanadera. Novi kiks protiv HDZ-a za Milanovića bi Ovršni zakonZakon o javnim ovršiteljima i Ovršni zakon izglasani su još u studenom 2010.godine. Sporne odredbe koje su tek sada podigle prašinu sastavni su dio tada donesenog teksta a njihova primjena je odgođena do 2012. Zakoni su prihvaćeni uvjerljivom većinom od 111 glasova, dakle i glasovima SDP-a. Prije samog izglasavanja zakoni su prošli kroz uobičajenu proceduru saborskih odbora, čiji članovi su također i iz redova SDP-a, te su jednoglasno podržanizasigurno bio kraj svih političkih ambicija koje je zacrtao. Ne samo da bi se rasplinuli snovi o premijerskoj tituli, nego bi bio primoran neslavno napustiti i čelo SDP-a. On si jednostavno ne može dopustiti luksuz da podcjenjuje HDZ, pa čak ni u ovako teška vremena za tu stranku. Koliko god to u ovom trenutku izgledalo malo vjerojatno, Milanović itekako strepi od HDZ-a. Upravo ta strepnja nagnala ga je da inicira tako široku predizbornu koaliciju kojom je dobar dio političke moći podijelio sa manjim strankama koje samo svojim rezultatima i rejtingom kod birača nikada ne bi mogle ostvariti tako značajnu ulogu. No, Milanović je svjestan da velikodušno nagrađujući okupljene saveznike na štetu vlastite stranke trasira put za ostvarenje osobnih ambicija.

Nova retorika

Iz istog motiva proizlazi i ta nova retorika kojom Milanović želi promijeniti reputaciju arogantne svađalice i biračima se predstaviti kao odmjeren, skroman i ponizan političar. Čak i aktualne HDZ-ove probleme nije komentirao trijumfalistički i nadmeno, već je reagirao iznenađujuće blago. Naime, Milanović pod svaku cijenu želi izbjeći da se uvuče u prepucavanje s HDZ-om. Time bi riskirao da se biračima dodatno zgadi sva stvarnost hrvatske politike i tako ih odvrati od izlaska na izbore ili čak motivira da povjerenje poklone nekoj od opcija koje se predstavljaju kao nešto novo i bolje od „istog stanja" (da uljepšamo efektni slogan Stipe Petrine) koje nude HDZ i SDP. Obje te opasnosti predstavljaju rizik koji si Milanović ne može dopustiti. Indolentnost birača ili glas za „Treću opciju" za SDP su jednako loša vijest kao i glas za HDZ.

Imajući na umu ove strateške postavke koje iz notornih političkih potreba oblikuju Milanovićevu predizbornu retoriku i javni nastup tako različit od dosadašnjeg možemo na konkretnim primjerima preispitati i vjerodostojnost ponuđenog.

Ovršni zakon

Za početak, a samo to bi mogla biti tema jednog posebnog članka u ovom kontekstu i zapanjujuće je da se to ne Milanović i Kosorprimjećuje na pravi način, pozabavit ćemo se jednim vrućim pitanjem koje je izazvalo silne reakcije u hrvatskoj javnosti. Radi se o Zakonu o javnim ovršiteljima te Ovršnom zakonu, točnije o odredbama tih zakona koje na snagu stupaju 1. siječnja 2012. godine. Negodovanje tim zakonskim aktima izrazili su mnogi; od zabrinutih građana, preko raznih nevladinih udruga, poput HHO-a, do političkih stranaka. Izrazito negativno o zakonu se izjasnila i Kukuriku koalicija i Zoran Milanović osobno. Na službenoj internetskoj stranici Kukuriku koalicije 5. studenog 2011., nepotpisani građanin, uz opasku kako je trenutni Zakon o javnim ovršiteljima „nehuman", postavio je upit hoće li u slučaju pobjede na izborima nova vlast suspendirati ili barem „humanizirati" spomenuti zakon. U odgovoru na postavljeno pitanje izražava se briga o socijalnim aspektima u svakom zakonu, a posebno u onima koji uređuju ovrhu. Uskličnikom je naglašeno obećanje kako će se tome stati na kraj, uz sasvim jasnu i nedvosmislenu poruku na kraju – „Promijenit ćemo zakon o javnim ovršiteljima". Otprilike u isto vrijeme, točnije 8. studenog, Zoran Milanović je odgovarao na pitanja koja su mu građani postavljali putem Facebooka. Na jedan upit o ovoj temi energično je odgovorio: „Ovršni zakon ruši državu! To je krivi put koji može izazvati nasilje, Hrvatska nije Texsas i ne ćemo dopustiti taj zakon!"

