Svaštara 
Kalkulator
Pacman
Udruga 
Upute
Milan Bandić ili Ivo Josipović
U toku prvog izbornog kruga nazvali su me iz stožera gospodina Ive Josipovića radi davanja mišljenja o kandidatima – Prvo pitanje bilo je – Koja je osobina najvažnije za predsjednika, je li to stručnost, poštenje ili nešto treće. Moj odgovor je bio – Najvažnije je domoljublje. Slijedilo je pitanje – A poslije toga? Ja odgovorih poslije toga – domoljublje, a onda dugo, dugo ništa, pa opet domoljublje. Zašto? Poštenje bi se trebalo podrazumijevati, barem ono koje ja nazivam relativnim poštenjem. Stručnost se uvijek može pokriti savjetnicima iz svih područja. Ali ako Ti srce ne tuče za Hrvatsku to ne možeš nadoknaditi s ničim. Prema tome ne ulazeći u sve druge kvalitete ili nedostatke kada biramo kandidata za predsjednika naše domovine mi moramo na prvo mjesto staviti domoljublje.
U nedjelju, na Dan Gospodnji pred sobom imamo dva kandidata. Jedan je kršćanin. Dokazani domoljub, čovjek koji stvara i čovjek koji je pokazao veliku ljubav prema malim ljudima i prema Hrvatima ma gdje se oni nalazili. Hrvatska nije jednobojna zemlja, Hrvatska je zemlja ljepote i blagosti - njezine boje su crven, bijeli i plavi. Ne daj Bože, da Hrvatska postane jednobojna.
Na drugoj strani agnostik, čovjek koji vjeruje u svjetlo, ali ne u ono božansko, nego očito u neko drugo. Ugledan pravnik koji se među narod spušta samo par dana prije izbora. A nakon toga – narod ponovno ostaje stoka sitnog zuba, bezlična masa koja služi samo za osobnu promociju i mogućnost kvalitetne (čitaj: udvorničke) komunikacije sa nazovi kulturnom Evropom. Osoba koja je u nizu slučajeva dokazala, da je spremna hrvatski narod kao i dijelove hrvatske zemlje (nemojmo se zavaravati glasanjem u Saboru, koje je očito bila farsa) preko udruživanja u istočne integracije (čitaj Srbija i sl.) jeftino prepustiti, osoba koja je surađivala sa haaškim tužiteljstvom, osoba koja još 1994. god. nije priznavala nezavisnu Hrvatsku.
Ne postoji u životu svjetlo i tama druže Josipoviću, postoje ljudi sa svim svojim manama i svojim kvalitetama. Nismo mi za sivilo, ali ono je nažalost prisutno. Naše geslo - Hrvatska je iznad nas, samo Bog je od nje veći, a hrvatski narod preči, uvijek nam je moto.
Ali kako da Vi druže Josipoviću, to razumijete, kada mislite - da Boga nema.
Zato svi mi imamo samo jedna mogućnost – glasati za Milana Bandića. Bog i Hrvati!
Vladimir Biondić
Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.
Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća
Zadnje vijesti
- Udruga pravnika Vukovar uputila pismo Milanoviću .................(24. svibnja 2012.)
- Karamarko: HDZ osniva vladu sjeni; Ante Sanader kooptiran u Predsjedništvo .................(24. svibnja 2012.)
- HDSSB: Vlada ruši mostove hrvatskog jedinstva .................(24. svibnja 2012.)
- Splitski intelektualci: Organizirat ćemo antigay paradu! .................(24. svibnja 2012.)
- Amnesty International i dalje zahtjeva istrage protiv Vladimira Šeksa i admirala Domazeta .................(24. svibnja 2012.)
- Povratak Denisa Latina .................(23. svibnja 2012.)
