Pajceki u magli

Iako je već poznati političar napisao da ne treba švajniti pajceke, ipak će te simpatične životinje ostati sinonimi za sve što je ispod svakog ljudskog nivoa. Unaprijed se ispričavam svim pajcekima bili oni na ovom ili onom svijetu. Kuda ide Hrvatska?

Već i letimični pogled na naše vrhunske političare izgleda, opako - Stjepan Mesić, Vesna Pusić, Slavko Goldstein, Žarko Puhovski, da dalje ne nabrajam, broj je nažalost znatan, samo u svojim dokumentima imaju pisano, da su Hrvati, ali oni s domoljubljem i osjećajem za svoju zemlju i svoj narod nemaju nikakve veze. To se nažalost ili na sreću iz svake njihove rečenice, svakog njihovog nastupa vidi. Nažalost u našoj javnosti dobivaju toliko prostora, da se bojim otvoriti ne samo svoj televizor, već i svoj frižider, da iz njega ne bi izašli. Nadajmo se, da će si oni kad tada izabrati neku drugu domovinu, no dok se to ne dogodi učinimo sve što je moguće da maknemo njih i sve slične bar sa hrvatske scene. Neke druge koji ponekad drže ruku na svom srcu i koji to čine vjerojatno više iz razloga brige za sebe, svoje zdravlje i svoju lisnicu, nego radi svog domoljublja, pokušajmo također malo odmaknuti od mogućnosti donošenja odluka u naše ime.

Brine nas pomalo i naš premijer koji se u zadnje vrijeme sve više brine, kako da pomogne našim istočnim susjedima da nam se pridruže u europskim integracijama, nego o našim egzistencijalnim problemima, pa to postaje vrlo zabrinjavajuće i daje privid težnje prema ujedinjenju južnih slavena.

Kako se obraniti od ovih tendencija i okrenuti se svom samostalnom putu ka evropskim integracijama. Lijepi primjer daju nam naši susjedi, Slovenci koji čak i pretjerano vode brigu za svoj boljitak. Iz njihovih svakodnevnih poteza se vidi - oni ne samo da se brinu prvenstveno o sebi, već imaju i protu tendencije, te svim silama nastoje, da im se drugi južno slavenski narodi (u prvom redu mi jer smo im najbliži) niti ne približe. Hrvatska je u prijelomnom razdoblju, da li smo opet u 1990. ili možda u 1918., samo Bog zna. Stanimo - i zamislimo se.

Kažu – povijest je učiteljica života. Pa da li baš mi, Hrvati, moramo biti njezini najgluplji učenici. Da li stvarno nismo u stanju naučiti ni one prve početničke lekcije. Da li ćemo mi za par "Judinih" škuda prodati sve ono za što su toliki hrvatski domoljubi dali svoje najsvetije - zdravlje, živote, ognjišta i obitelji. Radić i njegove guske zalutale su u magli i mnogo je vremena trebalo proći i krvi proteći, da se iz te magle izađe.

Ukoliko mi i naši pajceki zalutamo u magli, mogli bi se naći u tako velikom svinjskom blatu iz kojeg našu domovinu više nitko nikad izvući neće. Zato, držimo se čvrstog tla i ako naiđe magla, STANIMO, dok se magla ne rasprši i dok jasno ne vidimo put kojim treba dalje krenuti. 68 godina je prošlo - prvi, lokalni izbori su pred vratima.

Vladimir Biondić

{mxc}