Nevjerojatno zvuče ovi žestoki napadi i najava promjene zakona koji su doneseni i izglasani, sa svim svojim sada spornim odredbama još prije godinu dana i to, među ostalim, i - glasovima SDP-a!

SDP-ova demagogija

Naime, velik dio javnosti ima predodžbu kako se radi o nekom nedavno izglasanom zakonu koji sam po sebi predstavlja Hrvatski saborprijepor između vladajuće većine i oporbe. No, to je posve pogrešno. Zakon o javnim ovršiteljima i Ovršni zakon izglasani su još u studenom 2010.godine. Sporne odredbe koje su tek sada podigle prašinu sastavni su dio tada donesenog teksta a njihova primjena je odgođena do 2012. Zakoni su prihvaćeni uvjerljivom većinom od 111 glasova, dakle i glasovima SDP-a. Prije samog izglasavanja zakoni su prošli kroz uobičajenu proceduru saborskih odbora, čiji članovi su također i iz redova SDP-a, te su jednoglasno podržani.

S obzirom na ove činjenice zaista je nejasno otkud sad ovako dramatični preokreti i žučne poruke iz Kukuriku redova i od samog Zorana Milanovića. Tko je ovdje lud, postavlja se pitanje, dok slušamo predsjednika stranke koja je svojim glasovima doprinijela donošenju jednog zakona kako isti taj zakon naziva rušilačkim i nedopustivim obećavajući njegovu promjenu?! Također, nerazumljivo je i ponašanje dijela medija te nekih nevladinih organizacija koje spomenuti zakon osporavaju i ističu u fokus javne rasprave cijelu godinu nakon što je izglasan! Zahvaljujući istim tim medijima koji očito nemaju namjeru pozabaviti se i SDP-ovim doprinosom u donošenju ovog zakona očigledno je da će obmanuta javnost ostati uskraćena za odgovore na pitanja koja iz čitave situacije proizlaze.

Iako već ova priča sasvim jasno ilustrira o kakvoj paradigmi je tu zapravo riječ, ima još toga što proklamiranu formu vjerodostojnosti, poniznosti, poštenja i dosljednosti čini vrlo dvojbenom.

Pravo lice Kukuriku koalicije

Odličan primjer jest afera Gorana Habuša, novoizabranog gradonačelnika Varaždina koji je u visokom stupnju alkoholiziranosti, upravljajući službenim automobilom, skrivio prometnu nesreću. Štoviše, upravo ovaj slučaj, prepun apsurda, groteske i nevjerodostojnosti pokazao je pravo lice Kukuriku koalicije. Vijest o nesreći pijanog gradonačelnika odjeknula je u javnosti, uz neizostavne usporedbe sa Habušovim stranačkim kolegom Radimirom Čačićem. Ono što zabrinjava odmah na početku jest da se vrlo brzo iz vida izgubila činjenica kako je Habuš upravljao službenim Radimir Čačićautomobilom. Naravno da je vožnja u alkoholiziranom stanju sama po sebi problematična, ali u razvijenim demokracijama političarima se ne oprašta korištenje službenih i javnih resursa u privatne svrhe, bez obzira koliko sitni ili beznačajni naizgled bili. To je stvar principa, i pogrešno je što se u Hrvatskoj preko toga inače olako prelazi, pa i ovoga puta.