KOMENTARI ČITATELJA
No veliki su intelektualci, vjerojatno, stvar prošlosti. Danas na prste dvije ruke možemo nabrojati velike intelektualce koji djeluju globalno. Ovaj čas mi padaju na pamet, kao primjer, Noam Chomsky (koji djeluje bitno na rasplet izraelsko-pales tinskog sukoba), Michael Moore (filmaš koji je raskrinkao politiku SAD-a u Iraku, liberalno pravo nošenja oružja u SAD ili podržao zdravstvenu zaštitu kao socijalnu potrebu građana SAD-a), Susan Sonntag (koja se bavila globalnim problemom AIDS-a, farmaceutskom industrijom i sl.).
U Hrvatskoj se u proteklih 60 godina šutjelo. Imali smo velikih znanstvenika i književnika koji su sjedili u zapećku svojih kabineta i šutjeli. Franjo Tuđman, Dražen Budiša i još neki samo su rijetki primjerci koji su se iz komfora svojih pozicija izložili borbi za svoje ideale. Ostali su iz svojih zapećaka stvorili samo „hrvatsku šutnju“.
Danas je Hrvatska koju smo sanjali devedesetih godina – mrtva. Hrvatska je danas bez suvereniteta, Hrvatska he danas s najmanje ponosa u svojoj povijesti, Hrvatska je danas bez državotvorne stranke kakav je bio Tuđmanov HDZ. A imamo intelektualnu snagu okupljenu i zapretanu oko HKV-a koja djeluje poluanonimno. A ta količina duhovne energije pravilno usmjerena i sinergija jedne takve organizacije mogla bi pokrenuti mase. Jer povijest je dokazala da i samo jedan sposoban čovjek može pokrenuti planine. No ako se HKV ne pokrene iz zapećaka povijesne zbiljnosti, bit će sukrivac hrvatske propasti. A ako pronađe aktivniji način pokretanja Hrvatske prema sanjanim prostranstvima ponosa postat će“samo“ mali skromni agens koji je spasio vječnu Hrvatsku. Bila ona u EU ili ne, bila ona s polovinom Savudrijske vale ili ne, bila ona s nula promila alkohola u krvi i s pušenjem u javnim prostorima ili ne, bila ona država predsjednika Bandića ili Josipovića, sve svejedno. Važno je jedino da se pokrene kritična masa naroda da prestane buljiti u prazno i šetati shopping centrima, nego da počne uviđati kako su se konačno neki pametni ljudi uspjeli izdići iz svojih zapećaka i podmetnuli leđa za općenarodno dobro. Može li to HKV?
Kada bi ga predvodio čovjek tipa Žarka Puhovskog možda bi uspio? Naravno, Puhovskog s obrnutim predznakom, ili Milorada Pupovca s obrnutim ptedznakom, ali s njihovom intelektualnom, organizacijskom i retoričkom energijom. Nemojte mi odgovoriti: lako je njima kad su mediji lijevi! Jer slijedi pitanje: Zašto su lijevi? Tko je dozvolio da postanu lijevi? Odgovor je lak! Hrvatski intelektualci koji su sjedili u zapećcima, a sjede i danas, a i cijelo stoljeće ranije, i stoljećima prije toga. Ali to ne znači da moraju biti u svojim komfornim zapećcima i u budućnosti! HKV ima svoju povijesnu šansu! Ali se mora još danas probuditi i dići svoje simpatizere na noge a svoje lidere isturiti u prve redove a ne sakrivati ih iza nadimaka, titula i znanstvenih radova. Moraju ukazati na putove, ma kako trnoviti bili i povesti narod svoj, o Gospode!
A o našim vrlim članovima HAZU da i ne govorim, jer po onoj nardnoj "...svi junaci mukom umuknuše...", kao da ih i nema (čast nekolicini iznimkaka). Valjda čekaju da postanu JAZU,u kojoj bi dobivali veće mjesčne "apanaže". Po čemu i kako su birani u tu organizaciju "besmrtnih" tako i rade. Glavno da su "uhljebili", a za drugo ih nije briga. Od njih za narod nikakove koristi.
Čija “naša”? vatikanska, ilirska, jugoslovenska? Srpska?
