Za bolje sutra - uz slike akcije "I u mom Splitu Vukovar svijetli"
(bezimenom Vukovarskom heroju)
Tiho rijeka šumi. Minute prolaze sporo. Kao tihi otkucaj sata u smiraj jesenjeg jutra. A vjetar leluja grane, tjerajući šumu na plač. I šuma je plakala, plakala tiho, bez zvuka, bez jecaja. I debeli stari hrast. I mršava mlada omorika. Opasnost je mirisala u zraku. I vuk je zastao na svom krvoločnom putu, a srna zaustavila dah u bijegu. Rijeka je postajala tamno crvena, bučna, nanoseći neke čudne predmete koji nikako nisu spadali ovamo. Donosila je i potmule jecaje, a zatim urlike, urlike ljudskih stvorova koji su prelazili sferu ljudskog i dobrano zadirali u onomatopeju životinjskog carstva, ona je sobom donosila i fijuk tanadi i lom drveća, istim marom kao što je plavila ljudske leševe i njihove dijelove rastrgane oštrim zvjerskim zubima.
A dim se dizao visoko, visoko u golemo nebesko prostranstvo potamnjujući svo plavetnilo neba.
A nebo? Nebo kao da se smilovalo ovim zemljinim jecajima, pa je svoju plavu boju zamijenilo crnim mrtvačkim ruhom.
Tutnjavu topova i šteket strojnica popratila je i daleka nebeska grmljavina. I u tren se nebo izlilo gorko plačući nad sudbinom majke zemlje. A kapi jesenje kiše postajale su sve veće i veće, sve gušće i gušće, potmulo sve jače udarajući i prodirući do ogoljelog mesa, ne – još dalje, do kosti.
Gdje tu bi čovjek? On je, pod teretom patnje, bola i očajanja, tjeran kišom i fijukom metaka kao progonjena zvijer, u strahu za svoj život i od njega, bježao čas naprijed, čas natrag, pucao, urlao i kleo. Kretajući se u bunilu, od jednog stabla do drugog, vjerujući u sebe, u njega – u nas.
Obliven krvlju uz bljesak grmljavine, odjeven crnim noćnim ruhom probijao se gustom šumom. U njemu je bilo nešto snažno što ga je neumoljivo tjeralo naprijed. Kao da je tamno prijeteće nebo uz bljeskove grmljavine i raketa u sebi skrivalo zvijezdu, zvijezdu vodilju koja ga je vukla naprijed, vukla ga hrabro, odlučno, neodoljivo.
Posrtao je, padao, da bi se odmah zatim digao, još viši, još jači, još snažniji. A onda je pao nekako teško, po ne znam koji put. I tad se pokušao ponovno dići, ali ne, nije išlo. Slijedio je još jedan pokušaj, zatim još jedan. I opet - uzalud. Otad je napredovao samo četveronoške. Naprijed, naprijed i samo naprijed. Što dalje od ovog pakla koji riga vatru, zemlju i krv. Šuma je bivala sve rijeđa i rijeđa, tutnjava topova se stišala, nebo se gotovo sasvim izlilo i kiša je sad lagano romonila, tiho pojući uspavanku svoju.
Čovjek ili ono što je od njega ostalo, zastade, uspije podići glavu, da bi je čas zatim ponovno spustio, spustio polako, polako, pa se u toj borbi sa svojim drugim ja prevrnu na lijevi bok, i tako ostade – ostade zauvijek.
Pobjegao je on od svih strahota, kiše metaka i grmljavine topova, fijuka granata i šrapnela, ali kao da nije mogao pobjeći od sebe, od svoje vlastite slabosti, od svojeg čovječjeg ja.
I sad samo spomen osta, spomen na groznu noć, na čovjeka, na njegovu volju, snagu i moć, na sve ljudsko i neljudsko što ga prati. Osta on, osta ležeći, osta da svojim tijelom i svojom krvlju nahrani i napoji našu majčicu zemlju, da joj da novu snagu i da onda ponovno izraste s njom, hrabar, jak i nepobjediv, neuništiv kao sva zemljina bit.
A zvijezda na nebu bivala je sve veća i veća dobivajući zlatnu boju. Lagano ploveći plavetnilom neba davala je ton i odsjaj cijeloj okolini navještajući – bolje sutra. Je li?
Vladimir Biondić
PRILOG
12 godina splitske akcije "I u mom gradu Vukovar svijetli"
Već 12 godina u Splitu se 18.studenoga , na Dan sjećanja na Vukovar održava spomen akcija I u mom gradu Vukovar svijetli. Cilj akcije je čuvanje uspomene na opsadu Vukovara i njegovih junaka, izražavanje suosjećanja prema stradanju ranjenika, branitelja i nedužnih hrvatskih građana, kao i izražavanje najdubljeg poštovanja prema njegovoj dragocjenoj utkanosti u ostvarenju hrvatske slobode.
Posebno je preporučena od samoga Grada Vukovara i prepoznata kao dostojanstvena u svom izričaju. Split se dvanaesti put poklonio Vukovaru kao posebnoj postaji hrvatskog križnog puta.
Autorica akcije dr. sc. Vini Rakić, u zajedništvu s Ogrankom Matice hrvatske Split organizira akciju posebno pozivajući i druge sredine da je prihvate pod istim nazivom i protokolom diljem Domovine kako bismo složno i jedinstveno poklonili se vukovarskom holokaustu, ali i svim žrtvama Domovinskog rata.
Dostojanstveno u molitvi iskazujemo tako svoje domoljublje, čovjekoljublje i mirotvorstvo. Samo svijeće neka nijemo a rječito svjedoče o osjećajima preživjelih! I neka svijetle kao jamstvo spašene budućnosti.
omh-split.hr
slike Branko Bralić