No, i nastavak ove priče nije ništa manje skandalozan. Iako je Kukuriku koalicija dobila priliku da u praksi demonstrira čistu politiku kakvu propovijedaju, dogodilo se posve suprotno. Kukuriku se ponio upravo onako kako predstavljaju svoje političke protivnike – bahato i nedosljedno. Grješni gradonačelnik ne samo da nije kažnjen, ne samo da je zaštićen, već je i postavljen na izbornu listu kao kandidat za parlament! Ovo je ključni dio, jer u tom trenutku odgovornost sa HNS-a prelazi na cijelu Kukuriku koaliciju koja zajednički sastavlja liste. Zato je pomalo i drsko od Milanovića kada javnosti servira kako je to tek problem HNS-a u koji se on neće miješati. Posebno je mučno gledati kako Milanović odlučno poručuje kako on takve stvari neće tolerirati, govoreći to u društvu Radimira Čačića, čovjeka kojemu se sudi zbog mnogo teže prometne nesreće, a koji je predviđen za prvog suradnika Milanoviću ako postane premijer! Nemoguće je izbjeći osudu zbog licemjerja dok se deklarativno govori o nultoj toleranciji na takvo ponašanje, a istovremeno se Gorana Habuša stavlja na zajedničku listu, a Radimira Čačića bira za prvog suradnika. Osim toga, na ovom predmetu Milanović je i bolno kontradiktoran. Naime, on sam verbalno osuđuje Habuša, poručujući kako je takav gaf neoprostiv, nedopustiv i kako ga on neće tolerirati. No kada iz drugih političkih opcije negativno komentiraju takvo, kako on sam kaže, neoprostivo i nedopustivo ponašanje koje se ne može tolerirati, Milanović takve reakcije naziva „jadnim koprcanjem koje je tužno gledati"?! Pa ako se zaista radi o nečemu lošem, a svi smo svjesni da jest, pa i sam Milanović to priznaje, zašto on drugima osporava da osude i prozivaju Habuša? Kada ga Milanović kritizira i kaže da je to nedopustivo to je u redu, ali kada to kaže netko drugi, to je „jadno koprcanje koje je tužno gledati"?! Zaista zanimljiva logika predsjednika SDP-a.

Epilog ove afere, naknadno micanje Habuša sa izborne liste, je zapravo još jedan dokaz obrasca koji počiva isključivo na marketinškim osnovama a ne na vjerodostojnoj politici. Habuš je smijenjen tek nakon što je postalo očito kako čitava afera ozbiljno šteti cijeloj koaliciji i da se ne može izbjeći žrtvovanje jednog janjeta za korist čitavog stada.

Slično se SDP ponio i u slučaju Branka Eremića, načelnika Vojnića. Eremić je u kolovozu ove godine na Općinskom sudu u Karlovcu proglašen krivim i osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Da stvar bude gora, Eremiću je to već druga osuđujuća presuda! 2008. također je osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu zbog otuđenja općinskog računala. Branko Eremić vršio je dužnost potpredsjednika SDP-a Karlovačke županije. Kada se nakon posljednje presude postavilo pitanje njegove smjene ili ostavke, čelnik županijske organizacije SDP-a Ivan Vuković spremno je stao u obranu svog stranačkog kolege odgovarajući kako „to pitanje nije bitno dok traje predizborna kampanja pogotovo zato jer je Remetinec pun HDZ-ovaca koji su uzeli milijune, a Eremić samo par tisuća kuna"!

Ovom izjavom Vuković je samo dolio ulje na vatru i cijela stvar je poprimila razmjere afere. Gotovo dva mjeseca SDP je štitio Eremića da bi koncem listopada, očito pod dojmom kako slučaj može imati negativne posljedice u predstojećoj kampanji, bilo objavljeno kako je Eremić podnio ostavku, ali samo na mjesto potpredsjednika županijske organizacije. Cinično je zvučala izjava Milanke Opačić tom prigodom kako je Eremić ostavku podnio kao „politički odgovorna osoba". Kako to da je Eremiću Micanje HabušaEpilog ove afere, naknadno micanje Habuša sa izborne liste, je zapravo još jedan dokaz obrasca koji počiva isključivo na marketinškim osnovama a ne na vjerodostojnoj politici. Habuš je smijenjen tek nakon što je postalo očito kako čitava afera ozbiljno šteti cijeloj koaliciji i da se ne može izbjeći žrtvovanje jednog janjeta za korist čitavog stadatrebalo dva mjeseca nakon druge, a tri godine nakon prve osuđujuće presude da otkrije svoju političku odgovornost, te kako to da se ta politička odgovornost ne odnosi i na mjesto načelnika općine, Opačićka nije objasnila.

Ovo su samo primjeri kada je SDP, pod pritiskom javnosti, naknadno kritizirao zakone koji „ruše državu", deklarativno osuđivao „nedopustivo ponašanje koje se neće tolerirati" i otkrivao „političku odgovornost". Nažalost, mnogo je slučajeva kada je čak i takva, naknadna pamet i vjerodostojnost, izostala.