2. Kao i Isidor Kršnjavi.
U čemu je to austrijski ćata, Kršnjavi, bio intelektualac? I što bi to bila kategorija “intelektualac” Je li inteklektualac Gjenero, Šuvar, V.Pusić, V.Šešelj?
3. Krleža je u jednoj fazi svoga života bio intelektualac.
Krlezsa je imao samo jednu “fazu”, u tri faze, a u partiju je osobno primio povratnika iz Rusije Broza F. Josifa, zar ne? Ako vi kažete da je Krlezsa bio intelektualac, onda je bio.
4. Krsto Hegedušić bio je sličan velik intelektualni uzor. Kao i Ljubo Babić...!
Komu je jugoslovenski komunist bio uzor?
5. Noam Chomsky (koji djeluje bitno na rasplet izraelsko-pales tinskog sukoba)..
Rado čitam Čomskog, ali nisam uvjeren da on “raspliće” izraelsko-pales tinski sukob. On će biti (taj “sukob”) “raspleten” kada izraelci privedu kraju “konačno rješenje palestinskog pitanja” (Ah, prljavi Arapi!)
6. Michael Moore (filmaš koji je raskrinkao politiku SAD-a u Iraku, liberalno pravo nošenja oružja u SAD ili podržao zdravstvenu zaštitu kao socijalnu potrebu građana SAD-a).
Rado gledam Noora, ali i on je dio njihove permisivne i liberalne propagande. Da budalaši kažu, eto i kod NJIH ima oporbe. Za sada im Moore (ne ulazim koliko ozbiljno misli) im nije opsana, dapače, ali čim shvate da može biti opsan Moore, nema ga više... toliko o NJIHOVOJ demokraciji
7. U Hrvatskoj se u proteklih 60 godina šutjelo. Imali smo velikih znanstvenika i književnika koji su sjedili u zapećku svojih kabineta i šutjeli. Franjo Tuđman, Dražen Budiša i još neki samo su rijetki primjerci koji su se iz komfora svojih pozicija izložili borbi za svoje ideale. Ostali su iz svojih zapećaka stvorili samo „hrvatsku šutnju“.
F.Tuđman i D. Budiša su bili u svoje vrijeme partijski aparatčici. Koji to “intelektualci” nisu šutjeli. Koji to “rvatski intelektualci” nisu bili dio komunjarskog sustava? I gdje su danas “rvatski intelektualci”, jopte su dio “sustava”? Nu, rekao bi Ante.
8. Kada bi ga predvodio čovjek tipa Žarka Puhovskog možda bi uspio? Naravno, Puhovskog s obrnutim predznakom, ili Milorada Pupovca s obrnutim ptedznakom, ali s njihovom intelektualnom, organizacijskom i retoričkom energijom.
Spominjati u bilom kojem kontekstu ta dva zlikovca, Puhovski i Pupovac, je suludo. Koju oni to imaju “intelektualnu, organizacijsku i retoričku energiju.” i gdje su je stekli? To su agažovani glasnogovornici terorističke grupacije, od tzv hrvatske vlade, Beograda, Brisla, pide materine... Preplaćeni, favorizirani, štićeni od terorističke “hrvatske” milicije i sustava. Gadljivo!
A “ova” Hrvatska? Neobično ću biti sretan kada nestane kao nedonošče. Bolje nikakva nego ovakova.
O intelektualnim zaslugama Strossmayera, Kršnjanoga, Hegedušića, Babića, Tuđmana, Gotovca, Budiše uopće ne mislim raspravljati. Ako se čak ni u tome ne možemo složiti, onda nije čudno da smo tu gdje jesmo!
U zapećcima hrvatskih kabineta žive gluhonijemi fosili. Može li ih HKV kao politička snaga poživiti? Možemo li iza neke državotvorne ideje pročitati njihovo puno ime i prezime? Mogu lioni čuti drugoga i prestati biti nijemi, kada se mora govoriti?
Autor komentara je istaknuo zaista najvažnija načela za izbor prerdsjednika države: poštenje, stručnosti i nadasve - domoljublje.
Slobodan sam njegovim sjajnim opservacijama nešto pridodati.
