Poetska crtica Vladimira Biondića povodom sedme godišnjice smrti kardinala Kuharića

/ Kardinal Franjo Kuharić 11. ožujka 2002. - 11. ožujka 2009. /

Sedam godina je prošlo – kao da se jučer desi
Nemamo više OTCA – pitamo se, Franjo, gdje si
Duhovno si svjetlo bio – ikona svih katolika
Moralna nam vertikala – najvjernija Božja slika

Vjere naše od iskona – temeljni si bio kamen
Od jutra do večeri - Božji si nam bio znamen
Oči blagošću su sjale – a glas zvonak, pun topline
Orio se zemljom, morem - predrage nam domovine

Bio si i simbol mira – pravo lice svih Hrvata
Milosti čudo Božje – pravi primjer dobrog brata
Mnogo toga preko pleća – svojih Ti si prevalio
Rodoljub i humanista – uvijek si nam uzor bio

Još i danas ko da vidim – ta povorka, Ti na čelu
kolona je iza Tebe - Ti zastavu nosiš, bijelu
Krvava bješe kupelj – početak Tvog svetog puta
Svakom želio si pomoć – da mu duša ne odluta

Kako dalje sad bez Tebe – što osta od slobode
Čudni nam neki ljudi – u državi kolo vode
Junaci nam naši leže – u tamnici, na prašini
Znamenje im sve uzeše – ostadoše u divljini

I sada Te više nema – kad država nam se ruši
A osjećaj te praznine – samo stvara bol u duši
Vrati nam se u snovima – pomozi, budi s nama
U toj boli tiho šapćem - Tvoje ime na usnama

Ipak, još se himna čuje – i suze nesmiljeno teku
Mali potok pretvorit ćemo – opet u bujnu rijeku
Vidim Te, gordo stojiš – na vratima Božjeg raja
primi pozdrav - Majke Božje od Remeta zmaja

Vladimir Biondić