Zoran takav primjer jest SDP-ova akrobacija oko prodaje zemljišta na zagrebačkoj Trešnjevci Alleghny Financialu za potrebe gradnje poslovnog nebodera. Prodaju je predložio bivši SDP-ovac i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Iako su relevantni gradski i mjesni odbori u kojima većinu drži SDP, pa čak i klub SDP-a u Gradskoj skupštini, redom davali negativno mišljenje o predloženom projektu na skupštini prilikom glasovanja o to prijedlogu došlo je do potpunog preokreta – SDP-ovci su digli ruke za prodaju! Zbunjeni i šokirani novinari zatražili su objašnjenje neočekivanog obrata, a ponuđeni odgovor iz SDP-a je vjerojatno nezabilježen u povijesti politike, neviđena uvrjeda zdravom razumu i cinično podcjenjivanje javnosti. Naime, iz SDP-a su se opravdali kako su za prijedlog glasovali – pogreškom, slučajno! Ipak, teško da se našao naivac koji bi nasjeo na takvo „opravdanje", pogotovo zato što je partner u tom poslu Ninoslav Pavić, vlasnik najutjecajnije medijske kuće u Hrvatskoj. Očito je u vrhu SDP-a procijenjeno kako pred nadolazeće izbore nije mudro izazivati nesuglasice sa vlasnikom najmoćnijih medija. A afera sama po sebi u Hrvatskoj i ne može postati pravom aferom ako ju prešute izdanja EPH, kao u ovom slučaju.

Uostalom, pažljivom promatraču ne mogu promaknuti ni izljevi onog starog bahatog i nervoznog Milanovića u situacijama kada izgubi tlo pod nogama. Tako je nedavno gostovao u Dnevniku HRT-a, očekujući vjerojatno rutinski odrađen nastup pred svekolikim gledateljstvom. Međutim kada ga ja voditelj Ivan Jabuka iznenadio pitanjem o cijeni kruha, Milanović je počeo zamuckivati i nemušto se izvlačiti da bi nervozu demonstrirao obrecnuvši se prema voditelju protupitanjem „Što zapravo želite, koji je smisao ovog pitanja?". Znakovito je i hladnokrvno uklanjanje stranačkih kadrova koji ne spadaju u najuži krug njegovih privrženika, poput Željke Antunović, Davorka Vidovića i Antuna Vujića.

Čudno poimanje politike

I na koncu, ne smije se gubiti iz vida egzaktne pokazatelje koji ukazuju na Milanovićevo, blago rečeno, krajnje čudno poimanje politike. Već je postalo uobičajeno da lider oporbe uopće ne sudjeluje u dnevnim političkim zbivanjima, mnogo izboritoga se odigra bez njegova komentara pa i bez fizičke prisutnosti na radnom mjestu, u Saboru. Iako su politički protivnici njegovu izjavu o bolnim preponama eksploatirali do razine otrcanosti, ona zaista ilustrira Milanovićev nedopustivo podcjenjivački odnos prema svojoj javnoj dužnosti, što dokazuje i statistika njegove zastupničke aktivnosti. Tako je zastupnik Zoran Milanović u svoje četiri godine ovog saziva Hrvatskog sabora svega 6 puta na govornicu izlazio radi rasprave od 5 minuta, te 29 puta za raspravu u dužini od 15 minuta.

U istom razdoblju Zoran Milanović postavio je samo 2 (dva) zastupnička pitanja! Prosječnom hrvatskom biraču teško da su poznata imena poput Zdenka Franića, Dragice Zgrabec, Ive Grbića ili Davora Huške, međutim ovi manje eksponirani zastupnici su neusporedivo marljiviji i aktivniji od lidera opozicije sa statistikom koja njegovu aktivnost premašuje i po nekoliko puta. Teško da bi se igdje u Europi mogao naći primjer da prvi čovjek najjače oporbene stranke daje tako mizeran udio u političkom i parlamentarnom diskursu. Upravo suprotno, čelnici oporbe su uvijek ti koji imaju glavne uloge u žučnim verbalnim okršajima sa vladajućom većinom.

Zaključak koji se nameće nakon ove poduže analize jest da, unatoč umivenoj i ušminkanoj formi, Zoran Milanović, SDP i Kukuriku koalicija ne nude konkretan politički sadržaj na razini koja bi mogla zadovoljiti standarde služenja javnim interesima onako kako to građani s pravom očekuju. Zanemariti sve ove primjere koji na to jasno ukazuju znači biti naivan do krajnjih granica. Od onih koji su nevjerodostojni, licemjerni, bahati, indolentni i neuspješni bili u ulozi oporbe suludo je očekivati išta bolje u slučaju da se dokopaju vlasti.

Ante Bokšić

 

Pet, 30-10-2020, 17:52:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.