Jasno je da se poštenje kandidata podrazumijeva " barem ono koje ja (autor, op.) nazivam relativnim poštenjem".
Glede stručnosti nije baš tako da se "može pokriti savjetnicima iz svih područja". Naime, i za korištenje savjetnika treba imati neku stručnost, biti donekle upućen u probleme odnosno treba znati koje savjetnike treba tražiti i odabrati.
Slažem se da je najvažnije domoljublje. Ali, kako se poštenje podrazumijeva isto bi načelo trebalo vrijediti i za domoljublje. I domoljublje bi trebalo podrazumijevati . Ili, rečeno pravnim jezikom, domljublje bi trebalo pretpostavljati (condicio iuris, pravni uvjet, pravna pretpostavka navedena kao uvjet). Zapravo za domoljublje bi trebalo vrijediti načelo condicio sine qua non, uvjet bez kojega se ne može, bitna pretpostavka.
Dakle, i poštenje i domoljublje se podrazumijevaju . Pretpostavlja se da kandidati imaju te osobine. Na onima koji tvrde suprotno je teret dokaza kojima će uvrditi nepoštenje ili nedostatak domljublja u kandidata. Jasno je da tu ne može biti riječi samo o pravomoćno utvrđenim kaznenim djelima kandidata, nego o relevantnim dokazima o konkretnim djelima koja kandidatu diskvalificiraj u kao kandidata zbog nepoštenja ili djelovanja koje nije u skladu s domoljubljem. Na kritičarima kandidata je teret dokaza kojima se obara condicio iuris, pretpostavku o nečijem poštenju i/ili domoljublju.
Sada je vrijeme predizborne šutnje i na tomu će ova moja intervencija stati.
očigledno se nismo dobro razumijeli! Kada pišem o metafori (Puhovskom i Pupovcu) tada mislim da treba dobro poznavati drugu stranu i ne podcijeniti je.
Kada pišem o hrvatskim intelektualcima u povijesti poput Strossmayera, Kršnjavoga, Hegedušića, Babića, Tuđmana, Gotovca, Budiše ne mislim pri tome na ulogu pojedinca u povijesti, iako ni ona nije nebitna, nego sam htio upozoriti na činjenicu da danas nemamo leadera, ni po svom habitusu, ni po energiji ni po petlji. A druga strana ima! To je u analizi mojeg teksta shvatio g. Bosanac (u komentaru na Biondićev tekst):
„Nije mi daleko misao g.Mede. Ova dva hrvatofoba: Puhovski koji je obuzet revanšizmom protiv hrvatskog naroda, znamo iz kojih razloga i Pupovac koji ne podnosi nikakvu hrvatsku državu, su dva jaka neprijatelja ideji hrvatstva (između ostalih). Ma koliko nam bili degutantni, moramo ih posmatrati i učiti. I od protivnika (preblago rečeno) se mora učiti. Naravno, da su na našoj strani bilo bi bolje. Ali et nos aequum ad cursum habemus. I mi imamo dobrih i jakih.Vjerujem u to“.
Inače, suglasan sam s Vama da intelektualac bez podrške javnosti ne znači ništa. No ako Vam spomenem da sam osobno, ne tako davno, organizirao u javnom mediju, esejistički blok o konzervatizmu u Hrvatskoj, Europi i svijetu s naglaskom na suvremenim obilježjima, koji je trebao postati knjiga, i da se odazvao jedino prof. , a 50 desnih intelektualaca nije, onda je to o čemu Vam govorim istina. (i danas čuče u zapećcima povijesne zbiljnosti). Laž je da lijevi mediji posve odbacuju desne intelektualce. Istina je da se oni premalo javljaju! Naravno, kako Vi kažete, potrebna je organizacija. Pa HKV je organizacija. U njemu ima barem 20 članova koji su se već okušali u politici (u različitim strankama) i koji imaju iskustva, ali su deziluzionirani .
Vi kažete da „HKV po mome mišljenju može biti pokretač promjena, ali prvenstveno razvijajući svijest o nužnosti ne bilo kakvih promjena, nego točno određenih promišljenih promjena i u cilju toga pokrenuti procese u politčkoj sferi.„
Predugo promišljanje prečesto dovodi do kašnjenja. Jedan je intelektualac toliko dugo promišljao promjene da se na kraju usro u gaće. Na ovom sajtu korisnici već dugo traže HKV da nešto pragmatično poduzme, no HKV se čak ni na ova naša dopisivanja ne javlja. Možda, nakon dubokog promišljanja izdaju priopćenje!!! Nadam se da ćemo nakon njihovog promišljanja svi ostati čistih gaća. I da ne ćemo samo pljuvati po Puhovskom i Pupovcu... Jer od pljuvanja nema puno koristi! Valja nama preko rijeke...!
krene dalje. Evo pratite broj posjetitelja. Na portalu dr Miroslava Tuđmana je broj posjetitelja konstantno između 170 i 180 iako se na tom portalu praktično ništa ne dešava. Očito da puno domoljuba želi utažiti svoju intelektualnu i duhovnu glad. Zar ne
bi bila tragedija da se taj broj sada počne osipat, kad postoje svi preduvjeti da započne sa rastom. Aktivisti na tom portalu bi kao privremeno rješenje trebali barem svaki drugi dan postavit novu vijest. Kad se zbroji broj posjetitelja na portalima M.T.-a I HKV-a
dolazimo do brojke od oko 350 do 400 stalnih posjeta. Znači da je vrijeme za dajne korake. Naravno da je idealno rješenje dnevna novina. Ali da bi se do toga došlo trebalo bi ići u fazama. Po meni je za start najbolje pkrenut multimedijski portal poput "Javno"
ili "Indexa". Za taj projekt bi bilo potrebno možda 50 000 kn, možda i više. A prednost je šta bi večina suradnika mogla raditi iz svog doma. Nakon završetka kampanje prof. Miroslava Tuđmana ostalo je puno volontera koji su spremni nastavit s radom, posebno mladi. I ja sam spreman kao volonter na području Splita fotografijom popratit neki događaj, a vrsnih novinara fala Bogu imamo. Zato bi gradski izborni stožeri mogli preuzet ovinarsku ulogu do slijedećih izbora. Tako bi ostali na okupu i na najbolji način nastavili širenje naše baze. Iz uredništva takve inetrnet publikacije lako bi bilo slat
zadatke nama na terenu i dobivat natrag gotove vijesti. To su barem prednosti inerneta koje nam idu na ruku. A složit ćemo se, naš cilj je da dr. Miroslav Tuđman dođe u situaciju u kojoj će učestvovat u vlasti. I na kraju, taj portal bi trebao promovirat šira razmišljanja i rasprave, ne samo "desna", jer bi tako mogao utjecat na širu populaciju i dobio bi na "vjerodostojnosti".
Pozdrav, Branko Bralić.
Pogledajte čime se bavi uprava HKV-a u zadnje vrijeme kroz naslove svojih priopćenja:
PREDIZBORNA PREPORUKA HKV-A, POTPORA HKV-A PROSVJEDU PRIPADNIKA SPECIJALNIH POSTROJBA, PRIOPĆENJE HKV-A U SVEZI S KLIMATSKIM PROMJENAMA , PRIOPĆENJE HKV-A U SVEZI S AKTUALNIM DOGAĐAJIMA OKO "TOPNIČKIH DNEVNIKA", PRIOPĆENJE HKV-A – HOĆE LI PREDSJEDNIČKI IZBORI BITI REGULARNI?, PRIOPĆENJE HKV-A U SVEZI SA SPORAZUMOM O ARBITRAŽI, PRIOPĆENJE HKV-A: ZA DEMOKRATSKI PRISTUP PROMJENAMA USTAVA, IZAŠAO ZBORNIK RADOVA SA VII STRUČNOG SKUPA HKV-A O HAAŠKOM SUDU, PREDSJEDNIK HKV-A U POSJETU JAGODNJAKU, PISMO HRVOJA HITRECA ČLANOVIMA HKV-A, FINANCIJSKO IZVJEŠĆE HKV-A ZA RAZDOBLJE OD 1. SIJEČNJA DO 31. PROSINCA 2008. ITD.
Komuniciranjem i objavljivanjem priopćenja stvara se poslušna, nemisleća masa koja onda troši svoju energiju na skribomansko popovanje u svezi s priopćenjima, uz časne iznimke. Krajnje je vrijeme da se energija ne prosipa na trajno promišljanje stvarnosti, nego da se u jednom trenutku krene u akciju. Kao što rekoh: Jedan je intelektualac toliko trajno I dugo promišljao da se odjednom našao posran u vlastitim gaćama. Da je je kraće promišljao bio bi čist i pred Bogom i pred svojim hrvatskim narodom. Vrijeme je za akciju, a ne za provjeravanje jesu li gaće već zamazane ili još ima vremena za akciju.
Ne možemo poput Budiše (u čije časne namjere ne sumnjam) čekati veliku koaliciju SDP-a I HDZ-a, pa tek nakon što oni zajedno prorajtaju I zadnje što imamo, javljati se kao generali poslije bitke I triumfalistički klicati: Pa rekli smo vam da će tako završiti!” Čisto srce I čiste gaće preduvjet su svakog domoljublja!
Ali ne i s tvrdnjom da druga strana ima leadera. Ne radi se o podcijenjivanju nego o činjenici. Istina nema ga niti naša strana kojoj pripadamo, vjerujem svi, koji se okupljamo oko HKV- a. Intelektualna desnica je po svojoj naravi okrenuta k svojem unutrarnjem usavršavanju, nacionalnoj dobrobiti, a lijevim intelektualcima je stalo prvenstveno do vlasti i korištenje privilegija koje im pruža vlast. To je ta razlika između desnih i lijevih intelektualaca.
Pa, drago mi je da ste prozvai i HKV . Ne mora se HKV preobraziti u nešto što nije, ali bi mogao u okviru svoje djelatnosti osvjestiti i okupiti jedan krug ljudi koji bi činio jezgru jedne nove hrvatske politike.
Gospodin Branko je u svom komentaru ocrtao što i kako bi trebalo uraditi.
S pravom tražite da se "odgovorni" trgnu i razmisle o načinu svoga angažmana za hrvatsku Hrvatsku.
U vezi tih pitanja koje pokrećete cit. komentarom, nešto sam pokrenuo, ali ne javno. Još nema odjeka. Pričekat ću.
Inače, bili smo na glasovanu supruga i ja. Pitao sam kakav je odaziv u odnosu na 1. krug. Rečeno mije da je odaziv birača puno veći.
Hvala "bosanac". Zato ja nosim šljem na netu među Hrvatima
Potpuno se slažem, ali mi svi ovdje smo zbog našeg nestrpljenja postali nervozni. Ne bih za sve nevolje optuživao HKV, jer sama činjenica da smo se našli ovdje zbog istih ideja govori o tome da su oni puno napravili. Zato bilo koje preoblikovanje ovog portala ne bi imalo smisla. On treba ostat uglavnom ovakav, a za pravi program i djelovanje treba pokrenut nešto savim drugo. Evo, možemo na pr. Organizirat "online" neku jezgru koja bi razmotrila troškove vezane za otvaranje jedne ozbiljne internet publikacije. Ja konkretno ne mogu učestvovat u materijalnom smislu, ali mogu radom. Ako bi tako stvari postavili, podijelili zadatke vezane za pripremu terena, znači ostvarit kontakt sa volonterima (kojih ima) raspitat se u smislu registracije takve djelatnosti i t. d. I dalje je problem novac i zato je jedini izlaz da se mi koji smo voljni
radit volonterski svoje učešće spojimo sa onima koji su u mogućnosti pomoć donacijama. Ali eto ga, opet donacije! To je nevjerojatan problem šta mi nemamo financijsku podršku. U međuvremenu ja ću se raspitat za zakonske okvire i troškove vezane za ovaj projekt pa ću ostavit obavjest u obliku komentara u ovoj kolumni. Pozdrav.
Budite uvjereni da javnost ne će imati puno strpljenja očekujući da će se opća gospodarska situacija poboljšati.
A to nije realno niti je predsjednik mjerodavan da to napravi.
Ništa nije moguće napraviti preko noći a poglavito ne u ovoj globaliziranoj lošoj situaciji gdje je Hrvatska običan pijun na šahovskoj ploči.
Zato je pozicija Josipovića već unaprijed vrlo ograničena.
Njegovi potezi koji bi išli na razrješavanje dnevno-političk ih odnosa nisu na razini predsjednika države i brzo bi se ispuhali.
Upravo je na tome pao 'kafanski' predsjednik Mesić koji je nastoja zabadati nos u sve i svašta i biti svakom loncu poklopac.
To se od predsjednika države ne traži.
Baviti se političkim prepucavanjima ili praviti političke zaokretei akrobacije u lijevo nije produktivno i od toga se ne živi.
Prognoziram da će Josipović jako brzo izgubiti podršku koju misli da ima i naći će se u situaciji za koju ne znam je li dorastao.
Isto kao što sam procijenio da će Josipović dobiti 60% glasova a dobio je 60,29% tako i sada velim da će se jako brzo otrijezniti, i on i javnost koja nešto očekuje.
Ako jedan bjelosvjetski šarmer bez pokrića Sanader nije ostao u sedlu politike, zar očekujete da će bljedoliki biti uspješniji?
Uopće nisam siguran u to.
>>Što je, tu je. Iako se takav rezultat mogao očekivati, ne milsim da je napor oko drugačijeg (nemogućeg) rezultata bio uzaludan.
Opet bih postupao na isti način. Jer, i kad nema izgleda na uspjeh, treba se boriti za ono što držiš da je dobro i ispravno.
Koliko god bi pravi predsjednik RH bio dobra star za Hrvatsku, toliko je više potrebno poraditi na preustrojstvu političke scene u Hrvatskoj.
Eto, dobili smo (za oko mejesc dana) i prvog bivšeg predsjednika Hrvtake. Po tomu će Mesić ući u hrvatsku povijest. Kao bivši.
Neka sada, nakon pobjede, Josipović dokaže ono što je tek sada izjavio da će biti predsjednik svih građana Hrvatske, a ne samo onih koji su za njega glasovali.
Ponovit ću: predjesdnik kad bi bio pravi mogao bi ubrzati pozitivne procese u hrvatskom političkom životu, neovisno o svojim ovlastima. Već samim tim što ima autoritet funkcije kao prvi hrvatski građanin. Ako bude znao na pravi način koristiti svoj dar govora (ne kao što je to činio Mesić) i ako bude nadahnjivao i pokretao neophodne promjene u Hrvatskoj u smjeru odgovornosti svih političara i svih javnih dužnosnika - tada ćemo donijeti sud o njegovom mandatu. Nadajmo se da ne će biti lošiji od svoga prethodnika, a ne znam možemo li se nadati iznenađenju da bude zapamćen kao predsjednik za ovo vrijeme.
Iako ga nisam želio, on je, za sada, i moj predsjednik. Dok ne pokaže da to nije.
Najvažnija stvar koja sada stoji pred Hrvatskom u unutarnje-poiti čkim odnosima je borba protiv partitokracije tj. protiv odvojenosti političkih stranaka od naroda. Predsjednik bi mogao puno ubrzatri tu stvar.
U političkom smislu već je očito da odlazi jedna politička garnitura, neki u mirovinu neki u Remetinec.
Je li na pomolu nešto novo još ne znamo ali bi svakako bilo poželjno vidjeti nova lica i na ljevici i na desnici.
U gospodarskom smislu nisam optimist jer samo povećanje broja zaposlenih i stvaranje novih vrijednosti, dakle proizvodnja a ne trgovina, su imperativ ovog trenutka.
A kako do toga doći vidim da nemaju rješenje ni sadašnja ni neka buduća vlada.
Gospodarstvo je posebna priča. Nije sve u proizvodnji. Ta glorifikacija proizvodnje kao jedine koja stvara novu vrijednost je - komunističko nasljeđe.
Kad o proizvodnji govore Mesić, Jurčić i drugi, shvatim kako se još nisu oslobodili toga nasljeđa. I zato stalno tuoe po proizvodnji.
Ono što Hrvatskoj može osigurati mjesto u EU, u Europi i u svijetu jest - stvarlaštvo i novi proizvodi, nove tehnologije, novo, novo iopet novo. O tomu su pisali damozni Pavuna i još neki. U proizvodnji na stari način mi nemamo šanse konkurirati Kinezima.
Kad govorim o proizvodnji mislim na poljoprivredu, stočarstvo, obrt, poduzetništvo.. .sve ono što možemo sami, za svoje potrebe i za izvoz.
Ulaganje u razvoj novih tehnologija je trenutno preskupo za prezaduženu zemlju kao što je naša. Nemamo tih potencijala koji bi nam omogućili dogoročno ulaganje u sofisticirane proizvode.
Jedno su želje a mogućnosti drugo.
Pa mi kao zemlja još nismo sposobni proizvesti luka i krumpira za svoje potrebe... još smo mi daleko od novih tehnologija.
Sve u svemu, očit je nedostatak državne gospodarske strategije, kako one kratkoročne od 2-5 godina tako i dugoročne za slijedećih 10-15 godina.
Sve što je Sanader i HDZ znao a ticalo se gospodarstva je deregulacija i prepuštanje na milost i nemilost tržištu, pa kako se tko snađe,
jeftina rasprodaja državne imovine i enormno zaduživanje.
Takvu 'strategiju' ne bi ni moja baba kod svoje kuće provodila jer zna da ako sve rasproda i uz to se zaduži - može si odmah kupiti 'štrik' za oko vrata.
Postoji više problema koje bi trebalo riešiti bez neke velike strategije. Uostalom, Hrvatska ima više raznih strategija.
1. država bi trebala stimulirati na regionalnoj razini razvitak savjetodavnih služba za razne oblasti poduzetništva pa tako i za poljoprivredu.
2. navodnjavanje poljoprivrednih površina bi trebalo dobiti nacionalni prioritet
3. organizacija prihvata, čuvanja, prerade te izvoza poljoprivrednih i stočarskih proizvoda.
Što se tiče drugih djelatnosti stvari su pno složenije i teže razumljive ljudima koji nisu od struke. Nešto, zaista malo, upućen sam u makroekonomiju i dopuštam se primijetiti da pitanja iz te sfere komentira svatko tko se sjeti: od piljarica do dr. znanosti medicinske struke ili od politikanata do politologa, od uredskog administartivca do lingvista - a nitko nema pojma o čemu govori.
Alfa i omega brzog razvoja neke zemlje (koja nema vlastitog kapitala) je ubrzani uvoz kapitala koji nalazi plodno to za svoje oplođenje i za svoje oplođivanje u budućnosti.
Na koji način strani kapital ulazi u zemlju i u koje grane ulazi ?
Ulazi ponajprije u one grane koje pružaju najbolje šanse za sigurnom, brzomi dobrom zaradom. U ratom porušenoj zemlj to su cementare, prehrambena industrija, bankarstvo, osiguranje i nadasve trgovina - o čemu smo svi svakodnevno svjedoci.
Je li to zlo ? Ne nego nužnost za ubrzaniji razvitak.
Kako zaštititi svoje nacionalne interese ? Tako da se odredi one resurse i kapacitete za koje ne bi bilo poželjno da budu u stranom vlasništvu.
Što bi napose trebalo štititi ? U medijima bi trebao sytvoriti efikasne mehanizme kojima bi se zemlju moglo zaštiti od neprijateljskog djelovanja. Naime, mediji su moderno oružje za vođenje specijalnog rata mekom silom. Pa kad je tako, a tako jest, treba se obraniti od takvog djelovanja.